Piše: mr. sc. Muhamed Fazlović

Moje prvo sjećanje na papu Benedikta XVI. (rođen kao Joseph Alois Ratzinger) seže u vrijeme mojih studentskih dana na Fakultetu islamskih nauka, kada sam kao glavni i odgovorni urednik uređivao studentski list Udruženja studenata FIN-a Mlađak, za naš tadašnji dvobroj iz 2007. godine objavio integralan tekst Borisa Dežulovića naslova Što nam je katolički džihad donio osim zla?. Kolumnista kolumne Ugovor s đavlom napisao je tekst za tjednik Globus (tekst je objavljen 22. rujna 2006.) kao komentar na notorno predavanje Vjera, razum i sveučilište – sjećanja i razmišljanja pape Benedikta XVI. održano na Sveučilištu u Regensburgu 12. rujna 2006. Kontekst je novi milenij, prva dekada 2000-ih, kada je Globalna borba protiv terorizma (QWOT), koju su pokrenule Sjedinjene Američke Države sa saveznicima nakon terorističkih napada na Svjetski trgovački centar 11. rujna 2001., bila u punome zamahu i eskalirala vojnim intervencijama u Iraku i Afganistanu. Bila su to teška vremena za muslimane diljem svijeta jer je optužba terorizma visjela nad glavom svakog muslimana, a nasilje se intrinzično povezivalo s religijom islama koja u svome imenu znači „mir“. Predavanje je pape Benedikta XVI., osim što je (ne)namjerno održano u mjesecu rujnu, dosulo sol na rane muslimana jer je u razumijevanju mnogih upravo impliciralo ovu globalnu krivicu za nasilje, a rat protiv terorizma je poprimao obrise jednoga kršćanskog križarskog pohoda protiv islama i muslimana. U tome predavanju papa Benedikt XVI. citirao je riječi bizantskoga cara Manuela II. Paleologa: „Pokaži mi šta je novo donio Muhamed, i naći ćeš, tako je rekao, samo loše i nehumano, kao što je to da je on propisao da se vjera, koju je on propovijedao, proširi mačem“, iz dijaloga koji je učeni car navodno vodio s jednim učenim Perzijancem 1391. Ovo poistovjećivanje islamske religije s mačem proizvelo je snažnu reakciju u muslimanskome svijetu. Komentar B. Dežulovića rezonirao je s muslimanskim mnijenjem, pa sam ga zbog toga tada prenio na stranice studentskoga lista. U tome komentaru kolumnista na satiričan način odgovora na ovo Carevo pitanje scenom iz Monty Pythona i protagonistom Johnom Cleesom iz britanske komedije Brianov život. Poistovjetivši J. Cleesea, vođu Narodnog fronta Judeje, s papom Benediktom XVI., predavačem na Sveučilištu u Regensburgu, studenti Sveučilišta na pitanje: „Što su nam to uopće muslimani dobra donijeli?“, dobacuju i redaju odgovore: „matematiku, decimalni sustav, brojke, nepoznanicu x i revolucionarnu nulu, trigonometriju, algebru, geografiju, grčku filozofiju koju su spasili, cameruobscuru, qīṯāru (gitaru), kavu, kemiju, papir, koncept sveučilišta“, itd. Ovo predavanje pape Benedikta XVI. izazvalo je negativne i satirične reakcije, ali i najmanje jednu važnu i pozitivnu dijalošku nuspojavu. Narednog mjeseca, u listopadu, točnije 13. listopada 2006., 138 islamskih znanstvenika različitih profila napisalo je otvoreno pismo Papi naslova Zajednička riječ za vas i nas kao reakciju na govor u Regensburgu. Vremenom je ovo otvoreno pismo postalo jedna od najvažnijih dijaloških platformi za muslimane i kršćane (pogledati internet stranicu https://www.acommonword.com/ na kojoj se mogu pronaći vrlo korisni međureligijski i teološki materijali), a tijekom susreta s muslimanskim vođama, znanstvenicima i diplomatskim predstavnicima 9. svibnja 2009. u džamiji u Ammanu, papa Benedikt XVI. je rekao da ovakve „inicijative jasno vode do većeg uzajamnog znanja i njeguju rastuće poštovanje prema onome što nam je zajedničko i prema onome što različito razumijemo“.

Preostali dio pontifikata Benedikta XVI. pamtit ću po dobru i po jedinstvenoj prilici da studiram religije i kulture, da specijaliziram kršćanstvo na Institutu za interdisciplinarne studije religija i kultura Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu. To su bili zasigurno najljepši dani moga studija općenito. U to vrijeme (2010.-2013.) Gregoriana je vibrirala nekim posebnim teološkim zanosom, koji je nesumnjivo dodatno potaknuo vrsni njemački teolog Joseph Ratzinger, ali i međureligijskim životom kojemu sam na svoj način doprinio i kojemu sam svjedočio izbliza dok sam živio u laičkome koledžu Lay Centre at Foyer Unitas smještenome na rimskome brežuljku Celiousred bajkovitoga privatnoga vrta Vatikana punog citrusovoga voća i paunove vrste u neposrednoj blizini rimskoga Colosseuma. Svakodnevno sam odlazio na Gregorianu laganom rimskom šetnjom od Via Claudije, pored Colosseuma, duž Fori Imperialija, preko Piazze Venezie do Piazze della Pilotta na kojemu je smješteno sveučilište Gregoriana i čuveni Biblicum. Sjećam se nadahnutih predavanja prof. Heinricha Pfeiffera o fenomenologiji svetoga, Antonia Nitrole o eshatologiji, professoresse Micheline Tenace o teološkoj antropologiji, ali i gostujućih židovskih predavača, poput Stevena Kepnesa, Petera Ochsa, Robbieja Harrisa, s prestižnih američkih sveučilišta. Često sam išao na Gregorianu okolnim vicolima preko Fontane di Trevi, a noći sam provodio u ugodnim šetnjama Via del Corsom, posjetama rimskim crkvama tokom kojih sam s njemačkim mentorom i isusovcem Felixom Körnerom komentirao Caravaggiove slike ili imao teološke razmjene na Španskim stepenicama. S ponosom mogu reći da moja međureligijska prijateljstva sežu od Meksika, Kanade i SAD-a preko Europe i Afrike, do Filipina i Novog Zelanda. Nažalost, iz nekih privatnih razloga kojih se sada ne sjećam, nije bilo suđeno da sretnem papu Benedikta XVI., premda je bila organizirana audijencija za stipendiste Nostra Aetate zaklade. Naime, Drugi vatikanski sabor (1962. – 1965.) je 28. listopada 1965. usvojio Deklaraciju Nostra Aetate – o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama, koja za dvije godine obilježava 60. godišnjicu, u kojoj je Katolička Crkva prvi puta u povijesti na zvaničan način oslovila zajednička vjerovanja kršćana i muslimana, a potom osnovala i zakladu koja ima zadatak promicati dijalog putem stipendiranja muslimanskih studenata. Sjećam se da je jedna moja katolička prijateljica iz studentskog doma porijeklom iz SAD-a, čuvši za mogućnost susreta nas studenata muslimana s papom, dobronamjerno dobacila kako „nije fer” jer ni ona katolkinja teško da će imati istu privilegiju susreta s papom. O mojim sjećanjima na rimske dane studija na Gregoriani namjeravam pisati opširnije u jednome uvodu za prijevod knjige iz oblasti komparativne teologije koji će uskoro izaći iz tiska. Nažalost, međureligijsko ozračje na Gregoriani već se počelo mijenjati u korist konzervativnih struja i kadroviranja na kraju moga studija 2013. godine. Dana 11. veljače 2013. obranio sam svoju magistarsku tezu i nakon što sam naručio kavu u bifeu Sveučilišta imao sam šta vidjeti na tv-ekranu na kojemu je tada stajala prijelomna vijest: Papa: Sedevacantedalle 20 del 28 febbraio („Papa: Prazna stolica/Sedisvakancija od 20 sati 28. veljače“). Bila je to zapravo službena vatikanska potvrda satnice i datuma odreknuća od papinstva pape Benedikta XVI. koja se zbila 28. veljače 2013. Bio sam, mislim, prvi koji je to vidio na ekranu. Nakon što sam glasnije prokomentirao natpis nad tv-ekranu ubrzo su se oko mene sjatili svećenici i studenti zagledani u prijelomnu vijest koju sam zabilježio na svome Facebook-profilu i u potpisu slike napisao: „Breaking News s Papinskog Univerziteta: Papa Blagoslovljeni XVI. dao ostavku / Pope Benedict XVI resigned“.

*Stavovi izraženi u tekstu isključivo su stavovi autora.