Sv. Vicenta Maria

Plodovi čistoće i milosrđa


Donosimo priču o španjolskoj svetici koja je na osobit način štovala Bezgrešnu Djevicu Mariju i njoj u čast osnovala družbu redovnica posvećenih skrbi za mlade djevojke.

Duhovne kćeri Sv. Vicente Marije danas djeluju na četiri kontinenta

Duhovne kćeri Sv. Vicente Marije danas djeluju na četiri kontinenta

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Sv. Vicenta Maria živjela je samo 43 godine, ali je njezina duhovna ostavština nemjerljiva obuhvaćajući djelovanje njezinih duhovnih kćeri prisutnih u 123 zajednice na četiri kontinenta. Rođena je 22. ožujka 1847. u španjolskom gradiću Cascanteu u poznatoj obitelji odvjetnika Joséa Maríe Lópeza Jiméneza i Nicolase Vicuñe. Njezini su ukućani kao tradicionalni kršćani njegovali molitvu i osobito marijanske pobožnosti, a na odrastanje i odgoj u vjeri buduće svetice bitno je utjecao prastric svećenik.

Posebni utjecaji

Kao 7-godišnja djevojčica prvi je put putovala u Madrid. U španjolskom glavnom gradu boravila je od travnja do listopada 1854. Tada je, praveći društvo teti, prvi put spoznala bol i izolaciju bolesnih djevojaka u bolnici, a kasnije je školujući se za svoj duhovni poziv u Madridu upoznala nepravednu i diskriminatorsku socijalnu zbilju. Sve je to ostavilo traga na njezinoj duši, a ona je svakome koga bi susrela prenosila svoje oduševljenje Marijom Bezgrešnom i poticala druge da ju slijede, osobito u Carabanchelu gdje je 1864. provela ljeto i osnovala Živu krunicu.
 

Pokretači i sjeme

Iako se mogla povinovati dogovorenu braku, ona je 1866. odbila takav životni izbor. Umjesto toga držala se svojeg osobnog zavjeta čistoće, a kasnije je u svojoj nutrini osjetila i duhovni poziv. Traženje Božjeg plana u životu, duhovno iskustvo očuvanja od grijeha zbog milosrdne ljubavi prema Gospodinu i susreti sa socijalno ugroženim mladim djevojkama koje su doselile u grad, dovele su je do prekretnice.

Naime, odlučila je posvetiti se čuvanju od zala tih djevojaka. Sanjala je da može dati odgovor na socijalnu nepravdu i ponuditi drukčije okružje nezaštićenim doseljenicama. Željela je da se one prepoznaju kao djeca Božja čije će vrijednosti, dostojanstvo i rad biti cijenjeni u društvu te joj je namjera bila poučavati ih u raznim područjima, ali i zaštititi od mnogih okrutnih i pogibeljnih situacija. Vjerovala je da te mlade djevojke mogu biti pokretači socijalne transformacije i sjemenke Evanđelja u svojim obiteljima i među radnim kolegama.

Dopustila je sebi, kažu njezine susestre, da se zaljubi u siromašne i skromne te čitav život preda u službu takvima, a sve kako bi odgovorila na ljubav Isusa Krista. San joj se ostvario 11. lipnja 1876. u Madridu – udarila je temelj Družbi redovnica od Marije Bezgrešne.

Iako je živjela samo 43 godine (preminula je 26. prosinca 1890., beatificirao ju je Pio XII. 19. veljače 1950., a svetom proglasio Pavao VI. 25. svibnja 1975.), njezina je duhovna ostavština nemjerljiva, a svjedoče ju njezine susestre diljem svijeta.

Primjeri u obitelji

Lav XIII. dao je 13. siječnja 1899.papinsku potvrdu Družbi koja je rođena kako bi odgovorila na teškoće i potrebe mladih djevojaka koje sa sela migriraju u gradove u potrazi za poslom, a pritom se nađu u nevoljama – bez doma, zaposlenja i mogućnosti za preživljavanje, u nekim slučajevima i zlostavljane i na rubu egzistencije.  

„Danas mi nastavljamo prihvaćati adolescentice i mlade djevojke, migrantice ili nemigrantice u naše rezidencije, srednje stručne škole, socijalne centre i druge apostolske platforme. Pratimo ih u njihovu osobnom procesu odrastanja na svim područjima s ciljem da nađu svoj vlastiti put i mjesto u društvu. Naša je karizma evangelizirati, biti svjedokinjama Isusa Krista i provoditi kroz godine i na nov i provjeren način apostolsku intuiciju naše utemeljiteljice. Preveniramo razne situacije i spašavamo mlade kroz ljubav, odgovaramo na izazove današnjice, činimo sve na veću dobrobit mladih djevojaka…“, ističu suvremene duhovne kćeri VicenteMarije podsjećajući kako ova kršćanska i socijalna aktivnost zapravo ima začetak u djelovanju Manuela i Eulalije  Vicuña, ujaka i ujne svetice. Bili su pažljivi ljudi dirnuti potrebama djevojaka koje su u Madrid dolazile raditi kao kućne pomoćnice te su osnovali dom kako bi im bili od pomoći. 

Karizma i uzor

Njihova karizma, kako ističu, obuhvaća sedam bitnih točaka. „Zaljubljenost u Isusa – sretne smo što Ga susrećemo posvećujući naše živote Evanđelju i služenju djevojkama. Zajedništvo – živimo u zajednici dijeleći ljubav, vjeru i misiju te brinemo o međusobnim odnosima što nas ojačava kao osobe i kao obitelj. Upućivanje – dostupne smo za odlazak gdje god je ili će biti prisutna naša Družba prepoznajući Božju volju u svakom zadatku. Apostoli – u misiji smo koju dijelimo s laicima šireći Radosnu vijest mladima u svim krajevima svijeta. Pobožnost – skrbimo za prijateljstvo i osobnu vezu s Gospodinom njegujući kontemplativni pogled na osobu, Crkvu i društvo. Žena – razmatramo našu ženstvenost imajući na umu uzor Marije Bezgrešne – žene koja je bila slobodna izabrati, prvog evangelizatora, one koja je prihvatila Božji plan i bila kanal spasenjskog projekta Isusa Krista. Ljubav prema euharistiji – ona je esencija i korijen naših života i djelovanja“, istaknule su redovnice.