Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Usred teških srpanjskih borbi protiv invazijskih ruskih trupa, Ukrajina je pomaknula svoj službeni državni praznik Božić sa 7. siječnja na 25. prosinca u, dakako, okviru nastojanja distancirati se od Moskve i Ruske pravoslavne Crkve. Ta je vijest, u biti, stavljena u kontekst ratnih zbivanja, ponajprije jer ju je baš tako konotirao Volodimir Zelenski. Ukrajinski je predsjednik, naime, 29. srpnja obišao ukrajinske trupe u blizini istočne bojišnice u Bakhmutu, nakon što je prije toga posjetio oštećenu katedralu i medicinski centar u Odesi.

Pomjeranje s – oprezom…

Tom je prigodom obznanio i da je potpisao zakon o pomicanu proslave Božića, ističući kako je stoljećima – prvo carska Rusija, a potom i Sovjetski Savez pokušavala kontrolirati Ukrajinu. A što je uključivalo i nametnutu vlast Ruske pravoslavne Crkve nad ukrajinskim crkvama. Situacija se, međutim, promijenila 2019. kada je Pravoslavna crkva Ukrajine dobila neovisnost koju je potpisao ekumenski patrijarh Bartolomej, duhovni vođa pravoslavnih kršćana cijeloga svijeta.

Vijest o prelasku Ukrajine na gregorijanski kalendar, zapravo i nije ni nova, a naročito nije neočekivana. U stanovitoj je mjeri najavljena još na zasjedanjuBiskupske sinode Ukrajinske grkokatoličke Crkve 1. i 2. veljače u Lavovu, gdje inače živi većina od 10 % deklariranih katolika Ukrajine, od čega (samo) 1 % njih latinskog obreda, dok su ostali grkokatolici. A službeno ju je 6. veljače objavio poglavar Grkokatoličke Crkve u Ukrajini kijevsko-halički veliki nadbiskup Svjatoslav Ševčuk na crkvenoj televizijskoj postaji, naglašavajući kako će od 1. rujna 2023. izmijeniti svoj crkveni kalendar i djelomice ga uskladiti s gregorijanskim. Što znači kako će nepomične blagdane poput Božića ukrajinski grkokatolici ubuduće kao i na Zapadu slaviti prema gregorijanskom kalendaru, dok će se slavljenje pomičnih blagdana, poglavito Uskrsa, i dalje ravnati prema julijanskom kalendaru. Uz napomenu kako je župama koje se još ne osjećaju spremne za taj korak omogućen prijelazni rok do 2025. godine.

Na sličan korak odlučila se i autokefalna Pravoslavna crkva Ukrajine, čiji je Sveti sinod potkraj siječnja dopustio svojim zajednicama odustajanje od julijanskog kalendara ako to zagovaraju najmanje dvije trećine vjernika. Mnoge župe (parohije) Pravoslavne crkve Ukrajine (i) prošli su Božić iz prosvjeda protiv ruske agresije umjesto 7. siječnja po gregorijanskom kalendaru slavile 25. prosinca, pokazujući time odmak od Ruske pravoslavne Crkve. Međutim, vodstvo Pravoslavne crkve Ukrajine upozorilo je, kako je prenio Kathpress, da bi brze odluke mogle povećati „rizik podjele“, poručivši da pitanje kalendara ne smije poticati neprijateljstva niti izazivati podjele. Kako bilo, „dekretom“ Zelinskog Božić 25. prosinca ove će godine biti državni praznik u Ukrajini. Cijeloj!

„Sveta voda“ s Dnjipra

A rečeni oprez PCU „glede rizika podjela“, u biti je, zbog povijesnih razloga i povezanosti vjerske i (gotovo) svake druge Rusa i Ukrajinaca, gotovo očekivan. Dovoljno je, primjerice, samo podsjetiti kako se u vodama Dnjipra kod Hersona, gdje je danas crta razdvajanja ukrajinske i ruske vojske, u X. stoljeću krstio knez Vladimir, kojega i Rusi i Ukrajinci smatraju svojim prvim vladarom. Uz to, Kijev nosi naziv „majka svih ruskih gradova“, jer su po njegovu arhitektonskom uzoru građeni svi drugi gradovi u Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji.

Na osobit pak način Ruse i Ukrajince – a onda i cijeli svijet – povezuje i Blažena Djevica Marija. Odnosno, Gospina ukazanje u Ukrajini u više navrata. U ukrajinskome selu Grushewu Djevica se ukazala u XVI. stoljeću u vrijeme kozačkih ratova, čineći to selo mjestom hodočašća i molitve. Potom, u jeku epidemije kolere Marija se pojavila 1806., a s njom i izvor ljekovite vode. U svibnju 1914. ukazala se pak 22-ojici seljaka i prorokovala gubitak ukrajinske suverenosti tijekom 80 godina – kada će se, navijestila je seljacima, izmjenjivati patnje i progoni, a nakon čega će kršćanstvo trijumfirati i Ukrajina će ponovo biti slobodna. Gospa tada, također, proriče i skoro izbijanje rata te upozorava da će se Rusija uskoro okrenuti od Boga.

Djevica Marija najavila lažne proroke

Naročito je znakovito, međutim, Gospino ukazanje 26. travnja 1987., istoga dana i u isto vrijeme kad se dogodila černobilska katastrofa godinu ranije. Ukazala se 12-godišnjoj Mariji Kyzin, koja je primijetila neobično osvjetljenje koje je dolazilo iznad male drvene crkve posvećene Presvetom Trojstvu, a koja je pripadala grkokatoličkoj zajednici u Hrushivu. Više je stoljeća to bilo hodočasničko mjesto, ali nakon komunističkog (i sovjetskog) preuzimanja Ukrajine, vlasti su zatvorili svetište. Djevojčici Mariji ukazala se Žena s djetetom, vrlo slična Djevici nježnoj, ikoni koju je princ Vladimir Veliki darovao svojoj supruzi Ani nakon obraćenja Kijeva na kršćanstvo, pa je znana i kao Bogorodica Kijevska. Ta je ikona, djelo bizantskog redovnika iz – predmnijeva se – 1132., postala ideal marijanskih ikona, koje kasniji umjetnici više nikada nisu ostvarili.

Nakon ukazanja, gotovo zaboravljena crkva i svetište preko noći su oživjeli. Tri je tjedna neobjašnjivo bila okružena srebrenom aurom. I, dakako, vijest se brzo proširila i veliko se mnoštvo – ne samo iz Ukrajine nego i iz svih drugih republika Sovjetskog Saveza – stalo okupljati. Dnevno je pristizalo blizu 70 000 ljudi, što, jasno, nije moglo promaći zloglasnome KGB-u. Ta tajna (komunistička) policija nikako, međutim, nije uspijevala vratiti nadzor nad ovim mjestom. A osobito im je to bilo teško budući da su i osobno nazočili nadnaravnoj pojavi. Dobivši, naime, milost sudjelovanja u marijanskim ukazanjima, nisu (više) bili u stanju nemilosrdno rastjerati nadolazeće vjernike, kako im je inače bilo naređeno.

Za 21 dan crkva u Hrushivu postala je slobodna zona unutar Ukrajine. Nije se naprosto znalo otkud su svećenici tzv. podzemne Crkve izišli iz svojih skrovišta kako bi slavili svetu misu za narod, koji je s vremenom počeo primati poruke od Djevice Marije. Tako je, primjerice, 14. svibnja ’87. Gospa poručila: „Ukrajino, kćeri moja! Molim se za vas, za vašu djecu, za vašu budućnost. Doći će vrijeme kada će vaš narod, tako zaljubljen u Boga, steći neovisnost i postati spas za one koji čuvaju svoju vjeru u Isusa Krista.“ A onda je i upozorila: „Mnogi će doći kao lažni mesije i proroci. Stoga vas upozoravam, budite budni i oprezni. Sretan je život onih koji su bez prijestupa i drže Božje zapovijedi.“

Poziv ukrajinskih katoličkih biskupa

No s aktualnoga motrišta posebice snažno odjekuju Gospine riječi: „Preko vas i krvi mučenika dogodi će se obraćenje Rusije. Pokajte se i volite jedni druge. Dolaze vremena koja su bila predviđena kao – vremena kraja. Pogledajte pustoš koja okružuje svijet: grijesi, lijenost, genocid… Ako se Rusija ne vrati na kršćanstvo, uslijedit će Treći svjetski rat i cijeli će svijet biti suočen s propašću.“

Slijedom čega je sasvim očekivano i to što su lani u ožujku, usred strahovite početne ruske ofenzive i razaranja ukrajinskih gradova, ukrajinski katolički biskupi latinskog obreda pozvali papu Franju da njihovu zemlju, ali i Rusiju posveti Bezgrješnom Srcu Marijinu – kako je zatražila Blažena Djevica u Fatimi.

Te glasovite fatimske svibanjske poruke iz 1917. u velikom su, dakako, suglasju s onima iz Hrushiva. Ali kao da ih nitko ne čuje… Desetljećima! I zato, kazao bi Rimski biskup, ratovi, ne, dakle, samo rusko-ukrajinski bjesne diljem svijeta. „Postoje ratovi koji se čine važnijima jer stvaraju više buke. Ali cijeli svijet je u ratu i samouništenju“, kazao je u veljači ove godine uoči godišnjice ukrajinske kalvarije. Baš kao što je (i) Gospa poručivala ’87. iz Hrushiva kako dolaze „vremena kraja“.