Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Kada se posljednji mjesec u ovoj godini bližio svojoj sredini, Donald je Trump ukrajinskom predsjedniku dao rok do Božića da prihvati američki, tj. njegov prijedlog sporazuma za okončanje rata s Rusijom. Nakon razgovora s Trumpovim tekličima, Volodomir Zelenski obznanio je kako se intenzivno radi na 20 točaka temeljnog dokumenta koji bi mogao definirati parametre za okončanje rata. Štoviše, 10. prosinca najavio je kako bi drugi tjedan mogao donijeti vijest koja će značiti zaustavljanje krvoprolića. Uz opasku kako sve mora biti za Ukrajinu pouzdano i nadasve dostojanstveno.

Sad mogu i „plave kacige“

Jasno, i Trumpova prijetnja Kijevu, i potencijalni muštuluk Zelenskog otkrivaju veliku pogrešku. Metodološku. Gdje su, naime, u cijeloj priči – Rusi koji, inače, s distance – da ne velim s olimpijskih visina nedodirljivosti – gledaju na ovu cijelu ukrajinsko-američku priču. Da povremeno oglašavanje Bruxellesa i ne spominjemo – jer taj segment u mirovnoj sagi, tj. trakavici Vladimir Putin ionako ignorira. Kremlj i dalje, naime, inzistira na tomu da se ukrajinska vojska bezuvjetno povuče s područja na komu se i danas vode žestoke borbe uz rusku inicijativu, i preda ih pod kontrolu Rusije. U suprotnom će, prijeti, Rusi to zauzeti silom, ma koliko vremena za to bilo potrebno.

Prema općoj, međutim, ocjeni, Kijev je, otkako se Bijela kuća intenzivnije, pa, evo, i imperativnim rokovima, uključila u rješavanje ukrajinskoga čvora, prilično omekšao svoj stav. Prvotno, naime, Zelenskom nije padalo na pamet povući se sa svoga teritorija, a evo sada je spreman da se ta područja pretvore u demilitariziranu zonu pod nadzorom međunarodne zajednice.

I, ovdje se, dakako, prepoznaje čvrsta američka ruka, što je u biti i otvoreno kazano sredinom prosinca kada su američki mirovni pregovarači mrtvi-hladni Ukrajincima u Berlinu kazali kako moraju pristati na povlačenje svojih snaga iz istočnog Donjecka. No, američki tim predvođen Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom nije se zaustavio samo na ovome, pa je ukrajinska strana 14. prosinca potvrdila kako je spremna odreći se svoje ambicije pridruživanja NATO-u u zamjenu za sigurnosna jamstva Zapada – čitaj SAD-a. 

Podsjetimo, Rusija trenutno kontrolira Krim, oko 90% regije Donbas i 75% Hersona i Zaporižja. Osim toga, Rusija drži dio teritorija u susjednim regijama Harkivu, Sumiju, Dnjepropetrovsku i Nikolajevu, što europski saveznici Ukrajine smatraju neprihvatljivim. A, smatrao je i Zelenski, dok, evo, nije prihvatio „plave kacige“ na teritoriju kojim ionako gazi ruska čizma, ili tenk(ovi). O dronovima da i ne govorimo.

Oslobođenje „povijesnog teritorija“

Uz to, igrajući po ruskim notama – balalajku takoreći – Trump je, čineći sve da Božić na rusko-ukrajinskom ratištu bude miran, promovirao, doduše tek kao potencijalnu ideju, plan prema kome bi skupinu G7 koju čine: SAD, Kanada, Velika Britanija, Njemačka, Italija i Japan, u budućnosti trebala zamijeniti nova skupina C5 u kojoj bi bili: SAD, Rusija, Kina, Japan i Indija. Što sugerira kako je mislio ozbiljno kazavši nedavno da Europljani puno pričaju, a malo rade te kako su im čelnici slabi. Pa, ipak, koliko je god išao Putinu niz dlaku, Trump se sredinom prošlog tjedna – konačno! – uvjerio da ako Vladimiru Velikom (?) date prst, tražit će cijelu ruku. Obje, zapravo.

U prošlu je srijedu, naime, ruski predsjednik izjavio kako će Rusija postići svoje ciljeve u Ukrajini, bilo diplomatskim, bilo vojnim sredstvima te kako će – što je novi element! – nastojati proširiti sigurnosnu tampon zonu u toj zemlji. „Prvo, ciljevi specijalne vojne operacije nedvojbeno će biti postignuti. Radije bismo to, kao i temeljne uzroke sukoba, riješili diplomatskim putom. No, ako suprotstavljena strana i njezini strani sponzori budu odbijali sudjelovati u važnim raspravama, Rusija će postići oslobođenje svojega povijesnog teritorija vojnim sredstvima“, zaprijetio je.

I, nije se zaustavio. Ustvrdio je kako je prethodna američka administracija namjerno usmjeravala situaciju prema oružanom sukobu, dometnuvši kako je Washington (Joea Bidena) vjerovao da se Rusiju može oslabjeti ili čak uništiti u kratku razdoblju. A nije zaboravio ni europske čelnike, optuživši ih za kolaboraciju s SAD-om, i to vokabularom na komu bi mu i Trump pozavidio. „Europske svinjice odmah su se uključile u posao prethodne američke administracije, nadajući se kako će profitirati od sloma naše zemlje, vratiti nešto što je izgubljeno u ranijim povijesnim razdobljima i osvetiti se“, ispalio je kremaljski neprikosnovenik, uz opasku kako u Europi nema civilizacije – postoji samo degradacija.

„Platinasti standard“

Ma koliko se ovaj Putinov monolog doima kao prepisan iz nedavno promovirane – također prilično skandalozne – Nacionalne strategije sigurnosti SAD-a, istoga dana stigla mu je „replika“. Iz Berlina! Gotovo četiri godine nakon početka ruske invazije, SAD, Europa i Ukrajina postigle su dogovor o sigurnosnim jamstvima čiji je cilj spriječiti buduće sukobe. Kako, kad su Amerikanci u pitanju, ništa ne može bez spektakla, holivudizacije, takoreći, američki su dužnosnici ovaj plan nazvali „platinasti standard“. Još ga treba ratificirati Senat, nakon čega će postati pravno obvezujući, po uzoru na bilateralno obrambene paktove s Japanom i Južnom Korejom. Ipak, za razliku od tih aranžmana, kako piše britanski The Telegraph, novi plan ne predviđa slanje američkih vojnika na ukrajinski teritorij. Umjesto toga, u početnoj će se fazi uspostaviti misija pod vodstvom SAD-a zadužena za nadzor prekida vatre i posredovanja u sporovima, s ciljem da se bilo kakve napetosti riješe prije nego što eskaliraju u nasilje.

A onda – prijetnja. Ukoliko diplomatski napori ne uspiju i dođe do nove ruske invazije, Washington će morati odlučiti o uporabi smrtonosne sile, koja podrazumijeva kako bi se borbeni zrakoplovi F-35, projektili Tomahawk ili slični sustavi stacionirani na teritoriju NATO-a mogli koristiti za protunapade u slučaju da Moskva prekrši primirje. Uz rečeno, također sredinom prošloga tjedna, Bloomberg News objavio je kako SAD priprema novi krug sankcija ruskom energetskom sektoru kako bi povećao pritisak na Moskvu, odbije li Putin mirovni sporazum s Ukrajinom. Razmatra se, naime, opcija ciljanja plovila u takozvanoj ruskoj floti tankera u sjeni, koji se koriste za prijevoz moskovske nafte. Istina, uz ovu vijest treba staviti poveći upitnik jer Bijela kuća i State Department Reutersu nisu odgovorili na zahtjev za komentar. No, početkom prošloga tjedna američki ministar financija Scott Besset o novim je mjerama raspravljao sa skupinom europskih diplomata…

Napad na Putinovu ratnu škrinju

Također, dojam kako je riječ o sinkroniziranoj akciji Washington & Bruxelles, pojačava i to što je Europski parlament u prošlu srijedu – baš crnu za Moskvu! – potvrdio postupnu i potpunu zabranu uvoza ruskog prirodnog plina do kraja 2027., a koja će vrijediti – čak! – i nakon eventualnog postizanja mira u Ukrajini. Novi je zakon izglasan s 500 glasova za, 120 protiv i 32 suzdržana. I kod dijela EU-parlamentaraca uzrokovao je nemalo oduševljenje, o čemu svjedoče riječi povjerenika Europske komisije za energetiku Dana Jorgensena koji je kazao kako EP često donosi važne odluke, ali rijetko neku poput te koja će biti primijećena i u Moskvi i u Washingtonu i diljem svijeta. „To će oduzeti stvarni novac iz Putinove ratne škrinje“, misli taj Danac.

Moskva, makar dok potkraj tjedna nastaju ovi redovi, ignorira ove prijetnje. Kako god, Ukrajina je evo i prije (božićnoga) roka ispunila Trumpov zahtjev, a Putin i dalje udara u svoje stare tambure. I tako ćemo umjesto mirna Božića opet za blagdan slušati vijesti s bojišnice. Slijedom čega valja podsjetiti i kako su pravoslavni Rusi i pravoslavni Ukrajinci sve do 2022. Božić slavili po Julijanskom kalendaru. A onda je Pravoslavna Crkva Ukrajine te već ratne godine dopustila da se rođenje Kristovo slavi 25. prosinca. Međutim, ova odluka ima svoju pretpovijest: 2018. PCU odvojila se od, za Moskovsku patrijaršiju vezane, Ukrajinske Pravoslavne Crkve (UPC) zbog njezinih, kako se tvrdilo u Kijevu, tijesnih veza s Putinom kojega je mitropolit PCU-a Epifanije uspoređivao s Hitlerom.

Već mu je čestitao

Nakon svega treba – još! – pričekati i čuti u ipak novim okolnostima Trumpovu Božićnu čestitku. A i to ima svoju zanimljivu povijest. Za prvoga mandata, 2017., taj je osebujnik tvrdio kako je zapravo vratio Božić Amerikancima koji opet jedni drugima čestitaju najradosniji kršćanski blagdan, a koga su u međuvremenu bili prekrstili u (bezlični) – praznik… „Ljudi opet ponosno govore 'Sretan Božić'. Ponosan sam što sam predvodnik promjene protiv napada na našu voljenu i prelijepu frazu – Merry Christmas!“, poručio je gotovo netipično za njega. No, lani smo čuli pravoga Donalda. Istina, svima je na društvenim mrežama poželio „vrlo sretan Božić“, a onda još bijesno dometnuo: „Neka Biden trune u paklu. Sretan Božić!“

Je li neku sličnu čestitku ove godine pripremio i Putinu koji se i dalje tvrdoglavi?! Ili mu je pak već čestitao s onom prijetnjom Tomahawcima…