27. listopada

Duhovni i mistični elementi Djela za širenje vjere


Tijekom misijskog mjeseca listopada, Papinska misijska unija i Papinska misijska djela odlučili su objavili niz razmišljanja o Pauline Jaricot, utemeljiteljici Papinskog misijskog djela za širenje vjere.

Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH.

Podupirati sve misionare
Kada danas ponovno čitamo biografiju Pauline Jaricot, shvaćamo da je ta mlada djevojka već od rane dobi imala priliku živjeti u katoličkom okruženju, gdje je odgojena u duhu kršćanskih vrijednosti. Svakako, prije radikalnog obraćenja, voljela se zabavljati, lijepo odijevati i sudjelovati na društvenim okupljanjima. Sa 17 godina upoznala je Boga i pripremila mu mjesto u svom srcu. Od tog će joj trenutka Isus Krist postati sve u životu. Uvidjevši radost i sreću života koju joj On daje, počinje živjeti u misijskom duhu koji ju nikada neće napustiti.

Paulina će duhovno rasti kroz vlastite patnje i kušnje, nastojeći se potpuno prilagoditi Božjoj volji. Nije li svaki dan doživjela mučeništvo srca, kako bi pustila Krista da živi u njoj i u srcima ljudi koje je upoznala? Paulina je željela da Evanđelje dođe do svih krajeva svijeta, zato je htjela da rad Djela za širenje vjere podupire sve misionare.

Kada je Djelo osnovano, predsjednik je s pravom rekao: „mi smo katolici i moramo pronaći nešto katoličko, odnosno univerzalno. Ne bismo trebali podržavati jednu ili drugu misiju, već sve misije svijeta“ (Mgr Cristiani i J. Servel, Marie Pauline Jaricot, op. cit., str. 39.).

Univerzalnost djela
Od svog formalnog osnutka, Djelo za širenje vjere će se oslanjati na djelovanje skupine uglednih i bogatih pojedinaca, što će osigurati njegovu budućnost i dati mu čvrstinu, ono što mlada Paulina Jaricot nije mogla postići sama. Univerzalnost djela sada je jasno vidljiva: djelovat će po cijelom svijetu (Ubique per orbem).

Mnoge Paulinine zamisli ugrađene su u Djelo za širenje vjere, kao što je utjecanje zaštiti Sv. Franje Ksaverskog, zbog čega su posebno važni datumi 3. svibnja, dan službenog utemeljenja, i 3. prosinca, blagdan Sv. Franje Ksaverskog. Također, suradnici su pozvani svakodnevno moliti Oče naš i Zdravo Marijo. I druge su Paulinine zamisli ostvarene: način prikupljanja novca – jedan novčić tjedno, tiskani materijali, zbirni listovi (popisi izvornih djela), naziv Djelo za širenje vjere i univerzalnost cilja (Mgr. Cristiani i J. Servel, Marie Pauline Jaricot, op. cit., str. 41).

Iako je Paulina vrlo brzo „izbačena“ (Mgr. Cristiani i J. Servel, Marie Pauline Jaricot, op. cit., str. 52), iz djelovanja Djela za širenje vjere, znala je i pokazala kako se odreći same sebe, ne pokazujući nikakvo ogorčenje i skromno djelujući. U „svetoj ravnodušnosti“ (Mgr. Cristiani i J. Servel, Marie Pauline Jaricot, op. cit., str. 43), odrekla se svoje odgovornosti i časti koja bi joj pripala kao utemeljiteljici Djela. Na kraju je podnijela veliku žrtvu, prepustivši svoj misijski pothvat rukama koje su bile prikladnije od njezinih, kako bi se Djelo brzo i sigurno razvijalo. Za Paulinu je najvažnije „spasenje duša“, podrška koja se misionarima daje molitvom, financijskim sredstvima, ali i poticanjem misijskih zvanja. Nikada nije prestala moliti za ovo Djelo, koje se može smatrati vrhuncem njezinih aktivnosti. Nikada nije prestala misliti o njemu i nastavila je živjeti za njega. Pojam „širenje vjere“ izraz je Paulinine žrtve. Moglo bi se reći da se i sama ponudila za „žrtvu“ i kao da je to bila njezina temeljna svrha.

Zbog toga je lako razumjeti Paulininu privrženost Presvetom Srcu: „Neka, stoga, naša osjetila osvoje naša srca, a naše srce zauzvrat osvoji beskrajna ljubav Isusa Krista!“. Bez toga nam je  nemoguće razumjeti otajstvo raspetog Boga: njegova poniženja, njegove rane, njegovu trnovu krunu, njegov križ, njegovo potpuno predanje u Božanskoj euharistiji. Upravo zato, taj velikodušni Bog u ovim posljednjim vremenima pokazuje kako je i on bio pobijeđen, kako bi osvojio naša srca, unatoč našim protivljenjima. On želi da njegovo Srce bude izloženo našem štovanju, kako bi svojom nježnošću probudio naše suosjećanje, umjesto ravnodušnosti i kako bi našu nezahvalnost nadvladao sjećanjem na njegovu dobrotu” (Pauline Jaricot, Duhovni spisi, Pariz, Mame, 2005., str. 101). Za Paulinu, temeljna svrha Djela za širenje vjere je obznaniti cijelom svijetu Boga koji nas toliko ljubi, Boga koji je objavljen u Isusu Kristu.

Takvim djelovanjem, želi se donijeti svjetlo Evanđelja i milost otkupljenja velikom broju ljudi koji ih još nisu primili. Također, želi se to isto svjetlo vratiti onima koji su ga izgubili. To je velika ambicija, poput samog Krista.

Vječno proljeće
Kristova ljubav u Paulinin je život donijela vječno proljeće – ljubav otkrivenu zahvaljujući Djevici Mariji. Svojom aktivnošću u Djelu za širenje vjere, kao i kroz Živu krunicu, Paulina razmatra o Isusu gledajući ga Marijinim očima. Tako postaje „siromašna Marija“, kao „kćer u Sinu ponuđena Ocu“ (sestra Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot, op. cit., str. 319. i 323). Paulina je željela da milosrdno Kristovo srce bude posvuda ljubljeno. Ona je „prva šibica koja je zapalila vatru“ – misijsku vatru, ali i vatru Božje ljubavi, koja mora biti zarazna. Poziva nas da se obratimo Bogu i postanemo poput Isusa, „živi prinos za hvalu njegove slave“.

 Paulina je u svakodnevnoj molitvi njegovala ljubav prema misijama i crpila snagu za djelovanje u različitim dimenzijama. Njezina je jedina želja učiniti sve za najveću slavu Božju.

Sve do svoje smrti u 63. godini, kada je prolazila kroz vrlo teška, čak i okrutna razdoblja, Paulina je bila potpuno predana ljubavi Onoga koga je voljela „više od svega“. Kao što je napisao apostol Pavao, i ona može reći: „Više ne živim ja, nego živi Krist u meni“ (Gal 2,20). Paulina će cijeli svoj život nastojati prenijeti drugima unutarnji plamen koji je toliko gorio u njoj – vatru milosrđa i Božje ljubavi. Ona je toliko jaka da se može odražavati samo u ljubavi prema malenim ljudima, osobito prema najsiromašnijim radnicima – njegovim prijateljima.

I.M./ J.P., KT