Javljanje iz Tatale misije

Da djelo ruku naših uspije


Don Ivan Stojanović već je nakupio 20 godina misionarskog staža, a ovoga puta nam se javlja iz misije Tatale u Gani, te nam približava tamošnje prilike...

Piše: don Ivan Stojanović

Iskreno vas pozdravljam iz Tatale misije te ujedno koristim prigodu zahvaliti svima vama za darove za našu misiju. Puno dobra činimo s njima: 30 sela dobilo je podzemnu pitku vodu (30 arteških bunara), a gradimo i kapelice u 10 sela – pet ih je skoro dovršeno, a pet ih je u izgradnji. To su jednostavne, skromne, ali za misiju Tatale lijepe kapelice.

Veći izazov – mi tvrdoglaviji
Zahvaljujući Hrvatskoj katoličkoj misiji Mittelbaden (sa sjedištem u Karlsruheu), potpomognuti Hrvatskom katoličkom misijom Nünberg, gradit ćemo u selu Yachado malo veću kapelicu/crkvu. Hvala braći salezijancima i svim vjernicima, osobito don Ivi Nediću, neumornom organizatoru i motivatoru.

Gradimo i dvije škole. Jedna je dovršena. Treba ju samo „opiturati“. Druga je u pripremi, temelji su iskopani i materijal se dovozi u selo. Zbog nepristupačnosti sela, nema prooranih putova, a prijevoz je jako skup. Što veći izazov, to smo mi tvrdoglaviji, ne popuštamo. Moramo uspjeti, ali treba vremena.

Pomažemo puno djece i siromašnih obitelji. Svake godine pomognemo u izgradnji kuće barem jednoj obitelji. Uglavnom mi kupimo sve potrebno za krov i darujemo cement kako bi se uredile sobe.

Djeci pomažemo školovati se: kupimo knjige, školske torbe, odore, cipele... To je moguće zahvaljujući pojedincima koji žele biti kumovi i kume. A ima i molitvenih skupina koje pomažu.

Mnogima smo pomogli pri plaćanju bolničkih računa, osobito kod ujeda zmija.

To je pomoć koju pružamo selima, obiteljima i pojedincima zahvaljujući vašoj velikodušnosti.

Prva krštenja
Ipak to nije naše glavno poslanje. Pastoralni rad, prva evangelizacija je naša glavna zadaća/misija. Nismo mi to niti zaboravili niti zapustili. Karitativna djela otvaraju put do srca ljudi iz Basare i Kon(m)komba plemena.

U misiji Tatale većina su tradicionalisti (pogani). U mnogim selima još uvijek nema niti jednog krštenog katolika.

Ove godine, Bogu hvala, utemeljili smo Katoličku Crkvu u nekoliko sela prvim krštenjima. Taj se proces nastavlja. Do kraja godine u još dva-tri sela slavit ćemo sakrament krštenja. Bit će više od 70 krštenika. Posebno sam radostan jer su u nekim selima mladići u većini – ženski svijet se lako pridobije, a muškarci jako teško (možda zbog višeženstva)...

Dostojanstvo žene iznimno ugroženo
Naš evangelizacijski rad je višeslojan, želimo dotaknuti sva područja ljudskih života. Ove godine želimo malo više poraditi na dostojanstvu žene. U plemenu Kon(m)komba i Basare žene su potlačene, u većini slučajeva svedene na vlasništvo muža/muškarca i njima služe za rad i zabavu. Ponekad su potpuno odbačene i izbačene iz obitelji. U tim krajnjim slučajevima proglase ih vješticama i prepuste ih njihovoj sudbini (smrti - ako im nitko ne priskoči u pomoć). U ovakvim situacijama pomoć i „spas“ donosi isključivo Katolička Crkva.

„Sela vještica“
U katoličkoj biskupiji Yendi postoje tri sela „vještica“. Jedna volonterka iz Italije provela je mjesec dana u Tatale misiji družeći se sa ženama i raspitujući se o njihovu načinu života i kako im se može pomoći. Šokiralo ju je saznanje o položaju žene u plemenima Basare, Kon(m)konba i Dagomba.

Nedavno su se dogodila dva žalosna slučaja u selu Nankando gdje smo izgradili osnovnu školu. Jednu djevojku od 19 godina dali su starijem muškarcu kako bi mu bila treća žena. Ona nije na to pristala pa su je ujaci i braća tukli, svezali k'o životinju i odveli „mužu“.

To im nije bilo dosta pa su došli u osnovnu školu po djevojčicu u petom razredu, kako bi ju dali nekom drugom muškarcu za ženu. Srećom, škola je katolička i učitelj je kršćanin pa im je zaprijetio prijavom policiji i zatvorom ukoliko učenicu ne ostave na miru. Tako je ta djevojčica spašena.

No, te sreće nije bila 11-godišnjakinja u selu Kodjomau. Nju su dali za ženu jednom muškarcu te je postala majkom ne napunivši ni 12 godina...

Volonterka se posebno ražalostila situacijom žena u selima „vještica“. Posjetila je dva takva sela nedaleko od Tatale misije. To su žene, a ponekad muškarci i djeca, koje su obitelji i društvo odbacili jer su ih vračevi proglasili vješticama/vješcima. Zapravo to je njihova smrtna presuda i žive/i su samo zahvaljujući Katoličkoj Crkvi i dobrim ljudima.

Možda vam ovaj dopis pomogne uvidjeti kako nam trebaju kapelice gdje bismo mogli okupljati ljude da ih poučavamo Božjoj mudrost i znanju. Neka nas vodi Duh Gospodnji, Duh ljubavi, jakosti i znanja da „djelo ruku naših uspije“.