„Priest-boom“ u Kamerunu


Papinska misijska djela Hrvatske na svojoj stranici donose pismo misionara Karla Prpića koji već dugi niz godina službuje u Kamerunu. Njegovo pismo o duhovnim zvanjima prenosimo u cijelosti.

Svećenici u Kamerunu (Ilustracija, foto: Zenit)

Svećenici u Kamerunu (Ilustracija, foto: Zenit)

Piše: vlč. Karlo Prpić

Na jednoj uzvišici u gradiću Ngaoundéréu, u središtu jedne od 20 kamerunskih biskupija, koje ovdašnji svijet već tradicionalno zove „brdo Tabor“, smještena je, uz neke druge crkvene sadržaje, i jedna novija odgojna ustanova, tzv. srednje bogoslovno sjemenište, ili službenim nazivom – propedeutika.

U njoj se svake godine izmjenjuje 20-ak mladića iz četiri biskupije naše crkvene pokrajine na sjeveru zemlje, studirajući i moleći u vidu mogućega svećeničkog ili redovničkog zvanja. Grčkog podrijetla, riječ propedeutika znači „pripremni“, „osnovni“ ili „uvodni“, zbog toga nam je i bila prijeko potrebna. Već nekoliko godina neočekivano je raznolik profil kandidata za duhovno zvanje. U prosjeku više od polovice dolazi s određenom zrelošću i profesionalnim iskustvom.

Žele provesti godinu „kušnje“ izvan uobičajena svijeta zanimanja, u povučenosti i povoljnu okruženju za razmišljanje i preispitivanje prvih znakova mogućega duhovnog poziva. Njihovi su problemi u samom početku posebne naravi: privikavanje na zajednički život, na disciplinu, kojoj obično nisu bili podvrgnuti i uskraćivanje tijekom devet mjeseci akademske godine korištenja elektroničkih uređaja poput mobitela, telefona i slično.

U svakoj jednogodišnjoj skupini mogu se prepoznati pripadnici raznih etničkih skupina iz ovog dijela zemlje, u potpunosti različitih domaćih jezika, navika i tradicija. Tako se na zgusnutu prostoru od nekoliko hektara očitava prava univerzalnost jedne Kristove Crkve, koja i na tom primjeru ujedinjuje i nadilazi naizgled nepremostive razlike. Pedesetnica trajno na djelu i u praksi. Općenito pojačano zanimanje i ponegdje pravi procvat muških i ženskih duhovnih zvanja na tom dijelu kontinenta nije lako razumjeti. Još polovicom prošlog stoljeća ondje su katolici jedva dosezali 2-3 % cjelokupnog pučanstva. Neki smatraju da je velika i nesebična žrtva prvih misionara bez veće vidljive učinkovitosti u samim početcima ipak počela donositi značajnije rezultate.

Drugima je prirodna religioznost afričke duše u kršćanskoj ponudi našla plodan humus i jak elan, osobito zbog duhovne inkulturacije Crkve. Pesimisti smatraju da je sve dobrim dijelom uvjetovano ekonomskom nesigurnošću i visokom stopom nezaposlenosti upravo među mladima. Oslanjaju se na nepobitne činjenice da mlađi od 25 godina čine u Kamerunu više od 50% cjelokupne populacije, koja broji otprilike 22 milijuna stanovnika.

Kako god bilo priest-boom naše regije i u biskupijama (p)ostaje činjenica. Bogu je sigurno sve moguće i on često piše ravno po krivim crtama! Stoga će i ovo duhovno područje dobiti svoje buduće vođe i proroke iz ponekada neobičnih i teže shvatljivih pobuda. Prevažan vid inkulturacije evanđeoske poruke spasenja u svijesti i savjesti Crnog Kontinenta vidi se i po domaćim duhovnim zvanjima, kojima je nedvojbena prednost pred „stranim“ navjestiteljima poznavanje mjesnih narječja i stoljetnih običaja.

Neobična je raznolikost tih budućih apostolskih djelatnika. Dolaze iz socijalno različitih sredina. Tko bi mogao pomisliti da će na jednoj parceli „zemlje rakova“ (kako se nekada nazivao Kamerun) na vrata teološkog studija jednoga dana pokucati i potomci iz nekih potpuno muslimanskih klanova. Već je uobičajeno da sinovi protestantskih obitelji prelaze na katoličanstvo i poneki odlučno nastoje okruniti ispovijest vjere u redovničkome ili svećeničkom staležu. Rutinski je da svake godine mladi muškarci iz isključivo animističkih krugova započinju bližu pripravu za posvećeni život.

Duh puše kada i kamo hoće. Samo neka osobna nakana i početna odluka budu na visini zadatka, bez natruha u čvrstoći, da u mladenačkom žaru i želji ulože sve sile u naviještanje kraljevstva i evanđelja svojoj braći. Kad sam prolazio gotovo slučajno nekim župama Požeške biskupije tijekom prošlih godina, u susretu sa svećenicima i vjernicima pojavila se ideja i otvorila mogućnost pomaganja nekolicine siromašnih mladih školske dobi u našim misijama u Kamerunu.

Predložio sam iz bližeg iskustva jedan broj naših sjemeništaraca, posebice onih koji su odlučni za nastavak priprave za svećeništvo, a lišeni su osnovnih materijalnih sredstava za ostvarenje svojeg sna. Odgovor je bio iznad svakog očekivanja. Mladi kamerunski bogoslovi bili su iznenađeni elanom dobrote potpuno nepoznatih osoba. Spontana i neusiljena suradnja i podrška jednog dijela starije, sestrinske Crkve mlađoj, iz jednoga drugog podneblja, vjerna je slika djelotvorne kršćanske dosjetljivosti sveopće Crkve bez granica.