Retrospektiva 2021.

Preživjesmo (nekako)!


Prošla je godina bila takva da ju se nećemo rado sjećati. A kakva će biti ova (nova)? Ne treba se previše nadati, ali ne treba ni ruke dizati. Jer kad smo preživjeli 2021., što nam se (još) može dogoditi?!

Sreću je dobro prizivati svake godine, osobito u BiH

Sreću je dobro prizivati svake godine, osobito u BiH

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

U očekivanju nove – a optimisti vjeruju i bolje – godine, podsjetimo se, bez ikakve primisli, kako je započela ova koje smo se, evo, riješili i kojoj smo se (onda) toliko veselili. A povod za to je, uz ino, i najava bivšega američkog predsjednika Donalda Trumpa kako će ovoga 6. siječnja, na prvu godišnjicu napada njegovih pristaša na Capitol, održati konferenciju za novinstvo. Jasno, ex-predsjednik će govoriti o tomu kako su mu izbori ukradeni.

Tako će vjerojatno podsjećanja na brutalni napad na (američko) srce demokracije, što je na drastičan način naglasilo kakvo je zapravo stanje u američkom društvu, vjerojatno pasti u drugi plan.

Na ruskim vratima

  Uostalom, Trumpov nasljednik Joe Biden imat će preča posla. Odnosi s Moskvom su, naime, prilično hladnjikavi, da ne velimo – hladnoratovski. Pregovori su najavljeni za početak godine, a da neće biti lagani, navijestio je Vladimir Putin na tradicionalnoj godišnjoj konferenciji u Moskvi.

„Jasno smo kazali kako je širenje NATO-a na istok neprihvatljivo. Sjedinjene Države s raketama stoje na pragu naše kuće. Zar je zahtjev da se pored nas ne postavljaju ofenzivni sustavi pretjeran? Kako bi Amerikanci reagirali da im na granicu s Kanadom ili Meksikom postavimo rakete“, zapitao se ruski predsjednik. Da sad ne spominjemo (još!) i odnos Washingtona i Pekinga u trenutku kada Kina američku demokraciju naziva oružjem za masovno uništenje...

I sad – od Amerike, koja, kazao bi (naš) narod, ne zna gdje udara, u Sarajevu očekuju da riješi bosanski čvor koji, u odnosu na ono što se događa na svjetskoj političkoj pozornici, na rusko-ukrajinskoj granici i drugdje, izgleda kao igrarija. Ali svakom je naravno njegova suza najteža.

   A gotovo cijelu prošlu godinu Bosna i Hercegovina bila je dolina suza, u najdoslovnijem smislu toga pojma. Zapravo, događaji koji su obilježili kraj 2021. ilustriraju kakva je bila otpočetka. Jasno, brojni su analitičari oštrili pero analizirajući zašto nam je tako kako je. No, biskup banjolučki Franjo Komarica u jednom je božićnom intervjuu pogodio suštinu kazavši kako je narodu slomljena kičma i da više nema snage, satro ga je, veli, valjak rata i iznevjerena očekivanja poslije rata.

Izborna krava

„Za stanje u zemlji nije odgovoran narod, nego političari. A još su odgovorniji oni koji su dopustili našim igračima da se ovako ponašaju, a to su međunarodni predstavnici. Stranci me često pitaju: 'Zašto narod bira ovakve političare?' Jedanput su mi kazali: 'Da na izbornu listu stavite kravu, narod bi zaokružio kravu.' Ali ljudi ovdje nemaju iskustva i znanja o svojoj građanskoj odgovornosti. A demagoga ima koliko hoćete. Oni ljude zavedu, navedu ih na krive stavove i razmišljanja, svašta im obećavaju“, drži biskup Franjo.

I kad smo već kod (izbornih) krava, napomenimo kako je godina u koju smo istom ušli i – izborna. Premda, nitko u ovome trenutku ne može sa sigurnošću tvrditi kako će se listopadski izbori uopće održati. Izborni zakon, koji godinama dekonstituira Hrvate, trebalo bi promijeniti do početka svibnja. Dok se, primjerice, prije govorilo kako ne bi bilo dobro taj zakon reformirati u izbornoj godini.

   Iz današnje perspektive, međutim, najava svršetka toga posla do proljeća doima se kao utopija. Bez obzira na povremeni optimizam glavnih aktera Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića. Stožerna hrvatska stranka predlaže da se taj problem riješi uspostavom dviju izbornih jedinica unutar Federacije BiH: jednu bi većinom činili Bošnjaci, a drugu Hrvati. Temeljna bošnjačka stranka, međutim, sumnja kako se tu zapravo radi o (prikrivenom) trećem entitetu, tj. koraku ka definitivnoj podjeli zemlje. Uz SDA su, kao, uostalom, uvijek kada treba formirati protuhrvatsku frontu, i sve oporbene stranke iz tzv. probosanskog bloka. Slijedom čega se Bakirovo jato povuklo iz pregovora, na neodređeno vrijeme.

 „Pretprazničko“ odustajanje (od BiH)

   Što je nedvojbeno ponukalo posebnog američkog izaslanika Matthewa Palmera i ravnateljicu pri službi za vanjske poslove EU-a Angelinu Eichhorst da otkažu posjet Sarajevu, koji je bio zakazan za sredinu prosinca. Nisu si (očito!) htjeli pokvariti Božić... ili, kazali bi u Bruxellesu, „praznik“.

Ključno je, dakle, pitanje koje, evo, prenosimo iz prošle godine: Hoće li izbora biti? Iz HDZ-a su već u nekoliko navrata kazali kako ukoliko ostane aktualni Izborni zakon, ne kane pozvati Hrvate na glasovanje. Milorad Dodik spremno je navijestio kako (onda) mogu očekivati i da im se Srpska pridruži u bojkotu. Riječ je, dakako, o političkom stavu.

    A evo što o mogućnosti da Bošnjaci (iznova!) izbornim manipulacijama preglasaju Hrvate oko izbora izaslanika za federalni Dom naroda misli Luka Mišetić. „U trenutku kada Bošnjaci izaberu hrvatske predstavnike, Hrvati gube status 'konstitutivne nacije' u BiH te su Daytonski i Washingtonski sporazumi prekršeni, što omogućava Hrvatima da ih pravno dokinu kao suverena nacija“, kazao je za Večernji list taj američki odvjetnik hrvatskih korijena. Napominjući uz to i kako obavještajno podzemlje (parastrukture bošnjačkog AID-a) mjesecima nastoji diskreditirati međunarodne posrednike u razgovorima o Izbornom zakonu, Palmera i Eichhorst. (Možda je, dakle, ovaj poklisarski tandem makar i privremeno dignuo ruke od Bosne i zbog ove okolnosti. A zna li se kako se i dobar dio SA - medija priključio ovoj harangi, pitanje je kada će se nastaviti „roditeljski sastanci“, a neki bi kazali i zavrtanje ruku!)

„Srpski ustanak“

   Uostalom, nakon što je potkraj prošle godine Dodik podignuo „srpski ustanak“, povlačenjem nadležnosti koje je RS ranije prebacio na državu, Izborni zakon se čini najmanjim problemom. A sve je podebljao posjetom Moskvi početkom prosinca, kojom je prigodom Vladimira Putina izvijestio o stanju u BiH u svjetlu (?!) posljednjih poteza Banje Luke. No, tek što se vratio, počela je istraga Tužiteljstva BiH protiv 13 Srba zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo napada na ustavni poredak BiH. Riječ je o osobama koje su aktivno sudjelovale na sjednici Narodne skupštine RS-a gdje je eresovski vožd obznanio kako će, uz ino, NS RS-a zabraniti djelovanje Suda i Tužiteljstva na svom teritoriju. A i SIPA-e, dakako...

    Uz rečeno, treba kazati i kako je prošlu godinu obilježilo i zahlađenje odnosa Sarajeva i Beograda te napose Sarajeva i Zagreba. Pri čemu se ponajprije misli na odnose bošnjačke politike – gotovo podjednako vladajuće i oporbene. Kada je riječ o odnosima sa Srbijom, Izetbegović je pokušao sanirati nastalu štetu najavivši kako je spreman otići u Beograd te kako mu neće pasti kruna s glave ako ode Vučiću na noge. Nije to, međutim, baš dobro sjelo na želudac svekolikoj bošnjačkoj javnosti, pa je prvi u Bošnjaka revidirao taj plan poručivši svome drugu beogradskom kako se mogu naći (negdje) na pola puta. Poslije toga od srbijanskog predsjednika ni pisma ni razglednice. Konačno, sve što ga o BiH zanima može čuti od laktaškoga Baje koji je u Beogradu jednom tjedno – u prosjeku. A i od Velikog Vladimira.

 Kolindinim stopama

  S druge pak (zapadne) strane hrvatski je predsjednik u bošnjačkoj javnosti i doslovce naslijedio svoju predšasnicu. Kolinda Grabar Kitarović prošla je put od „Kraljice Balkana“ u izboru Majki Srebrenice do osobe non grata. A Zoran Milanović bio je naprosto Zoka/i (baš kao nekoć MesićStipe!) u doba kada je 2010. aktivno sudjelovao u udruženom zločinačkom projektu instaliranja Željka Komšića u hrvatsku predsjedničku fotelju, a, evo, sada je (na)prosto – ustaša...

I ranije je Milanović znao padati u sevdah glede Bosne, no kada je u kasnu jesen počeo licitirati koji je genocid „pravi“, a koji 'nako, u, dakako, kontekstu Srebrenice, političko mu je Sarajevo zalupilo vrata... iako nije ni kanio put Trebevića. Najavio je, međutim, kako će doći u prosincu na 28. obljetnicu humanitarnog konvoja Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, a onda, baš na dan kada su ga domaćini čekali, otkazao zbog sigurnosnih razloga.

   Što je ponukalo novinara da ga tijekom njegova božićnog pohoda Kosovu pita osjeća li se (tamo) sigurno. „Ovdje se osjećam sigurno... A u BiH nisam otišao iz sigurnosno-organizacijskih razloga. Radi se o nizu stvari s obzirom na etnički sastav toga prostora. Da se radilo o nekom drugom dijelu BiH, otišao bih“, kazao je, pa ga, eto, uskoro treba očekivati u Hercegovini.

   Situaciju je, makar privremeno, sanirao Andrej Plenković koji je u Sarajevo stigao na poziv predsjedatelja Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije, a onda se (tradicionalno) zaputio u toplije krajeve, u Mostar. Zapadni, dakako!

 S generalima na koronu!

  Godinu iza nas, baš kao, nažalost, i onu prije obilježila je pandemija koronavirusa. Osim što je ta zaraza kobna za, sad već, milijune diljem svijeta, posljednjih je mjeseci uzrokovala i sukobe pobornika i protivnika cijepljenja. A kraj se tomu srazu – gdje se argumenti slabo uvažavaju – niti ne nazire. Koliko je pak situacija s tom pošašću ozbiljna, zorno ilustrira podatak da su četiri europske zemlje: Portugal, Italija, Njemačka i Austrija na čelna mjesta kriznih timova za COVID-19 imenovale generale, što sugerira neku vrstu ratnog stanja.

  A kad smo već kod „vojnih lica“, kažimo kako je britanski premijer Boris Johnson imenovao Stuarta Peacha za posebnog izaslanika za Zapadni Balkan. Riječ je o donedavnom predsjedniku Vojnog odbora Sjevernoatlantskog saveza i bivšeg načelnika Glavnog stožera vojske Ujedinjenog Kraljevstva. I sve to u trenutku kada u Londonu dominira mišljenje kako je BiH trenutačno suočena s najvećom egzistencijalnom prijetnjom poslije rata, a izgledi za daljnje podjele i sukobe su vrlo realni.

Pa, sretna nam 2022. Da izvinete...