Tako je tom prigodom 27. studenog misno slavlje u crkvi Svete Obitelji u Solinu predvodio krčki biskup i predsjednik Vijeća za misije HBK-a mons. Ivica Petanjak.
U koncelebraciji, među ostalima, bili su: mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, don Luka Mamić, brat s. Lukrecije, don Michele Tognazzi, don Carlo Tartari, župnik don Ante Čotić, don Jakoslav Banić, nadbiskupijski povjerenik za misije.
Misnom slavlju nazočio je nemali broj vjernika, kao i brojne redovnice, među kojima je bila i nacionalna ravnateljica Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj s. Ivana Margarin.

Don Michele bio je misionar u župi gdje je djelovala s. Lukrecija u vrijeme kada je ubijena, a don Carlo je bio povjerenik za misije u biskupiji Brescia koja je osnovala misiju u Burundiju.

U svojoj je propovijedi biskup Petanjak krenuo je od Isusovih riječi iz Lukina evanđelja: „Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama“ (Lk 21,34). U tom je svjetlu kazao kako sve poteškoće koje nas zahvate nisu opasne kao ono što izlazi iz ljudskog srca. „Nitko nam ne može nanijeti toliko zla koliko mi sami sebi i mi smo sami sebi najveći neprijatelji (...) Zato Isus upozorava da budemo pozorni i da bdijemo, jer je svatko od nas odgovoran za vlastiti život koji mu je darovan“, kazao je mons. Ivica posvijestivši kako je s. Lukrecija bila budna osoba čvrstog karaktera, jasnih i odlučnih stavova, širokih vidika, spremna na sučeljavanje s nepoznatim izazovima, a sve to je proizlazilo i izviralo iz jedne veoma izgrađene osobnosti koja se temeljila na samodisciplini, redu, molitvi i radu. Osobito ga je dojmila Lukrecijina ljubav prema univerzalnoj Crkvi koja ju je vodila iz Hrvatske preko Južne Amerike u Afriku. „Ta univerzalnost pružila joj je širinu i svijest da ne posjeduje svu istinu i znanje. Zato je i u Africi upisivala dodatne tečajeve iako je medicinu studirala u Europi. Spoznala je da ta medicina nema odgovore na sve bolesti, nego uvelike može pomoći i ona alternativna, kojom su se služili domorodački narodi i zato upisuje i tečaj upoznavanja liječenja tradicionalnim metodama, jer ondje gdje ne pomaže znanost pomaže narodna mudrost i vjekovna tradicija. O, kad bi smo samo to od nje danas prihvatili i spustili se s prijestolja svoje umišljenosti i sveznanja, svijet bi potpuno drugačije izgledao. A nije moguće svijet mijenjati, ako nismo spremni sebe promijeniti. I nije moguće druge u red dovesti, ako sami živimo u neredu“, istaknuo je biskup Petanjak. Na kraju je uputio molitvu s. Lukreciji da izmoli hrvatskom narodu širinu srca i duha koju je njoj udijelio Gospodin, a koju je ona cijelim svojim bićem ugradila u izgradnju Kraljevstva Božjeg na zemlji.

Na kraju misnoga slavlja riječ zahvale uputila je s. Mariangela Galić, provincijalna poglavarica Družbe sestara Službenica Milosrđa. „Želja nam je, da ova obljetnica koju smo živjeli zajedno, osposobi naše oči da u svijetlom liku s. Lukrecije i mnogih misionara i misionarki umijemo prepoznati Boga na djelu i savršenu suradnju s milošću Božjom u njihovim životima, kako bismo i mi, nošeni njihovim primjerom uzmogli kročiti smjelo i neustrašivo na putu Kristovu. Hoće li Crkva jednog dana ustanoviti stupanj svjedočke ljubavi s. Lukrecije koju bi prihvatila kao mučeničku, ostaje u Božjoj Providnosti“, poručila je među ostalim objavljeno je na mrežnoj stranici Splitsko-makarske nadbiskupije.

Podsjetimo, s. Lukrecija Mamić, službenica milosrđa, rođena je u mjestu Zidine pokraj Tomislavgrada. Već kao djevojčica osjetila je kako ju Bog poziva u posvećeni život. Ulaskom u samostan u njoj se rodilo i misijsko zvanje te je sve više rasla želja za djelovanjem u misijama, u „trećem svijetu“. Njezina prva misija bila je Ekvador, a nakon toga otišla je u Burundi gdje je dala svoj život pomažući drugima. Nekima se to nije svidjelo te su ju 27. studenoga 2011. ubili naoružani pljačkaši. Vijest o njezinoj smrti odjeknula je od Afrike sve do Crkve u Hrvata. Tijelo sestre Lukrecije ukopano je u Splitu, na gradskom groblju Lovrinac.

J.P., KT