Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Akcija gradnje bunara započela je čim je don Ivan stigao u Tatale 2015., a prava realizacija krenula je prije dvije i pol godine tijekom kojih je izgrađeno mnogo više od prvobitno planiranog.

Hvala svima!

„Jako sam sretan i neizmjerno zahvalan Papinskim misijskim djelima (PMD) u Zagrebu i Sarajevu. Kad sam objavio na društvenim mrežama da su nam stigli strojevi radi bušenja tri bunara, bio sam oduševljen odgovorom voditelja PMD-a iz Sarajeva i Zagreba – sarajevska misijska središnjica ponudila je još dva bunara, a zagrebačka još tri. Uz tri prijašnja bunara i ovih pet salezijanci su dodali još jedan te smo od planiranih tri dobili ukupno devet bunara u ovoj godini. Jako sam radostan i zahvalan svima koji su darovali za naše bunare. Dosada smo ukupno napravili 20 bunara. Dva još nisu dovršena, ali nadam se da će uskoro biti“, rekao je misionar čiji je primjer potvrdio koliko je važno širiti vijesti o misijskim pothvatima kako bi se darovatelji informirali i uključili u njih, a u tom su redoviti misijski list Radosna vijest i naš tjednik s rubrikom Zov misija. Neki su i za ovu akciju doznali preko katoličkih medija te svojim molitvama i prilozima razveselili braću i sestre u Africi.

Radost zbog vode

„Volio bih da možete vidjeti koja je to radost kad se buši i kad se voda pojavi! Okupi se cijelo selo i svi gledaju! Žene trče s lavorima da pokupe i tu blatnu vodu. Svi pjevaju i plešu od sreće, a za zahvalu svi donesu ili janje ili jare, i još domaćih korjenova kako bi nam zahvalili što smo im pomogli doći do pitke vode. Kad vidim tu njihovu jednostavnost i zahvalnost, od ganuća bih zaplakao skupa s njima. Oni nemaju prirodne izvore i ne znaju što je to bogatstvo vode, a mi opet ne znamo kako je kad vode nema. Dobro je da jedni drugima pomažemo te se osjećamo i u BiH i u Hrvatskoj i u Africi kao jedna Crkva. Ako moj brat pati, onda ni ja ne mogu biti sretan. Oni svim srcem Boga slave i zahvaljuju za svako dobro. Uvijek ih pozivam da mole za naše dobrotvore i oni to čine. Vjerujem da će oni to dobiti jer za njih mole i najmanja djeca, a ta se molitva najmanjih ne vraća s Neba“, istaknuo je misionar koji gradnju tih 20 bunara u tako kratkom vremenu smatra velikim uspjehom, ali ne misli da je učinjeno dovoljno.

Nastavljamo graditi

„Cijela misija ima 70 sela i zaselaka, a mi radimo u 40 jer ne možemo dalje stići – samo smo dvojica svećenika na terenu. Od tih 40 sela, nema niti jednog bez bunara jer je i prije Crkva po selima gradila bunare. No, to je premalo – tek da mogu ljudi imati pitku vodu. Naime, u nekim selima, po kazivanju mještana, živi od 3 000 do 6 000 duša, a svaka škola u većem selu ima do 1 000 djece. Inače, u većim selima postoji osnovna i niža srednja škola te vrtić. Bilo bi dobro kad bi svaka škola imala svoj bunar, na čemu ćemo raditi“, rekao je don Ivan naglasivši kako se ne može dovoljno zahvaliti onima koji su do sada doprinijeli projektu gradnje.

„Ovi bunari zbilja evangeliziraju. Kad činiš dobro, ljudi osjete da ih voliš, a kad osjete da su voljeni, jednostavno je prirodan odgovor: 'Idemo se veseliti i čuti što misionari o Isusu govore!' Netko je zapisao: 'Preko bunara do Žive vode.' Znači, preko obične vode dolazi se do Isusa koji je Živa voda. Evo neka svi preko dobrih djela dođu do Isusa. To želim svima uz Njegov blagoslov“, rekao nam je na kraju don Ivan, a mi dodajmo da svi ljudi dobre volje mogu pomoći nastavku njegove akcije gradnje bunara u Gani preko ureda PMD-a u Sarajevu i Zagrebu.