Uz pomoć ACN-a, svećenik misionar u Južnom Sudanu vlč. Stefaan Lecleir daje prevesti Dječju Bibliju na pazande – jezik kojim govori Azande narod u dijelovima Južnog Sudana, Srednjoafričke Republike i Demokratske Republike Kongo.

Župa usredotočena na molitvu i djecu
„Oko 95% ljudi u mojoj župi je nepismeno“, objašnjava vlč. Stefaan tijekom posjeta međunarodnom sjedištu katoličke dobrotvorne organizacije Pomoć Crkvi u nevolji (ACN). Svećenik, podrijetlom iz Antwerpena, misionar je u Južnom Sudanu i uz pomoć ACN-a radi na projektu pomoći djeci svoje župe da nauče čitati i moliti na svom materinjem jeziku pazande.

Belgijski svećenik čvrsto vjeruje u važnost učenja i čitanja djece na vlastitom jeziku. „Ovo je pristup koga ima većina obrazovnih i dječjih organizacija. Naučiti čitati i moliti na svom jeziku vrlo je moćno i nešto na što djeca vrlo pozitivno reagiraju“, kaže misionar.

Prije nego što je prije tri godine stigao u Južni Sudan, svećenik je radio u sjemeništu i na radiju s Biskupijom Antwerpen. Nakon što je pitao svog biskupa u Belgiji može li postati misionar, vlč. Stefaan poslan je u Biskupiju Tombura-Yambio na jugozapadu Južnog Sudana, pokrajine u susjedstvu Demokratske Republike Kongo.

Dodijeljen je župi Sakure. „Na području moje župe živi oko 70 000 ljudi. U granicama župe nalaze se četiri sela i još 11 manjih naselja“, dodaje.

Djeca i mladi su u središtu župnog apostolata. „Imamo centar za mlade i školu u središtu župe“, napominje. Centar je aktivan u promicanju molitve, te u njemu sudjeluje 23 djece i mladih u dobi od 13 do 18 godina, a posjeduje i kapelicu koja je nedavno izgrađena u župi uz pomoć ACN-a.

Prevođenje Dječje Biblije
Čitanje je ključno i za školu i za centar. Postojao je, međutim, jedan problem. Nije bilo dostupne verzije Dječje Biblije na materinjem jeziku djece pazande. „Oni koji znaju čitati obično mogu čitati samo na engleskom. Na pazande jeziku nema mnogo knjiga pa djeca uče čitati na engleskom, ali se slova abecede u pazandeu izgovaraju drugačije nego na engleskom“, objašnjava belgijski svećenik.

On je već bio upoznat s ACN-om iz svog vremena u Belgiji i počeo je raditi s dobrotvornom organizacijom na prijevodu Dječje Biblije na pazande. „Imali smo tri izvorna govornika pazande koji su prevodili tekst. Oni su svećenici, uključujući ravnatelja lokalnog sveučilišta. Nakon što su preveli tekst, dao sam ga nekim mladim učiteljima koji su također izvorni govornici, i dao im da ga pročitaju naglas. Na taj smo način mogli urediti tekst tako da bolje zvuči kad se čita naglas“, kazuje misionar. Nakon što je biskup odobrio konačni tekst u pazandeu, vlč. Stefaan ga je poslao ACN-u, a pazande izdanje Dječje Biblije sada se priprema za tisak i distribuciju.

Važnost lokalnih jezika
Gotovo svi župljani belgijskog misionara pripadaju narodu Azande i govore pazande kao svoj prvi jezik, a i vlč. Lecleir slavi misu na tom jeziku. To nije uvijek slučaj u zemlji poput Južnog Sudana, koja ima mnogo različitih plemena s vlastitim jezicima.

Engleski je važan jezik za učenje kako bi se napredovalo u životu i dobro je za djecu da ga znaju govoriti. No, unatoč važnosti engleskog, misionar kaže kako je još uvijek bolje djecu prvo učiti čitati na pazandeskom: „Počevši s njihovim materinjim jezikom, omogućuje im se da nauče bolje čitati i lako mogu prijeći na čitanje i učenje na drugim jezicima poput engleskog budući da imaju čvršće temelje u pismenosti. Također im pomaže da cijene svoju kulturu time što mogu čitati na svom jeziku.“

Prema riječima svećenika, djeca vole učiti čitati na svom materinjem jeziku, a to ima još jednu nenamjernu korist: „Također mi pomaže da poboljšam svoj pazande jezik. Nema boljeg načina da nešto naučite od poučavanja djece.“

J.P., KT