Vukovar – nova bitka
Ned, 21. Studeni 2021. 08:32
Epidemiološka je situacija u Hrvatskoj danima vrlo loša. Ipak, dok je Vukovar usred tih okolnosti pod posebnom paskom, u Splitu je početkom studenoga za dva dana prodano 30 000 ulaznica za nogometnu utakmicu Hrvatska – Rusija. Važni su - svakom Hrvatu! - Vatreni. A zar nije Vukovar?
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Hrvatski sabor sredinom je studenoga 2019. u kalendar blagdana i spomendana uvrstio i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 18. studenoga, i od 2020. taj nadnevak je neradni dan u Hrvatskoj.
Na sjednici Odbora za obilježavanje toga povijesnoga dana u rujnu ove godine jednoglasno je odlučeno da će slogan obilježavanja glasiti Vukovar - mjesto posebnog domovinskog pijeteta. Kolonu sjećanja predvodit će, kao i prijašnjih godina, hrvatski branitelji Vukovara te članovi obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih hrvatskih branitelja, a prolazit će uobičajenom trasom od Nacionalne memorijalne bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, gdje će uslijediti protokol polaganja vijenaca te sveta misa.
Simbol – kojeg?! – zajedništva...
U trenutku nastajanja ovih redaka, nije bilo naznaka kako bi ove, kao nekih prijašnjih, godine moglo biti incidentnih situacija, poput „dvije kolone sjećanja“, u kojima su posvađane strane nekih ranijih godina komemorirale uspomenu na Grad heroj. A prošle godine, primjerice, nije bilo - čak! - ni televizijskog prijenosa, što je (nerijetko, inače, kontroverzni) europarlamentarac i vukovarski branitelj Predrag Fred Matić objasnio vrlo jednostavno: „Da je Ivan Penava HDZ-ov gradonačelnik (kao što je, op. aut., nekad bio) ondje bi se naslikavala cijela bulumenta, bio bi tamo kompletan sabor i Vlada te svi viđeniji HDZ-ovci, ali ovako je to prešlo u nečiju poluprivatnu zabavu... Žao mi je zbog toga jer ironično zvuči da je Vodotoranj simbol zajedništva. Vidi se kakvog“.
Podsjećanja radi, Penava je u svibnju prošle godine, zajedno s 10 HDZ-ovih vijećnika napustio vladajuću stranku, navodeći tri razloga adresirana na aktualnu Plenkovićevu vladu: neprocesuiranje ratnih zločina nad vukovarskim Hrvatima 1991., ekonomsko zanemarivanje Vukovara od svih (dosadašnjih) HDZ-ovih vlada i dogovor HDZ-a i stranke srpske manjine SDSS da će popisivači na popisu stanovništva 2021., na području gdje ima mnogo manjinaca također biti manjinci. Penava je i dalje gradonačelnika, a od listopada ove godine je i predsjednik Domovinskog pokreta.
A kako se lani bližio Dan sjećanja, politička su naguravanja bila sve žešća. I to, dakako, nije moglo proći bez predsjednika; Još u listopadu 2019. Zoran je Milanović u predizbornoj kampanji navijestio kako neće u Kolonu sjećanja, već će (samo) položiti vijenac na Ovčari.
Pir(ovanje) kad mu vrijeme nije
„Što je Vukovar“, zapitao se tada budući (a i sadašnji) šef hrvatske države i odmah odgovorio: „To su njegovi stanovnici koji su izašli na izbore i u dva navrata birali gradonačelnika iz redova SDP-a. Taj je čovjek bio zarobljenik u logorima u Srbiji. Penava nije, koliko znam. On će se obračunavati s Plenkovićem i na mimohodu na dan pada Vukovara, koji će HDZ opet pretvoriti u, da ne kažem kakav, pir. Tako da tamo naprosto nema mjesta za pristojne ljude“, poentira (?!) je.
I tako je Milanović otišao na Ovčaru – sam, a u Vukovaru su u Koloni sjećanja bile jake HDZ-ovske snage u kapacitetu predsjednika Sabora, Vlade, ministri... plus izaslanik srbijanskog predsjednika, Veran Matić, što je hrvatski premijer ocijenio kao „jaku dobru poruku“. Sve u svemu, poštovao se, ipak, naputak epidemiologa da ne bude više od 500 ljudi.
Moglo se tada pomisliti kako ozračje ne može biti gore. No, kazali bi stari, uvijek može biti gore. Uostalom, aktualni odnosi državnog, vrha predsjednik-premijer, tjednima su hladnoratovski, pa treba strahovati hoće li se čelni hrvatski dvojac sresti u – Vukovaru!
Ove je godine pak počelo brisanjem murala posvećenog Gradu heroju s trafo-stanice u zagrebačkom Laništu, uoči Svih Svetih. Uz taj, prebojeni su i murali posvećeni 204. brigadi, Dinamu i Slobodanu Praljku. Dakako, najveću pozornost izazvao je „slučaj Vukovar“, kojem je asistirala policija, valjda zato što u ovome kvartu ponajviše živi braniteljska populacija...
Vukovar (kao) kolaterala
U policijskom nalogu, koji je dan na raspolaganje hrvatskim medijima, stoji kako se odluka o brisanju temelji na prijavi Gradske četvrti Novi Zagreb – zapad. Ali nakon brojnih reakcija, predsjednik toga Vijeća Tomislav Vukoja objasnio je kako je, zapravo, samo sporan mural generalu Praljku, zbog presude Haaškog tribunala. Vukovarski je mural, dakle, bio kolaterala...
A Dinamovi su navijači žurno obnovili svoj (navijački) mural posvećen (svojoj) svetinji, a onaj je vukovarski, barem kako trenutačno stvari stoje, definitivno izbrisan. Što je, i o tome je izvještavano ne bez stanovita podteksta, koštalo 3.089,88 kuna... Kako bilo, izdržao je dvije godine, budući da je postavljen 2019., kao kompenzacija za Park branitelja koji je postojao u tome naselju, ali je maknut zbog izgradnje stambene zgrade.
Papir, ipak, ne trpi - sve
Zanimljivo; Aleksandar Vučić nije baš pozorno pratio cijeli ovaj slučaj – do kraja. Aktualizirao ga je, naime, sredinom prošloga tjedna kada se u Beogradu vodila bitka za mural Ratku Mladiću u središtu Beograda. Prosvjednici su ga prefarbali, a onda je ponovo obnovljen. A kako bi relaksirao cijelu prilično napetu situaciju u kojoj je policija napravila tampon zonu između sukobljenih strana, srbijanski je predsjednik kazao kako murala posvećenih osuđenim ratnim zločincima ima i u državi članici EU, misleći, jasno, na Hrvatsku. Tako je, zahvaljujući zagrebačkim kvartovskim „cenzorima“, Praljak doveden u kontekst „oficira“ osuđenog za genocid, čiji mural, inače, ponovo „blista“ usred srbijanske metropole. A neizravno je kontaminiran i Vukovar...
Nakon „slučaja mural“, najpoznatiji je hrvatski novinarski psovač Boris Dežulović objavio tekst, čiji naslov, a poglavito dijelove, zapravo, nije moguće citirati. Jer, usprkos uvriježenom mišljenju, papir ipak ne tripi sve! U silnom su se tom psovanju izgubila i teza koju, inače, ne treba zanemariti. A to je trgovina žrtvom Vukovara. (Gdje je malo nevinih – od državnog vrha, pa na niže.) Slijedom čega su toga kolumnistu Novosti, lista srpske manjine u Hrvatskoj, kojega izdašno podupire Hrvatska vlada već neki podsjetili na Aldousa Huxleya, koji je kazao kako valjanje po blatu nije (baš) najbolji način da se očistiš.
“Korona“ – kako komu
I tu nije kraj; Prošle je srijede potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved izvijestio hrvatsku javnost kako će (i) ove godine u Koloni sjećanja u Vukovaru (i Škabrnji, također) moći sudjelovati maksimalno 500 ljudi, a svi sudionici imaju obvezu nositi zaštitne maske i poštivati fizički razmak. Isto vrijedi i za svetu misu, koja će se održati u prilagođenom obliku na groblju, gdje će se, također, ponovo voditi (strogo) računa o epidemiološkim mjerama. Neće biti organiziranog besplatnog prijevoza niti (besplatne) okrijepe nakon komemoracije i mise, pa nije teško zaključiti kako je poduzeto sve da bude što manje ljudi u Vukovaru.
A Medved je pozvao sve Hrvate da u svojim gradovima, osobito onima koji imaju ulicu s nazivom žrtava Vukovara, obilježe 18. studenoga.
Istina, epidemiološka je situacija u Hrvatskoj danima, gotovo tjednima vrlo loša. Ipak, dok je Vukovar usred tih okolnosti pod posebnom paskom, u Splitu je početkom studenoga za dva dana prodano 30 000 ulaznica za odlučujuću kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko nogometno prvenstvo Hrvatska – Rusija, koja je igrana četiri dana prije Dana sjećanja. Važni su - svakom Hrvatu! - Vatreni. A zar nije Vukovar?!
Ili se s njim, ipak, može – „loptati“... Svake godine.