Afrički misionari

Tko su Bijeli oci?


Poznato nam je da misionari iz cijelog svijeta evangeliziraju afričke narode, ali na našim je prostorima manje poznata činjenica da isto rade i Misionari Afrike, poznati i kao Bijeli oci, družba koja ove godine obilježava 150 godina svojega postojanja.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Misionari Afrike su družba posvećenoga života rođena u Africi i za Afriku. Čine ju svećenici i časna braća čiji je cilj evangelizacija i solidariziranje s afričkim ljudima u nastojanju osiguravanja bolje budućnosti za siromašne i obespravljene. Prema podatcima s početka 2017., danas Misionari Afrike djeluju u 215 zajednica u 42 zemlje od kojih je 22 njih u Africi. Družbu čine 1 232 misionara iz 36 naroda, a među njima je 11 biskupa.


Od 1868.

Utemeljio ih je Charles Lavigerie (31. listopada 1825. – 26. studenoga 1892.), francuski kardinal i nadbiskup Alžira, koji je promovirao katoličanstvo među narodima Sjeverne Afrike, kao i onima na jugu. Prvi novicijat Društva misionara Gospe Afrike otvoren je 18. listopada 1868. u Alžiru za prvih 10-ak novaka. Budućim je misionarima utemeljitelj dao smjernice koje su obuhvaćale učenje arapskog, česte kontakte s mještanima te naizmjenično učenje, molitvu i manualni rad. Također im je naredio i nošenje bijele odjeće zbog koje su postali prepoznatljivi i prozvani Bijelim ocima (White fathers).

Njihova duhovnost prati ignacijsku tradiciju. Na početku povijesti Misionara Afrike, njihov je utemeljitelj odabrao svećenike Družbe Isusove da poučavaju prve novake u duhovnost Sv. Ignacija Loyole. Kardinal Lavigerie divio se isusovcima i želio je da njegovi misionari imaju praktičan pristup životu i poslanju, koji može ujediniti molitvu i djelovanje. Želio je da budu, kako je to Jerome Nadal rekao:kontemplativni u akciji. Istodobno je htio da uz ignacijsku duhovnost Družba ima svoju specifičnost. 

Važni ciljevi

Od početaka do danas ostaju vjerni svom pozivu, slijede Isusov život i poslanje svjedočeći evanđelje među Afrikancima.

U duhu solidarnosti i suodgovornosti s afričkim Crkvama, zalažu se za nekoliko važnih ciljeva.
Rade s Afrikancima na strukturalnim promjenama koje će pomoći u izgradnji Božjeg kraljevstva i duhovnog rasta ljudi koji će postati subjekti vlastitog oslobođenja. Pomažu ublažavanje siromaštva i oskudice, koje su još uvijek rasprostranjene u Africi, tako što financiraju razne projekte. Kroz obrazovanje i mnogobrojne publikacije podižu svijest o stanju u kojem žive afrički ljudi. Pružaju ažurne informacije vezane uz pravosuđe i pitanja mira. Zalažu se za pomirenje, kao i gradnju duhovnih mostova te međureligijskog i međukulturnog dijaloga među narodima i pripadnicima različitih vjeroispovijesti. Važan im je i župni pastoral, kao i podučavanje, molitva zajednice, osnivanje molitvenih skupina, suradnja s katoličkim organizacijama...

Utemeljitelj Charles-Lavigerie

Čuvari kulture

Oni vode kulturne centre, poput onog u Alžiru, ukorijenjenog u tradiciju prvih misijskih pothvata u tom dijelu Afrike. Kulturni centar Bijelih otaca u Ouargli čuva dragocjene sveske i fotografije – svjedoke kršćanske prisutnosti na tom području. Prvi su misionari poslani u taj kraj 1875. kako bi pronašli samo francuski vojni garnizon. Uz pružanje duhovne pomoći vojnicima, Bijeli oci su učili lokalne jezike, prikupljali drevne knjige i fotografirali. Kako je vrijeme prolazilo, katalogizirali su rast baštine koja je postala sjećanje regije i cijelog Alžira. Uz vrijedne dokumente njihov centar istodobno lokalnom stanovništvu nudi tečajeve informatike te engleskog i francuskog jezika. Ove sadržaje i biblioteku pohađaju uglavnom muslimani, većinsko stanovništvo u tom području.

„Naša struktura svjedoči o aktivnoj nazočnosti katolika u službi Alžira, posvećena kulturnoj misiji koja je plodonosno sjeme evanđelja“, kazao je za Fides fr. Aldo Giannasi, Bijeli otac koji živi i službuje u Ouargli.

Mn/ Anđeo samohranih

U Burkini Faso službuje drugi Bijeli otac – misionar o. Maurice Oudet. Zovu ga „anđeo samohranih majki“. On im nudi utočište, prijateljstvo i duhovnu utjehu upoznajući ih s evanđeljem i ljubavlju Isusa Krista. Pronalazi im dom i izvor prihoda za život. Težak je to zadatak u zemlji u kojoj su samohrane majke stigmatizirane. Kada žena zatrudni, a nije vjenčana, obitelj i društvo ju odbacuju ako je otac djeteta ne želi oženiti.

To se prije svega događa među Mossijima, drugoj po zastupljenosti etničkoj grupi u zemlji. Misionar Maurice iz reda Bijelih otaca pomaže im pronaći put do spasenja u centru u Koudougouu, trećem najvećem gradu u Burkini Faso. 

„Kada djevojke dođu kod mene, duboko su potresene. Moj je prvi zadatak pružiti im utjehu kako bi shvatile da ih Bog nije odbacio već ih voli kao Njegova stvorenja. One također primaju Njegovu ljubav. Nakon toga tražim im smještaj. Ponekad mogu uvjeriti neku tetu ili rođake, a u drugim slučajevima vodim ih kod obitelji koje su ih voljne primiti“, ispričao je o. Maurice koji majkama pomaže i na druge načine. Dobavlja im lijekove, prati ih u bolnice, plati im ultrazvučni pregled...

„Nedavno je ultrazvučni pregled pomogao spasiti majku i njezine blizance“, dodao je svećenik koji majkama preko pozajmica pomaže i osmisliti ekonomsku neovisnost kako bi same mogle podizati svoju djecu.

Inovativni projekt

Bijeli oci imaju također svoje planove za poboljšanje kvaliteta života u Malaviju. Zemlja je to s 12 milijuna stanovnika. Jedna je od pet najsiromašnijih nacija na svijetu – 85 % njezine populacije živi u selima gdje je glavni izvor zarade poljoprivreda.

Misionari Afrike započeli su u Kafulami inovativni projekt proizvodnje metana koristeći koncept temeljen na sustavu koji se sam regenerira iskorištavajući dostupne resurse, a ne šteteći prirodi. Cijevi dovode plin do javne kuhinje u kojoj se poslužuju obroci seljanima, kao i u lokalnu školu koju pohađaju tisuće djece.

Misionari su započeli od jednostavnog načela: životinjski izmet uz preradu može biti izvor plina za korištenje u manjoj zajednici koju pogađa nedostatak struje i plinske mreže. Istodobno, stanovnici uzgajaju stoku pa đubriva ima u velikim količinama.

Cijela je zajednica uključena u projekt. Seljani prikupljaju gnojivo i donose ga na mjesto  posebno napravljeno u selu samo za tu namjenu. No, ne koristi se sve prikupljeno za dobivanje metana, nego dio posluži za obradive površine oko Kafulame. Spremnik je izgrađen zahvaljujući sredstvima koja su prikupili Prijatelji Bijelih očeva, talijanska neprofitna organizacija koja podržava projekte ovih misionara u Africi, a cijevi i cisternu za plin financira država Malavi.  

Mogli bismo navesti još mnogo humanitarnih i karitativnih projekata Bijelih otaca, a najvažniji dio svih je duhovni – oni već 150 godina među Afrikancima pronose Radosnu vijest i oduševljavaju ljude za Isusa Krista.