Čekajući novog tutora

Može li nas Nijemac (konačno) osloboditi?!


Dobro je što odlazi Austrijanac, a još je bolje što dolazi – Nijemac! Jaka su, naime, njemačka leđa. Prejaka. Možda se dogodi povijesna inverzija pa da nas, eto, Nijemac oslobodi. Vrijeme je!

Bivši i novi, Inzko i Schmidt

Bivši i novi, Inzko i Schmidt

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

   Usprkos početnoj bošnjačkoj skepsi, štoviše otvorenom denunciranju nekih portala pod (navodno) kontrolom kontroverznog šefa OSA-e Osmana Mehmedagića, bošnjački su prvaci na kraju ipak poželjeli dobrodošlicu novom visokom predstavniku Christianu Schmidtu. Prtinu, kavu-takvu, do bošnjačkoga srca, tome je Nijemcu prvi, kao što mu i jest u opisu posla, prokrčio prvi u Bošnjaka – Bakir Izetbegović. „Možda ćemo dobiti čovjeka s jačim leđima, s većom podrškom, pa će se neke stvari moći uraditi“, kazao je bivši, a vjerojatno i budući bošnjački član troglavog bh. rukovodstva. No, dodao je i kako Bosna i Hercegovina neće (valjda nikada...) dobiti čovjeka koji bolje poznaje situaciju ovdje i dobronamjernijeg od Valentina Inzka.

Austrijanac poput Begove džamije

Slijedom čega sam se sjetio bivšega, predratnoga srpskog člana bh. kolektivnog državnog vrha Nenada Kecmanovića koji je još na prve najave kako ćemo Austrijancu (konačno) pogledati u leđa, napisao: „Senzacija je već sama vijest da odlazi američki Europljanin Valentin Inzko koji je zbog svojih probošnjačkih stavova i dužine boravka u Sarajevu postao, poput Begove džamije, znak raspoznavanja muslimanskog grada.“

Ali kad smo kod „jačih leđa“, dojam je kako ona izazivaju stanovitu nelagodu kod Srba. I ne samo kod onih okupljenih oko Milorada Dodika, nego u Srba – generalno. Primjerice, (također) ex-član Predsjedništva BiH Mirko Šarović drži, sa srpskoga aspekta, vrlo sumnjivim što nakon jednoga, veli, nevidljivoga Inzka dolazi tako visoka ličnost kao što je Schmidt, i to iz jedne tako moćne zemlje kao što je Njemačka.

„Umjesto da imamo OHR koji je na izlaznim vratima, mi sada imamo situaciju da razmišljamo o nekim vremenima kada je OHR imao neku sasvim drugačiju ulogu“, upozorava taj lider eresovske oporbe.

Vremena kojih se, evo, prisjetio, ona su kada je Paddy Ashdown sankcionirao SDS i 150 dužnosnika raznih razina, a među njima i Šarovića kojega je prisilio abdicirati s mjesta u državnom vrhu. Kasnije, usred toga ozračja Ashdownove harange, Šarović je osuđen na godinu zatvora zbog slučaja „Privredna banka Srpsko Sarajevo“, a 2011. Sud BiH odlučio je da mu se isplati 102 000 maraka na ime odštete za nepravednu sudsku odluku.

„Ne znam hoće li (opet) doći do takve situacije, ali treba se znati kako bi stav SDS-a u slučaju ponavljanja sličnih scenarija bio potpuno negativan“, navješćuje Šarović kojemu je – znakovito! – političko Sarajevo u međuvremenu okačilo orden „pošteni Srbin“. A koliko je, sa srpskog gledišta, dolazak Schmidta doživljen dramatično, sve to prema scenariju eresovskoga vožda, potvrđuje svesrpsko okupljanje.  U prošlu je srijedu Dodik u Beograd poveo najjaču političku reprezentaciju Srba iz prijeka. Još prije toga dao je do znanja kako Nijemac „jakih leđa“ nije dobrodošao. Čime je u prilično delikatnu situaciju doveo svoga domaćina Aleksandra Vučića koji je stanovito vrijeme bio miljenik Berlina, ponajprije kancelarke Angele Merkel.

Braća su braća, ali...

Drugim riječima, prečanski Srbi jesu braća, ali u politici su interesi čak i ispred krvnih veza. Uostalom, srbijanski je predsjednik o tomu otvoreno progovorio i nakon svesrpskoga okupljanja sredinom prošloga tjedna. Naime, Dodik je zagalamio kako neće priznati „novog Inzka“ prije no li ga potvrdi Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, a Vučić spustio (malo, doduše) loptu na zemlju:

„Razumijem zašto ljudi u RS-u sa zebnjom gledaju na nepoštivanje pravnih procedura jer je i visoki predstavnik trebao biti potvrđen u VS-u UN-a. Ali, kazao sam im da razumiju što je realna politika ma koliko se suočavali s teškim posljedicama i situacijom. Zamolio sam ih da donose zaključke, ali i da vode računa o tim odnosima“, kazao je naglašavajući kako Srbija neće podržati provođenje u djelo Bonskih ovlasti „kojima bi netko pokušao kreirati političku situaciju u RS-u“.

Nakon čega se očekivalo kako bi se njegov visoki gost mogao malo primiriti. Nema, međutim, toga Apaurina koji može utjecati na laktaškoga lolu kad se spomene visoki predstavnik. Bilo koji! A, dakako, i Bosna i Hercegovina čiji je, inače, trenutačno prvi među jednakima u Titinoj 16. Kao preludij u njegovo (novo) dizanje glasa, obznanio je kako međunarodna zajednica nije doprinijela integraciji Bosne i Hercegovine pa ne vidi zašto i dalje na tomu inzistirati. „BiH je sastavljena zemlja, a kako je sastavljena, tako će se i rastaviti“, poručuje čudeći se istodobno zašto se pravi tabu-tema o mirnom razlazu.

„Nismo zadovoljni, prikrivamo bijes zbog tog i nemojte očekivati da se tek tako dovede u red RS, ona je u redu, BiH nije u redu. Mi mislimo da to možemo uraditi dogovorom. Najčešće čujemo kod bošnjačkih političara, kada se sretnem na privatnim druženjima, kako smo genocidaši, onda kako je kao odlična stvar da se ukine RS, i onda ako nam to ne valja, imate Srbiju. To bi isto bilo kao da kažem Bošnjacima imate i vi Tursku pa idite tamo. Mislim da bi nam bilo dobro da se raziđemo i da kao susjedi imamo dobre odnose“, kazao je Dodik u očekivanju novog visokog predstavnika.

Dobro doš'o, predstavniče!

Istodobno, hrvatski su se dužnosnici u očekivanju Inzkova nasljednika držali diplomatske retorike. Onako baš – čovićevski. Tako je Hrvatski narodni sabor, odmah nakon odluke Vijeća za provedbu mira u BiH (uz protivljenje Rusije) o imenovanju Schmidta, očitovao očekivanja da njemački političarsnažno podrži provedbu izborne reforme na temelju sporazuma potpisanog prije gotovo godinu, a kojim su se vodeći politički predstavnici Hrvata i Bošnjaka, čelnici HDZ-a BiH Dragan Čović i SDA Bakir Izetbegović, obvezali na izmjene Izbornoga zakona uz pokroviteljstvo vodećih zapadnih diplomata SAD-a, EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva.

Slučajno ili ne, prošloga su tjedna oba spomenuta čelnika izrazila popriličan optimizam glede rečenoga. Znači li to da su ozbiljno shvatili kako Nijemac, koji će u bijeloj kući na Miljacki stolovati od 1. kolovoza, neće ovdje gubiti vrijeme i poput Inzka posljednjih godina nezainteresirano gledati što se oko njega zbiva. Čudeći se, uglavnom.

Osim što dolazi iz Njemačke, što mu, dakako, daje dodatni kredibilitet, Schmidt je političar visokoga rejtinga, ali i osobnosti. Od 2005. do 2014. bio je državni tajnik, prvo u Ministarstvu obrane, a kasnije u Ministarstvu razvojne pomoći. Od 2014. do 2018. bio je savezni ministar poljoprivrede i iz toga razdoblja upamćena je jedna prilično kontroverzna epizoda. Schmidt je, bez savjetovanja s koalicijskim partnerom demokršćana SPD-om, i na svoju ruku dopustio uporabu spornog herbicida glifosata na EU razini, iako je s koalicijskim partnerom dogovoreno nešto drugo. Taj je skandal dobrano uzdrmao Vladu Angele Merkel, ali preživjela je i koalicija i solo igrač – Schmidt. Ipak, od 2018. do, evo, ovih dana ostao je samo zastupnik Unije CDU/CSU u Bundestagu i član vanjskopolitičkog odbora.

Uz ovu epizodu s herbicidom Schmidtov životopis je i inače zanimljiv. Odrastao je kao protestant u izrazito katoličkoj Bavarskoj. Unutar CSU-a predvodnik je Radne skupine protestanata u ovoj pretežito katoličkoj stranci, što je značajno utjecalo na njegovu političku karijeru. Naime, u CSU-u jedno od potpredsjedničkih mjesta pripada nekomu od bavarskih protestanata.

Mirko i Slavko na krivom tragu

Na toj funkciji Schmidt je zadužen za vanjsku politiku, što mu je omogućilo stvaranje mreže kontakata i prijateljstava unutar, prije svega, europskih pučkih stranaka. Njemački listovi, nakon njegova imenovanja za visokog predstavnika, to ilustriraju listom gostiju na njegovu 60. rođendanu koji je proslavio 2017. u rodnom Obernzennu kada su se među čestitarima našli brojni ministri. A austrijski mu je ministar poljoprivrede Andra Rupperchter tom prigodom uručio Veliko odličje časti Republike Austrije.

A prošle godine hrvatski je premijer Andrej Plenković svom kolegi (pučanu) po stranačkim bojama u Berlinu uručio Orden za zaslugu Ante Starčević zahvalivši mu na taj način za njegovo zalaganje tijekom procesa primanja Hrvatske u Europsku uniju.

Bošnjački kronični jurišnici (na Hrvate) Emir Suljagić i Reuf Bajrović još su u siječnju, nakon prvih signala kako su Inzku dani izbrojani, obznanili „Christian Schmidt, čovjek koji bi trebao biti novi visoki predstavnik, ima snažne veze s vladajućim hrvatskim strankama“. Znakovito je kako su se bošnjački Mirko i Slavko referirali na u ovom tekstu spomenuti portal sumnjiva podrijetla te Schmidta kompromitirali činjenicom da je odlikovan Starčevićevim ordenom koji su, vele, već dobili neki optuženi i osuđeni za ratne zločine. To što su istim ordenom odlikovani i, primjerice, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj Aziz ef. Hasanović te bivši muftija zagrebački Ševko ef. Omerbašić, nije omelo ove živopisne teoretičare zavjere tvrditi kako je smjena u OHR-u dio antibošnjačke zavjere.

Slijedom čega doli zaključiti: Dobro je što odlazi Austrijanac, a još je bolje što dolazi – Nijemac! Jaka su, naime, njemačka leđa. Prejaka. Možda se dogodi povijesna inverzija pa da nas, eto, Nijemac oslobodi. Vrijeme je!