Među ispitanicima 21,4% njih otkrilo je da ima više povjerenja u katoličanstvo u usporedbi s drugim religijama u Južnoj Koreji.

Istraživanje nazvano 2023 Korean Church Social Trust Survey proveo je G&Com Research u ime Pokreta za kršćansku etiku od 11. do 15. siječnja 2023., i to među 1 000 muškaraca i žena starijih od 19 godina.

Prema istraživanju, protestantizam je na drugom mjestu s podrškom od 16,5% ispitanika, dok je na trećem budizam s 15,7%.

Puno „nereligioznih“
Međutim, u usporedbi s podatcima iz 2020., ukupna pouzdanost katolicizma, protestantizma i budizma je opala.
Izvješće o rezultatima istraživanja objavljeno je 16. veljače u Memorijalnoj dvorani 100. obljetnice korejskih Crkava u Seulu.
Također je dala analizu razine povjerenja ispitanika na temelju njihovih primanja.
Ispitanici s visokim dohotkom najviše vjeruju katoličanstvu, dok ispitanici s niskim dohotkom smatraju da je protestantizam vjerodostojniji.
U anketi je također provedena usporedba svake vjerske aktivnosti socijalne službe.
Katolici su zauzeli prvo mjesto s 29,4% po opsegu ili broju provedenih aktivnosti socijalne podrške. Protestanti su na drugom mjestu s 20,6%, dok su budisti na trećem sa 6,8%.
Katoličanstvo je također zadržalo prvo mjesto u smislu kvalitete usluga socijalne podrške koje pruža ljudima. U istraživanju iz 2020. protestantizam je zauzeo prvo mjesto u ovoj kategoriji.
Među ispitanicima 26,7% ih smatra kako su katoličke usluge socijalne pomoći dobre kvalitete. Na drugom su mjestu protestanti s 19,8%, a budisti treći s 9,8%.
Istraživanje je također procijenilo ukupni doprinos vjerskih skupina južnokorejskom društvu.
Prema istraživanju, katoličanstvo (26,4%) je dalo najveći pozitivan doprinos, a zatim protestantizam (15,7%) te budizam (15,1%).
Korejska Katolička Crkva, koja je bila „primajuća Crkva“ do sredine 1980-ih, evoluirala je u „dijeleću Crkvu“ od 1992.
Njezin doprinos korejskom društvu zrcali se kroz svoj višeslojni sustav podrške i brine se za mlade i stare podjednako kroz škole, fakultete, bolnice, njegu starih, zagovaranje migranata, zaštitu okoliša, zagovaranje za život i još mnogo toga.

Crkva mučenika
Zbog toga valja, zavirivši u povijest, uvidjeti da je kršćanstvo na korejski poluotok došlo u 16. stoljeću. Međutim, snažniji korijeni mogu se pratiti od 1784. kada je jedan od prvih korejskih mučenika Yi Seung-hun kršten dok je bio u Kini te uzeo ime Peter. On se kasnije vratio u Koreju te sa sobom donio katoličke tekstove i krstio mnoge sunarodnjake. Crkva u toj zemlji živjela je bez misionara sve dok 1794. nije došao kineski svećenik Zhōu Wénmó.

Uslijedilo je vrijeme progona koje je protiv kršćana poduzela dinastija Joseon uglavnom zbog toga što je Crkva njezinu religiju „čašćenja predaka“ doživljavala kao oblik idolopoklonstva, a koje je država propisala kao kamen temeljac korejske kulture.

Stoljetni progon proizveo je tisuće mučenika od kojih je 103 sveti papa Ivan Pavao II. i kanonizirao u svibnju 1984., uključujući prvog korejskog svećenika Sv. Andriju Kima Taegona koji je za svećenika zaređen 1845., a mučen samo godinu dana poslije. Također, papa Franjo je tijekom svoga pohoda Južnoj Koreji 2014. svetima proglasio Pavla Yun Ji-chunga (1759. – 1791.) i 123 druga koji su mučeni u razdoblju od 1791. do 1888.

Ustroj
Apostolski vikarijat Koreje osnovan je 1831. Nakon širenja crkvene strukture tijekom sljedećeg stoljeća, danas je Korejska Katolička Crkva organizirana u Biskupsku konferenciju koju čine tri metropolije od kojih svaka ima nadbiskupiju i nekoliko sufraganskih biskupija, a uspostavljena je 1962. Aktualni predsjednik Korejskog BK-a je biskup Suwona mons. Mathias Ri Iong-hoon.

Državna istraživanja pokazala su kako više od 45% Južnokorejaca ne prakticira nikakvu religiju, a oko 22% su budisti. Kršćana je, prema istom izvoru, 29,2% od čega je 11,1% katolika i 18% protestanata.

Katolička Crkva u Južnoj Koreji posljednjih godina bilježi značajan rast i ide k tom postati najvećom pojedinačnom religijskom zajednicom u toj zemlji.
Spomenimo da su bivši predsjednik Južne Koreje Moon Jae-in (2017. – 2022.) kao i sadašnji Yoon Suk-yeol katolici.

Pet razloga
No, koji je razlog eksplozivna rasta Katoličke Crkve u Koreji? Ne postoji samo jedan razlog koji objašnjava rast, već nekoliko njih zajedno:

1) Autohtoni laički pokret – Crkva nije imala strane misionare koji su došli s nekom „vanjskom religijom“. Naprotiv, Korejci su postali katolici i zatim se vratili širiti svoju vjeru među sunarodnjacima. Crkva je rasla od osobe do osobe, od obitelji do obitelji i zajednice. Budući da Korejci nikada nisu ovisili o svećenstvu ili redovništvu, bilo je prirodno da mnogi šire svoju vjeru drugima, jer su tako i sami postali katolici. Evo kako to objašnjava jedan svećenik: „U župi smo dva svećenika i četiri redovnice, ali pravi misijski posao i vjeronauk obavljaju laici, kako kroz osam kateheza, koje predaju različite osobe u različito vrijeme, tako i u raznim crkvenim pokretima, osobito Marijinoj legiji. Svake godine slavimo dva ili tri obreda kolektivnog krštenja odraslih: i svaki put je 200, 300 ili čak više krštenika, nakon otprilike godinu dana katekumenata: to nije puno, ali ne možemo odvojiti više vremena jer je sve više zahtjeva za vjerskom poukom. Dublja formacija u vjeri slijedi nakon krštenja, a to je zadaća crkvenih pokreta.“

2) Religija nikada nije pasivna, nego namjerna i zahtjevna. Postati katolik u Koreji nije laka stvar. Oni razumiju da evanđelje od nas traži mnogo, a isti svećenik objašnjava: „Postati kršćanin znači ući u skupinu koja vas duboko privlači, daje vam norme ponašanja i truda, daje vam molitve koje možete izgovarati svaki dan. Kad netko uđe u Crkvu, prihvaća sve. To je korejski duh: ili prihvaćate i obvezujete sebe, ili ne prihvatiš i odeš.“

3) Jak osjećaj zajedništva. Biti katolik u Koreji znači više od pukog skakanja kroz obruče ili obavljanja onoga što ste dužni. To znači živjeti zajednički život.

Svećenik također objašnjava da postoji jak osjećaj zajedništva: „Ljudi dolaze rano na misu pjevati pjesme i ostaju na ručku dva ili tri sata nakon toga. Moja je župa podijeljena na male skupine u susjedstvu koje se redovito sastaju i brinu jedni o drugima.“

4) Široko divljenje kulture u cjelini. Katoličku Crkvu se vidi u vrlo pozitivnu svjetlu zbog mnogih načina na koje služi zemlji – razna tjelesna djela milosrđa, pomoć siromašnima, borba za prodemokratsku vladu tijekom godina dok je vojska vladala zemljom, inkulturacija štovanja predaka u katoličke molitve za one u čistilištu i zagovor svetaca na nebu... Katolička Crkva postala je dom mnogih utjecajnih prosvjetnih djelatnika, političara, pop zvijezda, vojskovođa itd. Društveno je prihvatljivo biti katolik.

Nadbiskup Kim potvrdio je kako su povijest Crkve kao proizvoda laičkog pokreta i njezino snažno, javno zagovaranje demokracije i njezin stav protiv autoritarizma poslužili tomu da ju učine cijenjenom institucijom.

Mnogi katolici bili su uzorni građani, poput jedinog dobitnika Nobelove nagrade za mir 2000. – bivšeg predsjednika Kima Dae-junga (1998. – 2003.).

5) Duhovno množenje umjesto zbrajanja. Duhovno zbrajanje je načelo koje dodaje učenike jednog po jednog. Trebali bismo se radovati svaki put kada je netko doveden do žive vjere, ali nikada ne bismo trebali stati na tome. Na mnogo načina ovo je letvica uspjeha u većini katoličkih krugova. Tražimo obraćenike i učenike. Ipak, to nije mjera koju je Isus postavio. Mnogi katolici u Koreji to znaju. Dakle, oni teže duhovnom umnažanju.

Stoga žele: duboko ulagati u šačicu ljudi odjednom. Dakle, formirajući ih da također budu stvaratelji učenika. Ovo je Isusov model! Nije provodio najveći dio svog vremena služeći mnoštvu, iako je to ponekad činio. Umjesto toga, uzeo je 12 sljedbenika i učinio ih „ribarima ljudi“ koji su učinili druge „ribarima ljudi“.
Matematika to potvrđuje. Ako postanete jedan od najvećih evangelizatora svih vremena i u stanju ste voditi 1 000 ljudi vjeri svake godine tijekom 36 godina, imali biste 36 000 Isusovih sljedbenika.
Ipak, postoji nešto puno bolje, ako ste doveli tri osobe do Isusa, osobno ih podučavali i odgajali svaku osobu da evangelizira i podučava tri druge osobe, a onda su svi ti učenici koji su stvarali učenike došli do druge tri osobe, nakon 36 godina imat ćemo 1 048 576 Isusovih sljedbenika!
Tako izgleda duhovno umnažanje i na što smo pozvani. To je ono što se dogodilo u korejskoj Crkvi – evangelizacija od osobe do osobe.
Ako je naš cilj „sve narode učiniti učenicima“ kao što nam je rekao Isus, onda trebamo težiti duhovnom umnožavanju, a ne samo duhovnom dodavanju. Sv. Pavao je modelirao duhovno umnažanje ulažući u Timoteja, Tita itd. On to izriče u jednoj od svojih poslanica Timoteju: „I što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti“ (2 Tim 2,2).
Korejska Crkva je model da se to može dogoditi i danas.

Korejska Crkva danas
Uvidjeli smo kako je rast korejske Crkve bio apsolutno nevjerojatan u zadnjih pola stoljeća, te stoga donosimo neke brojke koje to svjedoče:
Koreja je 1985. brojila 1,8 milijuna, a 2017. – 5,8 milijuna katolika.
U 2016. 74% svih krštenja bili su odrasli (obraćenici na kršćanstvo). Dok je stopa nataliteta u Koreji niska, stopa konverzije je visoka.
U 2017. bilo je 75 000 krštenja odraslih, a usporedite to sa SAD-om i 38 000 krštenja odraslih (s otprilike 12 puta više katolika u SAD-u i etabliranijom Crkvom).
U Koreji je više od 10 000 redovnica, a u SAD-u 45 000. Većina svećenika (više od 2/3) je mlađa od 45 godina.
Od 1997. do 2017. Katolička Crkva je narasla sa 7,9% od ukupnog stanovništva na 11%.
Imaju više od 5 000 svećenika (1 svećenik na 1 000 katolika) naspram SAD-a koji ima 37 000 svećenika (1 svećenik na 2 000 katolika).

J.P., KT