Sinoda Vrhbosanske nadbiskupije – sadašnje stanje i nadolazeće aktivnosti


Okvirni odgovor dokle se došlo sa Sinodom Vrhbosanske nadbiskupije glasi da se ista nalazi u svojoj završnoj te samim tim najaktivnijoj i najzahtjevnijoj fazi. Nakon što je Prijedlog radnog dokumenta Sinode odaslan na teren, sada se pristupa izboru, imenovanju te sazivu sinodske skupštine.

Cilj je uključiti što više članova iz svih struktura mjesne Crkve

Cilj je uključiti što više članova iz svih struktura mjesne Crkve

Piše: Dr. Mario Bernadić, generalni tajnik Sinode VN-a, Katolički tjednik

Podsjećanja radi, sinodska skupština predstavlja plenum članova Sinode koji, pozvani na sinodska zasjedanja, raspravljaju i glasuju o predloženim tematskim područjima i završnom dokumentu (usp. Statut Sinode VN-a, čl. 14.).

 Ustrojstvo sinodske skupštine

Pravno gledano, sinodska skupština je ustrojena od četiriju različitih vrsta članova:

1. Članovi „po pravu“ (de iure), tj. članovi koji u radu skupštine sudjeluju samom snagom crkvene službe koju obnašaju. Ovdje pripadaju: nadbiskup, nadbiskup koadjutor, generalni vikar, sudski vikar, kanonici stolne crkve, članovi svećeničkog vijeća, rektori velikih sjemeništa s područja nadbiskupije te dekani.

2. Izabrani članovi, a tu spadaju:

- poglavari ustanova posvećenoga života (jedan provincijal i tri provincijalke);

- osam vjernika laika koje izabere Pastoralno vijeće;

- po jedan svećenik iz svakoga dekanata te drugi prezbiter koji će ga, ako taj bude spriječen, zamijeniti;

- po jedan predstavnik za svaki stalež (svećenički, redovnički, laički) kojeg izabere Pastoralno vijeće između sebe;

- tri predstavnika iz reda redovničkog i laičkog staleža koje izabere pripravno Povjerenstvo Sinode.

Osim spomenutih, pripravno Povjerenstvo Sinode trenutačno razmatra da se među izabranim članovima nađu i:

- po jedan predstavnik vjeroučitelja s trajnim kanonskim mandatom iz svakoga arhiđakonata;

- jedan predstavnik bogoslova Vrhbosanske nadbiskupije;

- dva predstavnika nastavnika Katoličkih školskih centara;

- po jedan predstavnik nastavničkog vijeća Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu i Franjevačke teologije u Sarajevu;

- jedan predstavnik crkvenih medija;

- po jedan predstavnik mladih iz svakoga arhiđakonata;

- jedan predstavnik vjerničkih društava, udruga i crkvenih pokreta.

3. Članovi po slobodnom (nad)biskupovom imenovanju. U ovu skupinu spadaju i neki drugi svećenici, redovnici ili vjernici-laici za koje nadbiskup smatra da svojom kompetencijom, stručnošću i znanjem mogu doprinijeti radu Sinode (usp. kan 463 § 2).

4. Promatrači. Crkveni zakonik predviđa (kan. 463 § 3) da nadbiskup može na Sinodu, ako to smatra prikladnim, pozvati kao promatrače i neke službenike ili članove Crkava ili crkvenih zajednica koje nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom Crkvom, kao i članove drugih vjerskih zajednica. Promatrači, sasvim logično, zato i nemaju pravo glasa, nego su baš samo promatrači i obično ih se zove tek na završno, slavljeničko, zasjedanje.

Sveukupno, sinodska skupština Vrhbosanske nadbiskupije trebala bi brojati između 115 i 120 članova. Cilj je uključiti što više članova iz svih struktura ove mjesne Crkve jer se samo na taj način onda i može govoriti o jednom crkvenom događanju od opće važnosti za jednu mjesnu Crkvu.

 Kako izgleda rad sinodske skupštine?

Da bi se odgovorilo na pitanje kako okvirno izgleda rad sinodske skupštine, valja se malo vratiti, ranije spomenutom, Prijedlogu radnog dokumenta Sinode. Isti predstavlja plod višemjesečnog rada stručnih skupina koje su ustrojene svaka već za pojedino tematsko područje Sinode (eklezijalno-pravna, pastoralna, liturgijska, religiozno-pedagoška te medijska stručna skupina). Prijedlog radnog dokumenta Sinode u konačnici je otisnut u 2 000 primjeraka te je odaslan svima onima koji su i do sada aktivnije sudjelovali u sinodskom radu uključujući tu i neke vjerničke strukture koje do sada odveć nisu bile angažirane. Za sve zainteresirane ovdje napominjemo da se naznačenom dokumentu može pristupiti i putem interneta: http://www.vrhbosanska-nadbiskupija.org/nadbiskupija/aktualnosti/920-prijedlog-radnog-dokumenta-sinode-vrhbosanske-nadbiskupije.

U svakom slučaju predviđeno je da se čitanju Prijedloga radnog dokumenta Sinode pristupi aktivno, o čemu bi svi adresanti trebali sastaviti i svoje pismene prijedloge i osvrte.

Na temelju ovih će stručne skupine zatim opsežno revidirati postojeći dokument te isti pripraviti za skupštinsko usvajanje.

S tim smo zapravo moguće dotaknuli i suštinu budućeg skupštinskog rada.

Kroz višestruke  rasprave i glasovanja sinodska skupština po sebi aktivno sudjeluje u rađanju budućeg službenog Radnog dokumenta Sinode Vrhbosanske nadbiskupije.

Skupštinski rad odvija se pod vodstvom Predsjedništva Sinode kojeg čine: nadbiskup, nadbiskup koadjutor, generalni vikar, voditelji tematskih područja (stručnih skupina) i generalni tajnik Sinode.

Predsjedništvo Sinode ima sljedeće zadaće:

- predlagati radni dokument za raspravu i tekstove za glasovanje;

- planirati i usmjeravati odvijanje sinodskih zasjedanja;

- jamčiti odvijanje sinodskih zasjedanja u skladu sa Statutom Sinode i drugim općim kanonskim propisima Katoličke Crkve;

- koordinirati rad svih sinodskih tijela;

- rješavati eventualne postupničke sporove.

 Planirano šest skupštinskih zasjedanja

Konkretno, u praksi, to bi sve trebalo izgledati na sljedeći način. Za sada se planira održati sveukupno šest skupštinskih zasjedanja. Po jedno uvodno i zaključno te između toga četiri radna skupštinska zasjedanja koja će se podrobnije baviti usvajanjem samog radnog dokumenta. Pojedina tematska područja već će biti zasebno razmatrana.

Moderator skupštinskog zasjedanja bi najprije trebao ukratko izložiti dio dokumenta predviđenog za usvajanje. Zatim će se pristupiti temeljitoj raspravi, a nakon toga i glasovanju o usvajanju istog. Pri tome se dijelovi dokumenta predviđeni za usvajanje dodatno specificiraju kao izjave, te kao odluke.

Pod izjavama se ovdje misli na sve opisne dijelove radnog dokumenta, dok se odluke tiču nekih budućih konkretnih smjernica i odredaba.

Dio potonjih će nakon usvajanja i zaključivanja Sinode izravno prijeći u obvezujuće zakonske akte, dok će one druge ulaziti u tzv. programske nagovore za budućnost. Pod tim se misli na one skupštinske odluke za koje se procijeni da nisu odmah ostvarive, tj. primjenjive, ali kako im u budućem razdoblju svakako treba aktivno težiti.

 Kronologija budućeg skupštinskog rada

Premda u ova turbulentna „kovidovska“ vremena po sebi ništa nije lako detaljno i smisleno planirati, za sada je predviđeno da se sinodska skupštinska zasjedanja održe u mjesecu rujnu 2021. Konkretnije, misli se na subote u rujnu, dok bi završno, slavljeničko, zasjedanje trebalo biti održano koji mjesec kasnije.

U svakom slučaju, svako od šest predviđenih skupštinskih zasjedanja podrazumijeva predan cjelodnevni rad tijekom kojeg će se morati pozorno motriti na svaku minutu. U tom smislu, vrijeme za raspravu će biti striktno ograničeno na pet minuta po članu, a za neki eventualni dodatni osvrt treba računati na dvije minute manje od toga.

Upravo zbog naznačene stiske s vremenom, planirano je da dijelovi dokumenta za usvajanje članovima skupštine budu ranije odaslani kako bi svi oni koji imaju nešto više za reći mogli to obaviti i pismenim putem mimo samog skupštinskog zasjedanja.

Ovdje ukratko postavljamo pitanje i o sudbini eventualno odbačenih (neusvojenih) dijelova dokumenta. Isti se po crkvenom pravu vraćaju na raspolaganje nadbiskupu. S obzirom da je on jedini zakonodavac Sinode (kan. 466. – svi drugi članovi imaju prvenstveno savjetodavnu ulogu), nadbiskup teoretski može i sam usvojiti takav dio dokumenta, premda se to u praksi ne preporuča. Puno izglednije je da bi nadbiskup naznačeni dio dokumenta vratio na doradu stručnim skupinama te da bi isti naknadno opet bio predložen skupštini na izglasavanje.

I na samom kraju, nakon što radni dokument bude usvojen, a Sinoda zaključena, preostaje još uvijek dosta posla za predsjedništvo i tajništvo Sinode. Naime, radni dokument će tek Sveta Stolica trebati odobriti, a da bi do toga došlo, izgledno će na dokumentu trebati učiniti još neke dodatne dorade i ispravke.

U svakom slučaju, biskupijska Sinoda je proces u kojem članovi mjesne Crkve više nemaju pravo bespomoćno pitati tko će naći rješenje. Naprotiv, oni sami su ti koje se sada o rješenju pita.