Radosna vijest zapravo je nastavila tradiciju misijskih listova Crkve u Hrvata koji su prestali izlaziti tijekom i nakon II. svjetskog rata (Crnče, Jeka iz Afrike i Katoličke misije).

Prozor u misijski svijet
Odluku o pokretanju lista donijelo je Misijsko vijeće Biskupske konferencije Jugoslavije pri Misijskoj središnjici u Sarajevu na svom zasjedanju 13. siječnja 1972. Od tada pa do današnjeg dana, s malom pauzom od rujna 2000. pa do rujna 2001. uključivo, nije prestao izlaziti i ostvarivati smisao svoga postojanja. Počeo je izlaziti prvo kao dvomjesečnik da bi kasnije prerastao u mjesečnik. Na prvom mjestu služio je misijskoj animaciji, ali i kontaktima brojnih prijatelja misija s hrvatskim misionarima i misionarkama.

Od početka pa do kraja travnja 1992. izlazio je u Sarajevu. Zbog vojne blokade bh. prijestolnice od početka svibnja 1992. ondašnja Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela i Uredništvo Radosne vijesti odlučili su se „privremeno“ preseliti u Zagreb.

Međutim, „privremeno“ preraslo je u „stalno“ i kao plod dogovora tadašnjih nacionalnih ravnatelja PMD-a Hrvatske mr. Tome Petrića (2001.-2006.) i Bosne i Hercegovine mr. Tome Kneževića (2001.-2011.) početkom srpnja 2001. Radosna vijest postala je zajednički misijski list dviju novonastalih nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela s istim pravima i istim obvezama. Jedan ravnatelj je glavni urednik, a drugi zamjenik glavnog urednika. Ovakva plodna i učinkovita suradnja nastavlja se, te se stoga ove godine radosno slavi 50 godina Radosne vijesti.

Pola stoljeća ovaj misijski list sredstvo je širenja dobrih vijesti o misijama i iz misija. On nema samo informativnu ulogu, već je sredstvo misijske formacije i animacije jer njegov bogat sadržaj potiče na razmišljanje i djelovanje, te je Radosna vijest prozor u misijski svijet.

Miljenče
U uvodniku prvog broja Radosne vijesti, predsjednik Misijskog vijeća BKJ-a dr. Smiljan Franjo Čekada, nadbiskup vrhbosanski, piše: „Tako smo (eto) nazvali svoj misijski list, s kojim izlazimo pred našu katoličku javnost. Reći će se možda: zar i opet novi list? Zar ih već nemamo dosta? I profanih, svjetovnih, i crkvenih, vjerskih. Naša je publika prezasićena. Ne može ni izdaleka konzumirati svega, što joj se putem štampe nudi... Možda je to istina. Još prije rata bolovali smo od hipertrofije katoličkog tiska. Mi smo Hrvati malen narod, pa smo ipak imali preko 80 vjerskih listova. Nisu, istina, svi bili listovi velikog formata, a nisu svi bili ni namijenjeni širokoj publici… Eto, mi smo rekli svoje. I sada puštamo u svijet svoje miljenče, svoju 'Radosnu Vijest'. Ona će pokucati na sva katolička srca, koja vjeruju, koja se nadaju, koja ljube…“

Također, naglasio je da svi mi bez „ikakve sumnje moramo svjedočiti za Krista u svakoj prilici i svakom vremenu“. „Naše svjedočanstvo ne smije biti ljudska retorika, kojoj je svrha da privuče pažnju ili probudi interes za kakav zemaljski cilj. Iza našega svjedočanstva Kristovoj radosnoj vijesti mora stajati čvrsto osobno uvjerenje, punina vjere, koja se prelijeva i prelazi na druge kao snaga i život“, poručio je nadbiskup Čekada, objavljeno je na missio.ba.

Godišnjom pretplatom od 90 kuna (Hrvatska) ili 24 KM (Bosna i Hercegovina) pomažete misijsko djelovanje. Želite li se pretplatiti i misijski list primati na kućnu adresu, pošaljite e-mail sa svojim podacima na missio.croatia@misije.hr (HR) ili na missio.bih@bih.net.ba (BiH).

Posjetite mrežne stranice misije.hr i missio.ba te prolistajte prošle brojeve Radosne vijesti, a svakako potražite i Facebook stranice Papinska misijska djela u Republici Hrvatskoj i Papinska misijska djela u Bosni i Hercegovini kako biste mogli pratiti novosti i priče iz misijskih zemalja.

J.P., KT