Misa traje i do tri sata, ali zamislite – nikome se ne žuri!
ned, 29. rujna 2024. 10:07
Rođena na Božić 1970. u Kotor Varoši, u Ugandi živi od 2018., a najteže joj je i danas, govori, vidjeti djecu koja umiru od gladi. Ona je s. Ivka Lučić, članica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina.
Zahvalna je, kaže, što toliko dobrih ljudi pomaže misijama, no nerijetko ju pitaju što zapravo ondje radi...
… ni hraniti ni školovati
Ona tako odgovara: „Osim što približavamo ljude Isusu, najviše vodimo brigu o djeci – za školovanje, liječenje i hranu. Uganda je prelijepa zemlja, ali u toj lijepoj zemlji živi mnogo krajnje siromašnih. Dodatni je problem što upravo oni najsiromašniji uglavnom obitavaju negdje daleko, u selima pa je do njih uvijek i teško doći.“
Tamošnje stanovništvo u najvećoj mjeri živi od onoga što uspiju uzgojiti, dakako ako to vremenski uvjeti dopuste. No mnogo je izbjeglica, onih koji su pobjegli iz susjednih zemalja zbog ratova ili gladi.
„Država je napučena, mnogo je izbjeglica. Oni doista nemaju načina kako zaraditi; nema posla, nemaju što raditi, nemaju svoju zemlju, nemaju što obrađivati. Nemaju niti gdje živjeti. Ako uspiju iznajmiti sobu, plaćaju je radom. Obitelji imaju brojnu djecu, a nerijetko nemaju mogućnosti ni hraniti ih ni školovati. Djeca često ne idu u školu, nego ostaju doma raditi. Mnogi ne znaju pisati ni čitati“, svjedoči s. Ivka.
Na patnju se ne navikava
I nakon šest godina u misijama nemoguće je „naviknuti“ se na prizor izgladnjela djeteta. „Dolazi majka s troje djece i kaže mi da ima još troje kod kuće, ali već tri dana nisu ništa jeli. Ne može im dati ni jedan obrok dnevno, a kamoli tri obroka koji su djeci potrebni. Ili kad dođe majka s djetetom koje je na rubu smrti i kaže da je bolesno. Pošaljemo ga u bolnicu, a ondje se ustanovi da dijete zapravo umire od gladi“, priča misionarka.
U takvim okolnostima školovanje pada u drugi plan. No, sestre su franjevke svjesne da bez obrazovanja nema kvalitetnijeg života u budućnosti.
„U Ugandi živi uglavnom mlađa populacija. Tek nekih 30% se školuje. Ako u obitelji ima petero ili šestero djece, ako nešto i zarade, potrošit će na hranu. A ni to nemaju svi. Nije školovanje ondje toliko skupo, ali oni doista nemaju ni to malo i ovise o našoj i vašoj pomoći“, kaže redovnica koja u Ugandi djeluje s još svoje tri susestre.
Nikome se ne žuri…
Unatoč svoj tuzi, gladi i siromaštvu, kako donosi hkm.hr, ima i radosnih trenutaka o kojima govori s. Ivka: „Djeca nas slijede, trče za nama pa uđu za nama i u crkvu. Ostanu na svetoj misi, iako tamo misa traje i po tri sata. To je zanimljivo: nikome se ne žuri. Oni koji pripadaju Crkvi, taj su dan odvojili za svetu misu, za slavljenje Boga i ništa ih drugo ne zanima.“
Na pitanje: „Što možemo učiniti za Vas i za druge misionare“, misionarka odgovara: „Htjela bih preporučiti svu našu djecu, mlade ali i starije i bolesne u vaše molitve. Sjetite se da u svijetu, možda daleko od vas, postoje ljudi kojima je potrebna vaša molitva. Ako odlučite učiniti nešto dobro i pomoći misijama, hvala vam na tome, jer mnogi životi ovise o našoj i vašoj dobroti.“
J.P., KT
Izdvojeno
.jpg&w=420&h=235&zc=1&hash=5026d64d78ef6dff23c8d8fd9ee59c52)
Zov misija
sri, 20. stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
