Uganda

Misionarke u Ugandi razveseljavaju svojim djelovanjem


U misiji u Ugandi u župi Rushooka, redovnice Družbe školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina djeluju od 2018. S. Ivka Lučić i s. Elizabeta Žuljević, približile su tamošnju situaciju.

Foto: s. Elizabeta i baka Marija

Foto: s. Elizabeta i baka Marija

Kazala je kako je ondje siromaštvo veliko i bez ikakve pandemije. „Ovdje je pandemija uvijek. Kad su škole zatvorene, svi učitelji su ostali bez posla i bilo kakve naknade. Za djecu koja su ostala kod kuće to je značilo, ne samo da će biti lišeni učenja, već i da će biti gladna. U školi su imali barem po jedan obrok. To je i za roditelje predstavljalo veliki problem jer je to značilo hraniti više usta. Mnogi radnici koji su radili na poljoprivrednim imanjima drugih ostali su bez posla jer su sada djeca obavljala sve poslove. Za male poljoprivrednike također je nastao veliki problem: gdje i kome prodati proizvode. Ovdje tko ima imalo zemlje uzgajao je štogod za prodati i tako preživljavati. Odjednom je sve stalo. Kad sam pitala jednog mještana kako dolaze do hrane iz trgovine, rekao je 'po skrivečki'. Trgovine su uz glavnu ulicu, a s druge strane je ulaz u kuću. Rekao mi je ako imate nekog poznatog, samo ga nazovete da vam pripremi što trebate, brzo uzmete i bježite kući. Snalazili su se kako su znali“, ispričala je misionarka za HKM.

Također, njezina susestra s. Elizabeta, podijelila je jednu pozitivnu priču o njihovoj susjedi baki Mariji, koja je objavljena na mrežnoj stranici Školskih sestara franjevki.

„Baka Marija je naša prva susjeda koja živi sa svojom starijom gluhonijemom sestrom. Susretljivosti i srdačnosti joj nikada ne nedostaje i osobito se raduje susretu sa sestrama koje pozdravlja na runyankore jeziku. Ona je također veoma čestita žena koju se često može vidjeti kako radi u vrtu koji graniči s našom zemljom. Ima dva vrta, manji i veći, u blizini svoje kuće. Tijekom godine nastojala je održavati manji vrt, saditi i sijati u njemu za vlastite potrebe. Zbog svoje starosti teško je uspijevala zasađeni manji vrt održavati urednim, a nešto veći vrt, s ponekim stablom banane, ostajao bi zarastao u korov.

Trenutno je razdoblje sušne sezone kada ljudi kopanjem pripremaju polja za sjetvu u nadolazećoj kišnoj sezoni. Gledajući muku bake Marije, rodila se ideja pomoći joj u pripremi njezina dva vrta za sjetvu. Stoga je organizirana dvodnevna radna akcija. Na dnevnoj žezi uklanjati korov i kopati suhu i tvrdu zemlju nije bilo nimalo lako, jer je kiša u dva i pol mjeseca tek jednom malo obilnije pala. Pri kopanju se dizala prašina koja nije bila nimalo ugodna za oči i nosnice.

Unatoč svemu tome, šestero radnika je uredilo dva vrta bake Marije kako bi mogla u miru zasijati što bude potrebno. U svojoj zahvalnosti, radnicima je pripremila skromni ručak koji oni lokalno nazivaju katogo, a čiji su sadržaj kuhane zelene banane pomiješane s grahom. Za njih je to pak poslastica. Na licu bake Marije mogla se iščitavati zahvalnost i radost koja je potvrđivala svojim riječima i osmijehom.

Zasigurno da je učinjeno veliko djelo za ovu staricu, jer imati zemlju znači imati hranu, a za ljude ovdje na selu nikada je dovoljno nema. Pa neka Gospodin nakon sjetve obilnim urodom nagradi sav trud i muku naših kopača i tako razveseli srce i olakša život naše drage bake Marije“, podijelila je misionarka Elizabeta.

J.P. KT