Obitelj na dlanu

Majke odgajateljice u raljama birokracije i modernog odgoja


Nedavno su neke od korisnica statusa majke odgajateljice prosvjedovale i tražile da im se omogući upis djece u vrtić jer, eto, vrtić smatraju pozitivnim i žele da im se djeca „socijaliziraju“...

Piše: Danijela Blažeka, Katolički tjednik

No, rješenje za taj problem nije ukidanje statusa majke odgajateljice.

O statusu majke odgajateljice govori se u Hrvatskoj još od samih početaka samostalnosti. Govorio je o njemu, jednako kao i o crnoj demografskoj karti Hrvatske, pokojni don Ante Baković. Neko vrijeme ta je mjera čak i postojala u zakonu, ali kao ona koja tek treba zaživjeti. Nije zaživjela na razini države nikad, a i taj je članak zakona koji ju je predviđao izbrisan po kratkom postupku nakon 2000. godine, tj. dolaskom na vlast Račanova SDP-a i njegovih pratećih strančica otvoreno lijevog ideološkog spektra.

Protudemografski prijedlozi

Ipak ta ideja nije nestala, pogotovo nakon što su sve jače počele dolaziti do izražaja posljedice višedesetljetnih negativnih demografskih trendova u našoj zemlji. Na raznim lokalnim razinama prije nekoliko godina donesen je niz demografskih mjera, a u gradu Zagrebu donesene su i mjere koje su svojim opsegom za mnoge žene koje su ih odlučile prihvatiti praktički značile uvođenje statusa majke odgajateljice. Otkako su te mjere uvedene, razni ideološki lijevi politički pojedinci i stranke, plus njihove prateće udruge, kao i većina medija, u Zagrebu vode bespoštednu bitku protiv njih. Te nema novaca za njih, te zašto bi žene koje rade plaćale iz svojih doprinosa one koje ne rade (eto ponovno te strašne objede – tvrdnje da je majka koja doma brine i odgaja svoju djecu ona koja „ne radi“!), pa onda više ili manje prikrivene aluzije na to da te mjere zapravo pogoduju izvjesnoj nacionalnoj manjini (Romima), što je jeziv šovinizam na koji bi svi mediji i cijela lijeva ideološka scena skočila kao podbodena da ju je izrekao bilo tko s „desna“ i u vezi s bilo kakvom drugom temom osim ove. Mjeru, naravno, svi ti koji joj se protive žele ukinuti. Mrak-Taritaš, recimo, smatra da novce koji se daju za nju treba preusmjeriti u otvaranje novih vrtića (vjerujem da bi se ona, kao žena s iskustvom, je l', brže-bolje prijavila za kanaliziranje tog novca i izgradnju dotičnih vrtića...). No, za početak je žele barem jako ograničiti: Toliko da za jedan velik broj žena to ograničenje znači trenutno gubljenje statusa na koji su računale, a time i prihoda. Treba li uopće reći kakva se time poruka šalje ženama, tj. obiteljima i o kakvom je groznom protudemografskom prijedlogu riječ u situaciji kad se rađa sve manje djece, kad je svake godine upisanih razreda sve manje i kad poslodavci plaču za uvozom strane radne snage jer naše više nema dovoljno...?

Iznad svega profit

Još je jedna negativna tendencija najavljenih pooštrenja mjera statusa majke odgajateljice u Zagrebu – ta da je se želi predstaviti kao socijalnu mjeru. Dakle, nije riječ o tome da se majkama koje žele ostati sa svojom djecom kod kuće da dignitet i da im se priznaju njihov trud i žrtva (riječ je o majkama troje i više djece), što i jest glavni smisao uvođenja statusa majke odgajateljice, nego se pokušava nametnuti ideja kako je taj status koji daje grad Zagreb samo „pomoć“ onim majkama više djece koje, eto, nisu uspjele naći posao. Pa se odmah i spominje kako mjeru treba postrožiti jer tržište radne snage treba radnike – da ne bi slučajno koja tisuća žena ostala doma sa svojom djecom umjesto da rade po trgovinama i na drugim radnim mjestima. Dakle, opet se zaposlenje stavlja na prvo mjesto, a potrebe djece i majki, pa i potrebe dobra odgoja te djece, guraju na stranu.

Demografske, a ne socijalne mjere

Međutim, treba reći da je i neke majke korisnice ovog statusa koji im je dodijelio Grad nisu shvaćale (blago rečeno) što on znači. Ideja je te demografske (a ne socijalne!) mjere ta da se majkama troje i više djece omogući da s djecom ostanu kod kuće, brinu se za njih i odgajaju ih – za razliku od žena koje odlaze na posao i koje svoju djecu ostavljaju u vrtićima. Usput, iznos koji roditelji plaćaju vrtićima u Zagrebu minimalan je i samo je mali dio stvarnih troškova brige o toj djeci. Najveći dio tih troškova snosi Grad, tako da Grad subvencionira i roditelje koji su zaposleni, i to znatnim mjesečnim iznosom, za svako njihovo dijete koje ide u vrtić. To znači da dio novca koji majke odgojiteljice dobivaju od Grada, zapravo za Grad nije dodatan trošak, nego ga on samo isplaćuje majkama umjesto da ga daje za čuvanje njihove djece u vrtićima. To također znači da one majke koje koriste taj status ne mogu upisati djecu u vrtić jer smisao uvođenja statusa majke odgajateljice i jest taj da one mogu ostati s djecom doma i da ih ne trebaju davati u vrtić. No, nedavno su neke od korisnica statusa majke odgojiteljice prosvjedovale protiv toga i tražile da im se omogući upis djece u vrtić jer, eto, vrtić smatraju pozitivnim i žele da im se djeca „socijaliziraju“... Dakle, one (te koje su prosvjedovale) bi uživale status majke odgajateljice, a djecu bi istodobno dale drugima na brigu i odgoj... Mentalne akrobacije ljudi u današnjem svijetu i vremenu, moram priznati, nepresušan su izvor mog beskrajnog čuđenja i zgražavanja...

Odgoj koji je neodgoj

No, jasno mi je o čemu je riječ. Kod jednog dijela tih prosvjednica koje bi i ovce i novce riječ je vrlo vjerojatno o tome da zapravo rade na crno i žele dvostruke prihode. No, kod drugog je, nažalost, riječ o posljedicama ideja modernog odgoja koje se i kod nas šire već dosta dugo, kako iz medija, tako i iz „stručnih“ i političkih struktura. Ideje modernog odgoja po kojima se djeci sve dopušta i po kojima je ideal roditelja onaj koji se „s djecom igra“ i koji im je prijatelj (umjesto da im prijatelji budu druga djeca, a roditelj da bude – roditelj!) rezultiraju djecom koja ne znaju granice ponašanja i koja roditelje maltretiraju i tretiraju kao roblje. Ali rezultira također i roditeljima koji se svoje djece boje, koji na njih gledaju kao na male tirane s kojima ne znaju što bi i koje zato nastoje kad god mogu uvaliti nekome drugome na brigu i čuvanje. Danas je nemali broj takvih roditelja, da se ne bismo zavaravali. I s posljedicama takva neodgoja tek ćemo se kao društvo morati suočiti.

Mjere vraćanja digniteta majčinstvu

No, rješenje za taj problem nije ukidanje statusa majke odgajateljice ili njegovo svođenje na socijalnu mjeru, kao što žele ljevičari, nego je upravo suprotno – njegovo osnaživanje i uvođenje na razini države. I to kao mjere vraćanja digniteta majčinstvu i roditeljstvu uopće.

Uistinu, to je jednako demografska kao i odgojna mjera. I to ne samo za današnju i buduću djecu, nego i za njihove roditelje.