Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH.

Instrument
Za Paulinu Jaricot, Živa krunica je instrument koji kao da dolazi u pomoć ranjivoj Božjoj djeci, kako bi im pomogla obnoviti drevnu i čvrstu pobožnost krunice. Živa krunica omogućit će učiniti privlačnijom krunicu Sv. Dominika, predlažući tako novu pobožnost, dragocjen lijek koji će mnogi ljudi s entuzijazmom primjenjivati u Francuskoj i drugdje, izazivajući niz čuda i milosti.

Organizacija Žive krunice je vrlo precizna. Paulina dijeli krunicu na 15 perlica. Suradnici su podijeljeni u odjeljke od 15 ljudi – ili petnaestoricu – u čast 15 otajstava krunice. Svaki član mora svakodnevno moliti 10 krunica u čast otajstva – izvučenog svaki mjesec – koje mu je pripisano. Na ovaj način, 15-ak osoba svaki dan u cijelosti izgovara krunicu i redom prolaze sva otajstva. Krunica se čita onoliko puta dnevno koliko ima odjeljaka. Na čelu svakog odjeljenja je jedna revna žena. Odjeljci pak tvore odjel, sastavljen od 11 sekcija, na čelu s vijećnicom. Paulinina originalnost sastoji se u podjeli 15 desetina na 15 suradnika.

Ciljevi
Puno inzistira na promišljanju o misterijima. Ona piše: „Nije bila mala stvar olakšati ovu praksu mnoštvu; nije bila mala stvar postići da su ljudi koji ne znaju što je meditacija pristali odvojiti potrebno vrijeme za izricanje Oče naša, deset Zdravomarija i Slava Ocu jedno od otajstava božanskog Otkupitelja i njegove presvete Majke. Pogled ovih srca na jednu od misterija života našeg Gospodina na minutu činio bi pola sata mjesečno meditacije o ovom božanskom Isusu, na kojeg se ne može gledati bez da se čovjekovo srca zagrije, oživi i proizvede neke plodove spasenja. Ovo je jedan od ciljeva žive krunice“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant. Cette harpe vraiment božanski, Pariz, Lethielleux, 2011., str. 21.).

Kako bi učvrstili dobrotvorne veze kroz česte kontakte među ljudima iz iste grupe, sastavi su podijeljeni. Na taj je način također lakše izbjeći nastalu gužvu u vrlo prepunim sastavima. Paulina želi uspostaviti duboke veze bratskog, pa čak i nadnaravnog milosrđa među svojim suradnicima. „Zapravo, ako je bitna svrha udruge ublažiti Božji gnjev kroz Gospu od Krunice, oživjeti sve više vjere u dušama vjernika, postići obraćenje grešnika i zadržati vjeru u Francuskoj, druga svrha Žive krunice je uspostava zajedništva među suradnicima“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. Cit., Str. 21).

Ona je htjela Blaženoj Djevici, sjedinjenjem ovih petnaestorki, ponuditi prave krune živih krunica. Pozivaju se sva srca posvećena Gospi od Svete Krunice da žive u ljubavi Gospodina Isusa i da budu jedno srce. „Ova dobrotvorna organizacija nije ljubav prema isključenosti koja se fokusira samo na članove udruge. Naprotiv, to je ljubav prema proširenju. To je susret snaga koje naša srca razmjenjuju kako bi savršenije voljele sve one koje je Bog stvorio po svojoj prilici i otkupio poput nas svojom dragocjenom krvlju“. Na svakom sastanku nastojala je podijeliti vijesti o napretku ili potrebama udruge. Dobivene milosti ili one koje se traže, a da se ne izgubi iz vida bitna svrha udruženja: obraćenje grešnika, očuvanje vjere u Francuskoj i uzvišenje svete Crkve u cijelom svemiru. Prema Paulini, suprotno zahtjevima radnika koji su ih počeli izražavati na raznim mjestima, osobito u Lyonu, udruga Žive krunice morala se obvezati na kampanju za „spas cijele Francuske ... Vjerom i neograničenim povjerenjem u Kraljicu neba ... svemogućom prema svom voljenom Sinu“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 23).

Također je bilo potrebno nastaviti s raspodjelom predmeta pobožnosti kako bi se oni širili, ne zaboravljajući posuđivati dobre knjige. Zapravo, udruga je morala biti otvorena za sve i na taj način pomoći svim slojevima društva da se ujedine. Stoga je potrebno poštivati propis: „Neka Nebo jasno objasni svim našim suradnicima da je dobra organizacija petnaestorke uvjet života udruge. Da njihovo mnoštvo čini njihovu snagu, da je dosljednost svakog člana u svakodnevnom izgovaranju svoje desetine, u razumijevanju s duhom i kušanju srca misterija koje mu je naloženo poštovati, jamstvo je pobjede“ (Pauline Jaricot , Le Rosaire vivant, op.cit., str. 36).

M.P./ J.P., KT