Veliki četvrtak: "Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge..." (Iv 13,14)


Praksa Rimskog biskupa da opere stopala različitim osobama u zatvorima, bez razlike po statusu, spolu, vjeri ili rasi, evanđeoski je čin. Između ostaloga, i Isus koji nam je to zapovjedio, te noći bio je u zatvoru.

Ilustracija: Sieger Köder – Fußwaschung

Ilustracija: Sieger Köder – Fußwaschung

Piše: Branko Jurić

Evanđelje po Ivanu u 13. poglavlju opisuje epizodu pranja nogu. Isus "je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio", i za večerom dok je "đavao već bio ubacio u srce Judi Iškariotskom da ga izda", Isus "usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u lavor" i nečuvenom gestom "počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan".

Treba naglasiti da su ljudi u to vrijeme hodali po prašnjavim i blatnim cestama, vjerojatno dobrano prljavim i sa životinjskim izmetom. Budući da su nosili samo sandale, možemo samo zamisliti kakva su na kraju dana bila njihova stopala. U drevnom svijetu pranje nogu bilo je obilježje gostoljubivosti, no to je bila i dužnost roba prema gospodaru, supruge prema mužu, sina prema ocu i obavljano je s posebnim lavorom i ubrusom koji je na kraju postao neka vrsta uniforme onih koji su služili za stolom.

Kad je na red došao Šimun Petar, on se usprotivi Isusovoj gesti: !Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?", a Isus mu reče: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije". Tad Petar, koji nije razumio značenje odvrati: "Nećeš mi prati nogu nikada!", a Isus mu ponovno reče: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom". Na to mu Petar sa svojom uobičajenom nepromišljenošću odgovori: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" Ovo pranje jedna je od najvećih lekcija koju je Isus dao svojim učenicima jer će ga trebati slijediti na putu potpune velikodušnosti u davanju sebe – i to ne samo uobičajenim figurama: uvaženoj gospodi, mužu ili ocu – nego i svoj braći i sestrama, osobito onim "malenima" koji su (do tada?) smatrani manje vrijednima: ženama, slugama, strancima, robovima...

U rimskoj liturgiji taj je obred bio prenošen pod pojmom Mandatum – Gospodinova zapovijed o bratskoj ljubavi po Isusovim riječima: "Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge" (Iv 13,34), pjevanima u antifoni za vrijeme slavlja. Obavljajući taj obred, biskupi su i svećenici pozvani intimno se suobličiti Kristu "koji nije došao da bude služen nego da služi" (Mt 20,28), i, potaknut ljubavlju "do kraja" (Iv 13,1), da dadne život za spasenje cijelog ljudskog roda. U Rimskom misalu Sv. Pija V. (1570.) radnja se opisuje ovako: "Nakon ogoljenja oltara u prikladno vrijeme, učinivši znak križa, dolaze klerici radi obavljanja zapovijedi. Veći pere noge manjima: otire ih i ljubi".

Praksa današnjeg Rimskog biskupa da svake godine pere stopala različitim osobama u zatvorima, bez razlike po statusu, spolu, vjeri ili rasi, evanđeoski je čin. Između ostaloga, i Isus koji nam je to zapovjedio, te noći bio je u zatvoru.

U Crkvi se, u posljednje vrijeme, ustalio običaj da se za obred pranja nogu biraju "dostojni i uzorni vjernici", najčešće župnikovi bliski suradnici, primjerice ministranti, no papa Franjo naredio je 2015. kardinalu Robertu Sarahu da izda Dekret prema kojemu se liturgijsko pranje nogu na Misi Večere Gospodnje diljem svijeta ne obavlja samo pomno izabranim muškarcima, nego da se izabere "skupina vjernika koja predstavlja raznolikost i jedinstvo Božjeg naroda". Pozvao je Papa, i to vlastitim primjerom, da se takva skupina načini "od muških i ženskih osoba, i, ako je zgodno, mladih i starih, zdravih i bolesnih, klerika, posvećenih, laika" (Dekret kongregacije 87/15). Radnja pranja nogu "pridržana je svećenicima" od kojih se na osobit i sasvim opravdan način očekuje da bez predrasuda prvi izvrše Isusovu zapovijed, propovijedajući i tom gestom Isusa – poniznost, služenje i gostoljubivost.

Fratellanza umana/ KT