Priče iz Ugande
„Sve što bih volio je ponovno vidjeti svoje roditelje i sestru“
Svjedočanstvo Nikolasa Izaka Ilukola
ned, 18. siječnja 2026. 14:27
Ovo je Nikolasova priča. Jedna od mnogih, a ipak neponovljiva. Priča djeteta s ulice, ispričana tiho, ali s dubinom koja ostaje u srcu.
„Nikolasa sam susreo tiho, gotovo neprimjetno, na ulici Morota. Došao je zajedno s drugom djecom koju smo privremeno sklonili s ulice u naš Centar Sv. Franje Asiškog. Među mnogima, on je bio onaj koji malo govori, ali mnogo nosi u sebi. U njegovu blagom osmijehu krije se bol, a u pogledu djetinjstvo koje je prebrzo moralo odrasti. Najviše se raduje jednostavnim stvarima – zagrljaju, toplom obroku, osjećaju da je netko tu samo za njega“, ovim riječima misionar u Ugandi don Jakoslav Banić predstavio je Nikolasa…
Ovo je Nikolasova priča. Jedna od mnogih, a ipak neponovljiva. Priča djeteta s ulice, ispričana tiho, ali s dubinom koja ostaje u srcu.
Bolni odlazak
Moje ime je Nikolas Izak Ilukol. Imam 13 godina i rođen sam u Matanyuu. Kao mali živio sam s bakom i svojom sestrom blizankom. Ona mi je bila sve. Igrali smo se zajedno i uvijek smo bili jedno uz drugo.
Moji su roditelji otišli dok sam još bio mali. Rekli su da idu u Kampalu, ali se nikada nisu vratili. Ostavili su moju sestru i mene baki. Često sam se pitao zašto su otišli i hoće li se ikada vratiti…
Kad sam napunio 10 godina, baka mi je rekla da se zbog siromaštva i nedostatka hrane više ne može brinuti za nas oboje. Morao sam otići od kuće. To je bio jako težak dan za mene jer sam morao ostaviti svoju sestru. Još uvijek mislim na nju svaki dan...
Dok njegovi vršnjaci spremno poziraju, Nikolas je odlutao u svojim mislima (dječak koji se drži za rešetke prozora)
Ipak imam san
Otišao sam u Moroto tražiti hranu i posao. Tamo sam živio na ulici s drugom djecom. Da bih imao nešto za jesti, čistio sam smeće po dvorištima trgovina. Za to bih dobio 500 šilinga (0.12 EUR). Noću sam spavao ispred trgovina, na verandama, zajedno s drugom djecom.
Često sam se bojao. Neki stariji ljudi dolazili bi noću, tukli nas i uzimali sve što imamo. Ponekad nisam imao ništa – ni hranu, niti mjesto za spavanje.
Završio sam drugi razred osnovne škole. Volio bih ići dalje u školu, ali nije bilo nikoga tko bi mi mogao pomoći. Ipak, imam san. Volio bih jednog dana postati glazbenik. Glazba me čini sretnim.
Najviše mi nedostaju moji roditelji i moja sestra. Imam prijatelje, ali kad sam sām i tužan, mislim na svoju obitelj. Volio bih da jednog dana opet budemo zajedno.
Nadam se kako će moj život biti bolji. Volim Boga i znam da On voli mene. Nadam se da ću ići u školu i imati priliku ponovno biti sretan.
Nikolas Izak Ilukol/ J.P., KT
Izdvojeno
Zov misija
sri, 20. stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
