Aleppo

O. Mourad, budući biskup: Potres – „puna mjera“ boli i otajstvo naše vjere


Područje Sirije i Turske od 6. veljače počeli su pogađati jaki potresi magnitude i do 7,8 stupnjeva po Richteru, te se broj poginulih i povrijeđenih još utvrđuje, budući kako je veliki broj njih još uvijek pod ruševinama.

Foto: acn-chile.org

Foto: acn-chile.org

„Nedostajao je još samo ovaj potres da do vrha napuni čašu patnje. I sada, upravo u ovoj situaciji, nada, milosrđe, solidarnost među svima ipak prolazi, hvala Bogu. Danas otajstvo naše vjere prolazi ovim ruševinama“, kazao je o. Jacques Mourad, sirijski redovnik iz samostana Deir Mar Musa, koji će početkom ožujka bit zaređen za nadbiskupa Sirijske katoličke arhieparhije Homsa.

On je 7. veljače, bio na razorenim ulicama Aleppa. Njegovo svjedočanstvo, koje donosi Fides, govori o novim ranama koje je potres otvorio u mučeničkom gradu, koji je ujedno i njegov rodni grad, a istovremeno, bez dodavanja suvišnih riječi, govori i o svojoj vjeri.

Tijekom ratnih godina o. Jacques, član samostanske zajednice koju je utemeljio rimski isusovac Paolo Dall'Oglio, proživio je događaj bez premca. Godine 2015. oteli su ga i mjesecima držali taocem džihadisti samoprozvane Islamske države (Daesh), koji su opustošili i oskrnavili samostan Mar Elian u Quaryataynu, čiji je on bio prior. Nakon što je oslobođen, dugo je živio u Sulejmaniji, u iračkom Kurdistanu, u mjesnoj kući svoje redovničke zajednice. Tijekom tog vremena duhovno je i materijalno pomagao mnogim iračkim kršćanskim izbjeglicama koje su pobjegle iz Qaraqosha i drugih gradova u ravnici Nineveh pred navalom džihadista Daesha.

Sada, kada govori o ratnoj boli kako bi „izmjerio“ patnju koju je prouzročio potres, o. Jacques ne koristi riječi nasumce. On zna što govori. A njegova duhovna mudrost kao sirijskog redovnika također daje dragocjen uvid u nove tragedije koje grizu živote mnoštva ljudi između Sirije i Turske. „Pokušavam biti blizu, toliko je boli i straha u svačijem srcu. Ovo što je ovaj potres napravio je nevjerojatno. Strah ljudi je jači nego kad je bio rat“, kazao je o. Jacques koji na licima tolikih ljudi vidi izraze predaje i potpune depresije. „Drhtanja su se, jučerašnja, još osjetila. Hladno je, ima vlage, toliko je već bolesnih, a toliko će tek oboljeti. Ali ljudi žive i pomažu jedni drugima u crkvama, u džamijama, na cesti, u automobilima“, kazao je budući biskup, poručivši: „A onda, u bespomoćnosti koja u sebi ne nalazi snage reagirati, ponovno zasja hrabrost, bezrazložno olakšanje onima koji su najviše povrijeđeni.“

J.P., KT