Piše: Josip Vričko

Početkom listopada Andrej Plenković potvrdio je da će Dan sjećanja na pad Vukovara postati Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata - s posebnim pijetetom prema Vukovaru. „Bit će to Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, bit će to jedan širi nadnevak sa širim smislom, s posebnim pijetetom prema Vukovaru“, najavio je hrvatski premijer Plenković.

Ova je njegova izjava višestruko zanimljiva, uz ostalo i zbog toga što je izazvala i stanovitu rezervu u sve jačoj mu unutarstranačkoj oporbi. Tako, primjerice, bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač drži kako bi Grad Heroj trebalo vezati uz pobjedu, uz, dakle, 15. siječnja koji je i Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. A na pitanje treba li biti (i) državni praznik, Kovač kaže:

"To neka bude u javnoj raspravi. Kad je riječ o Vukovaru, imamo dva nadnevka - 18. studenoga kada je došlo do okupacije i pokolja, ali isto tako trebamo valorizirati i 15. siječnja kada su Vukovar i cijeli teritorij istočne Slavonije vraćeni u ustavni poredak Republike Hrvatske.“

 Paralela sa Srbijom?!

Što je, jasno, dio oporbenog tiska spremno dočekao ne bi li povukao paralelu sa Srbijom. Tako je Jutarnji list konstatirao kako je Srbija vjerojatno jedina država u kojoj se slave dva najveća poraza u nacionalnoj povijesti, jer se u tamošnjoj javnosti na pijedestal postavljaju Bitka na Kosovu polju iz 1389. te Albanska golgota iz 1915. U prvom slučaju riječ je, naime, o porazu od Turaka koji je u idućim desetljećima doveo do propasti srednjovjekovne Srpske Države i četiri stoljeća života pod Osmanlijama, a u drugom o masovnom bijegu pred Nijemcima i smrti nekoliko desetaka tisuća vojnika i civila u albanskim planinama. I, evo, sada, kaže list, Hrvatska slavi vukovarsku tragediju.

Nije, međutim, riječ ni o kakvu slavlju. Jer ga i ne može biti u gradu na koji je palo dva milijuna granata, u kojemu je, prema službenim (ali ne i konačnim) podatcima, poginulo 2 717 ljudi, i u kojemu nema obitelji koja nema svoju žrtvu. Važno je zato da svatko tko drži do grada Vukovara i onih koji su dali žrtvu za ovaj grad dođe i pokloni se ili na neki drugi način komemorira uspomenu na taj grad. Uostalom, vukovarski je gradonačelnik Ivan Penava uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara, pozvao sve da se priključe komemoraciji, a ukoliko taj dan ne mogu biti u Koloni sjećanja, da se priključe akcijama u svojim gradovima, općinama i selima.

A posebno je apelirao (i) na lokalne ugostitelje da ne gube iz vida razlog svoga dolaska, u smislu da 17. i 18. navečer nisu dani kada se na bilo koji način nešto slavi.

Uz to, ove se godine pojavila i stanovita opasnost od politizacije. Osobito jer je hrvatska Vlada 14. studenoga donijela odluku da će se predsjednički izbori, šesti u modernoj hrvatskoj povijesti, održati tri dana prije Božića - 22. prosinca. Nakon čega je Penava upozorio kako je važno da taj dan prođe dostojanstveno i da se nikomu ne dopusti da „našu prošlost i ovo mjesto na bilo koji način zlorabi u bilo koje svrhe“.

 Zlorabljenje Tuđmana i Gotovine

Vrlo je, međutim, delikatan odnos Penave i aktualnog hrvatskog premijera. Vukovarski je gradonačelnik, naime, višekratno svjedočio kako u „slučaju Vukovar“ žrtva nije naišla na pravdu, i kako svi oni koji obnašaju dužnosti moraju razmišljati koliki im je doprinos toj nepravdi. Štoviše, drži kako je krajnje vrijeme da se tema kažnjavanja ratnih zločina nametne dužnosnicima koji vode državu kao prioritet. Pritom upozorava na povijesni nonsens. „Nikad se u povijesti, naime, nije dogodilo da agresor, koji je u osvajačkom pohodu učinio tolika zla, ima jurisdikciju nad tim slučajevima. Dakle - Srbija sama sebi sudi. Netko je te stvari potpisao, netko je te ovlasti dao, bojim se da taj netko i danas zauzima važna mjesta u sustavu naše države umjesto da je skriven u zadnju rupu i da se suočio s pravim konzekvencama nikakve druge, nego izdajničke politike", kazao je Penava.

A kao svojevrsna najava vukovarske komemoracije održan je 12. studenoga okrugli stol Ovčara – zločin bez kazne. Vukovarski je gradonačelnik, dakako, i tu bio na svojoj crti naglasivši kako gotovo tri desetljeća od tog masovnog zločina hrvatske institucije okreću glavu od tog problema. Pritom Penava vjeruje da u državi očito postoje strukture kojima istina ne odgovara. Uz to napominje i kako se sve češće u Hrvatskoj, iz medija i političkih sfera, čuje da je to stvar prošlosti, da se treba okrenuti budućnosti. Također se, kaže, pokušavaju (čak) zlorabiti i izjave generala Ante Gotovine i pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.

Pritom, i to, dakako, nije samo dojam u Vukovaru, nego više-manje na cijelome prostoru ex-SFRJ, velikosrpska ideja živi i dalje. Riječ je zapravo o kontinuitetu – od bivšega predsjednika (i četničkog vojvode) Tomislava Nikolića, koji je tri puta za svoga mandata izjavljivao da je Vukovar srpski grad, do, evo, Aleksandra Vučića. I u takvim okolnostima najavljen je i dolazak aktualnog srbijanskog predsjednika u Zagreb 20. i 21. studenoga na Kongres Europske pučke stranke.

Vučić – Šljivančaninov promotor

Taj važan skup europskih pučana, a članica je, eto, i Vučićeva Srpska napredna stranka, trebao se održati u Hrvatskom saboru. Zanimljivo, hrvatska se oporba - a i dio nešto kuražnijih hadezeovaca - zgražala nad mogućnošću da Nikolićev ratni šegrt korača sabornicom. Zanimljivo je, međutim, da nikomu nije pritom palo na pamet da se to treba dogoditi u tjednu kada je Vukovar i cijela Hrvatska još pod dojmom obilježavanja velike tragedije čiji krvavi tragovi vode ravno do Beograda - gdje se, istina, sudi za vukovarski pokolj, ali samo nižerangiranim „oficirima“ i četnicima.

Istodobno vukovarskom krvniku Veselinu Šljivančaninu, koji je u pravoj haaškoj farsi osuđen prvo na pet, pa na 17, da bi na kraju odležao 10 godina zatvora – Vučićeva stranka organizira tribine po Srbiji. Tako je u ožujku 2016. na predizbornoj tribini SNS-a objasnio da su mnogi njegovi prijatelji i nekadašnji vojnici njegove postrojbe članovi te stranke.

"Ovdje sam i zbog Aleksandra Vučića i njegova brata Andreja i svih drugih čestitih građana Srbije koji su bili uz mene u ono loše vrijeme kada su me uhitili i poslali u Haag", kazao je taj bivši major JNA čije knjige se u Srbiji odlično prodaju.

No, prošloga četvrtka Vučić je, javljaju tamošnji mediji, telefonom javio predsjedniku EPP-a Josephu Daulu da ne dolazi u Zagreb. Nije mu se, međutim, to učinilo dovoljnim, pa je poslao pismo u kojemu lideru pučana tumači kako u Hrvatskoj traje prava medijska haranga u gotovo svim medijima protiv njegova dolaska u Zagreb i Hrvatsku. „Želim dodati da nikakvih stvarnih razloga za takvu vrstu hajke niti je bilo, niti ih ima, osim što se pojedini krugovi u hrvatskom društvu ne mogu naviknuti na snažniju ulogu Srbije i na činjenicu da se Srbija ekonomski podiže, a i politički nije više na koljenima“, napisao je taj Šljivančaninov promotor.

 Važna odluka Crkve

Slijedom čega treba kazati kako su hrvatski heroji obrambenog Domovinskog rata uglavnom gotovo ignorirani. Ipak, sjete ih se uoči vukovarske komemoracije, pa tako su se hrvatski mediji sredinom studenoga, nakon što je u Hrvatskom saboru Dan sjećanja na Vukovar i Škabrnju proglašen za blagdan, sjetili i Branka Borkovića, zapovjednika obrane Vukovara. Mali Jastreb spremno je komentirao tu (očekivanu) odluku te je podsjetio kako već desetljećima vukovarska kolona raste i u njoj je između 50 i 100 tisuća ljudi.

„I u redu je da temelj moderne hrvatske države bude neradni dan. To je na neki način hodočašće vukovarskim mučenicima, mučenicima za domovinu jer, nažalost, jedna trećina svih žrtava s hrvatske strane je na tom području. Svi koji su poginuli i ugradili se u temelje Hrvatske zaslužili su da hrvatski građani mogu doći i pokloniti im se", kazao je naglasivši kako Vukovarcima mnogo znači i što je Crkva proglasila spomen-hodočašće za mučenike.

Treba također podsjetiti i kako je, u povodu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, a s ciljem da se taj spomen održi živim u cijeloj Domovini, Franjevački samostan u Vukovaru prošle godine pokrenuo inicijativu nazvanu ZVON za Vukovar koja se odnosi na ideju da svake godine 18. studenoga točno u 18 sati i 11 minuta zvona svake crkve u Hrvatskoj zazvone u znak sjećanja na žrtvu Vukovara, pozivajući na molitvu, kako za žrtve zlodjela, tako i za one koji su ih počinili.

Slijedom čega je važan i Borkovićev komentar na glasove da je proglašenje Dana sjećanja za blagdan neprikladno, jer je u pitanju komemoracija, Borković kaže kako su i Svi Sveti tužan blagdan.

"Više od 80% ljudi u Hrvatskoj kaže da su vjernici, a i Dan mrtvih je svečani čin, to je oprost na groblju. Ovo trebamo gledati kao svečani čin spomena svih onih koji nisu s nama", poručio je Borković.

Uz to, i ove godine obljetnica pada grada Vukovara bit će obilježena i u drugim gradovima Hrvatske i svijeta. Tako je, primjerice, lani u Splitu, u okviru projekta I u mom gradu Vukovar svijetli, desetak tisuća Splićana sudjelovalo u koloni u Vukovarskoj ulici, a u Zagrebu se program obilježavanja, koji traje od 9. do 23. studenoga, provodi pod nazivom Reći ću vam samo jednu stvar, zapamtite Vukovar.

I, doista, prevažno je (za)pamtiti - Vukovar!