Budući da je sam Sveti Otac želio 21. svibnja sudjelovati na generalnoj skupštini PMD-a, koja je uslijed pandemije odgođena, uputio im je poruku istaknuvši kako je naviještanje Evanđelja nešto drugo u odnosu na svaki politički ili kulturni, psihološki ili vjerski prozelitizam.

Obilježja poslanja
Poglavito je naglasio kako je poslanje besplatan dar Duha te nije moguće pouzdati se u njegovo posebno uvježbavanje, niti ga se može povjeriti „crkvenim aparatima“, koji kao da su obuzeti pomamom promicanja sebe i svoje inicijative, i to možebitno u smislu publiciteta.

Kazao je i kako otajstvo Uzašašća zajedno s izlijevanjem Duha Svetoga na Pedesetnicu neizbrisivo označuje Crkvu koja je djelo Duha Svetoga, „a ne posljedica naših zamisli i projekata“. „Spasenje je susret s Isusom koji nas ljubi i oprašta nam šaljući nam Duha koji nas tješi i brani“, ustvrdio je.

Dotaknuvši se apostolske pobudnice Evangelii gaudium, poglavar Katoličke Crkve opisao je obilježja poslanja, rekavši kako je prvo od njih privlačnost. „Crkva raste u svijetu privlačeći, a ne prozelitizmom, i ako Isusa nasljedujemo sretni zbog toga što nas on privlači, drugi to primjećuju. I mogu se time zadiviti. Drugo obilježje su zahvalnost i besplatnost, jer se misionarski zanos ne može nikako postići slijedom rasuđivanja ili kalkuliranja, ili pak zato što postoji neka obveza u tom smislu, nego je on odraz zahvalnosti. Sljedeće obilježje je poniznost jer se – budući da sreća i spasenje nisu neko naše vlasništvo ili cilj postignut našom zaslugom – Evanđelje može naviještati samo u poniznosti, bez oholosti. Na četvrtom mjestu je olakšavanje, umjesto kompliciranja. Istinsko poslanje ne dodaje suvišan teret na već izmučeni život ljudi, niti nameće zamršene i teške putove formacije kako bi uživalo ono što Gospodin daruje s lakoćom“, posvijestio je papa Bergoglio te, kako prenosi Vatican News, dodao još tri obilježja poslanja: blizinu životu „na djelu“, jer poslanje dolazi do ljudi tamo gdje oni jesu i tako kako jesu; sensus fidei Božjega naroda; te značajnu brigu za malene i siromašne, što za Crkvu nije neki neobavezan izbor.

Mreža raširena na svim kontinentima
Potom je podsjetio kako su Papinska misijska djela nastala spontano, iz misionarskoga zanosa izraženoga vjerom krštenih, te su uvijek bila vezana za sensus fidei Božjega naroda. „Od samoga početka išla su na dva kolosijeka – vjere i ljubavi. Rimska Crkva ih je uvijek cijenila, a njihov poziv nije nikada doživljavala kao neki alternativni put, vanjsku pripadnost u odnosu na redovne oblike života partikularnih Crkvi. Misijska su djela postala mreža raširena na svim kontinentima, tu mnogostrukost valja čuvati od ideološkoga izjednačavanja i kulturne jednostranosti“ podcrtao je.

Dalje je, među opasnostima koje prijete na putu Papinskih misijskih djela, posebno istaknuo preokupaciju samima sobom, želju za zapovijedanjem odnosno nadzorom, elitizam, odvajanje od naroda, rastresenost i funkcionalizam.

Stoga im je Papa savjetovao čuvati ili ponovno otkriti svoje mjesto u krilu Božjega naroda, uranjajući u stvarni život ljudi i uključujući se u crkvenu mrežu biskupija, župa, zajednica i skupina.

Ne postati NVO
Uz to, od PMD-a traži da ostanu povezana s prakticiranjem molitve i skupljanjem sredstava za misije, tražeći i nove putove. Naglasio je kako Papinska misijska djela jesu i trebaju biti sredstvo služenja poslanju u partikularnim Crkvama. Među ostalim, traži da se ona ne pretvore u neku nevladinu organizaciju, potpuno usmjerenu na skupljanje sredstava: ne trebaju tražiti velike donatore, nego traženje priloga za misije treba i dalje biti usmjereno poglavito na cijelo mnoštvo krštenika, oslanjajući se, također, na neki nov način prikupljanja milodara po crkvama u svim zemaljama, u listopadu za Svjetski dan misija.

Papa je poruku završio riječima Sv. Ignacija Lojolskoga, koji potiče da sav posao obavljamo kao da sve ovisi o nama, znajući da, zapravo, sve ovisi o Bogu.

J.P., KT