Piše: Milena Pavić, Katolički tjednik

Oni koji o tome odlučuju, a vjernici su samo na papiru, ili uopće nisu, odabiru: "otprilike". Za katolike je svaki od tih dana posebno bitan. To su povijesni događaji vezani uz stvaranje (rođenje) Crkve, dolazak Sina Božjega, rođena od žene, Blažene Djevice Marije, na zemlju među ljude, praćenje našeg Spasitelja i Otkupitelja od rođenja do smrti i dalje, praćenje Njegovog Uskrsnuća i Uzlaska na nebo.

Sve su to vrlo važne pojedinosti koje ponavljanjem usvajamo i njegujemo, bitne da ih znamo kako bismo razumjeli našu vjeru i mogli je prenositi budućim naraštajima. Svakome takvom događaju trebamo dati pozornost i dostojanstvenu proslavu. Pa baš, ako odrede da neki od tih, nama dragih dana, bude radni, otiđimo na posao, ali s molitvom na usnama, a poslije, kod kuće, nemojmo raditi ako to ne želimo.

Bez svih tih događaja koje nam donose evanđelja, ne bismo se danas, mi katolici, nadali vječnosti. Posebno je važan Dan Pedesetnice ili Duhova, na kojega je Isus u više navrata ukazivao. Sve je do tada prethodilo tome. Sve što se dogodilo bio je samo uvod u veliki događaj što slijedi, kada će ljudski rod, dobivši Isusovim Uskrsnućem otkupljenje grijeha i vječni život, silaskom Duha Svetoga na dan Pedesetnice, imati mogućnosti kakve čovjek još do tada nije imao. Čovjek je dobio najmoćnije oružje protiv svih zala, protiv mržnje i ratova, Duha Svetoga, Osobu, koji je sišao na Apostole. "...Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti" (Dj 2,1-4). Sila i snaga Duha Svetoga učinila je da je Apostolima bilo moguće izgoniti zle duhove, liječiti bolesne, govoriti i razumjeti strane jezike.

Krizmom smo dobili dar Duha Svetoga, samo Ga trebamo prepoznati u sebi i aktivirati, otkriti kako Ga možemo koristiti, to jest izvući maksimalno pozitivne vrijednosti iz sebe. "...Zato je zadaća kršćana svojim jezikom i govorom prenositi snagu Duha, koju su primili na svetom Krštenju i Potvrdi...", jer "...nemjerljiva je šteta i zato ćemo pred Gospodinom i odgovarati za to što ne poštujemo dar riječi i jezika koji nam je Bog dao i u nama njeguje i uzdiže", napisat će dr.sc. Ivan Bodrožić (Vjera i djela). Duh Sveti je rješenje svih naših problema, odgovor na svako pitanje. On daje, ako ne već odgovor (jer Ga ne možemo čuti), ono bar utjehu da možemo shvatiti situaciju koja je prethodila pitanju, dat će nam potreban mir i nadu da će sve biti dobro.

A dobro se i prisjetiti jedne od propovijedi teologa, publicista i propovjednika, nenadmašnoga pera Katoličkoga tjednika Čedomila Čekade (1896. -  1981.) održane na Duhove 6. lipnja 1965. u sarajevskoj prvostolnici, a objavljene u lll. svesku, str. 85-89. Tražio se odgovor na pitanja koja i nas danas muče i na koja nam nitko ne može odgovoriti osim Duha Svetoga. Kako se nositi sa żivotom, s promjenama koje naočigled dolaze, što je krivo, što je pravo, kako pustiti staro, kako ne žaliti za tim i prepustiti se novom? Kako savladati zbunjenost i imati povjerenja u još neviđeno, nadolazeće? Propovjednik je toga dana postavljao pitanja koja su zabrinjavala narod, ali odgovor im nije mogao dati. Mogao im je samo prenijeti vjeru i nadu, povjerenje u Duha Svetoga i predanje. I jednu lijepu molitvu koja može pomoći u svakoj našoj nedoumici: "Dođi, Duše Presveti, Pamet našu prosvijetli; Digni od nas naše tmine, pokaži nam put istine!" Amen.