Vatreno navijanje za Vatrene s drugoga kraja svijeta


Nogometna euforija zahvatila je cijeli svijet, pa tako i misije naših misionara koji s narodima kojima su poslani – unatoč svim njihovim nedaćama – radosno navijaju i bodre Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. O jednom takvom zdušnom navijanju pišu nam misionarke na Haitiju s. Liberija Filipović i s. Ana Uložnik, SMI.

Našu svakodnevicu u misiji na Haitiju dijelimo s ljudima u njihovim radostima, borbama, nedaćama… pa smo tako ovih dana zajedno s njima i u navijačkom duhu pratile utakmice.

Trenutci radosti
Zadnjih mjesec dana cijeli svijet zaokupljen je „najvažnijom sporednom stvari na svijetu“ – nogometom. Nema mjesta gdje se ne prati Svjetsko nogometno prvenstvo, bez obzira na životne prilike i situacije.

Svima je poznato koliko Južna i Srednja Amerika žive za nogomet, napose za utakmice Brazila  i Argentine. Tako je i na Haitiju. Ovdje narod s posebnim zanimanjem, žarom i radošću prati utakmice. Haićani su zaista veliki ljubitelji ovog sporta – od najmanjeg do najstarijeg. Koliko je velika njihova ljubav prema njemu, govori i činjenica o organiziranim gledanjima utakmica na ulicama, u kafićima, na tržnicama… Kad prođete ulicom ili selom i vidite na jednom mjestu skupinu naguranih ljudi, onda i ako ne znate da se igra utakmica, tada to shvatite.

No, na Haitiju je zadnjih mjeseci situacija sve teža zbog socijalno-ekonomske krize koju su Ujedinjeni narodi proglasili humanitarnom krizom. Mjesecima već nema struje, a ni goriva… Cijene hrane i svega su drastično porasle… Američki dolar je u stalnom rastu… Ali ipak ništa od toga ne sprječava Haićane i njihovu ljubav prema nogometu kako bi se gledale utakmice i proživio koji trenutak radosti. Kako bi to bilo moguće, svi se slože zajedno. Ljudi će se odreći svega, po naški rečeno „komada kruha“, kako bi mogli pogledati utakmicu. Uživaju gledajući ih! Prate sva velika natjecanja te velike europske klubove. Iako su oko nas mnoge nedaće, problemi i krize, Svjetsko nogometno prvenstvo ovih dana unijelo je puno radosti u mnoge domove – kako na Haitiju, tako i u svijetu.

Nogometno srce
Prikuplja se novčić po novčić kako bi se kupilo gorivo te ulilo u agregat i da bi se gledale utakmice. Kako goriva nema na benzinskim crpkama, onda se kupuje na cesti u galonima po nekoliko puta većoj cijeni. Ponegdje se nađe i koji solarni panel koji preko invertera i baterija proizvodi struju. Nju se štedi na sve moguće načine. Po noći i u vrijeme utakmice isključivali su se hladnjaci, mobiteli, odvrtale sijalice… Samo kako bi se utakmica pratila do kraja. U vrijeme stanke između prvog i drugog poluvremena ili produžetka TV se gasio kako bi se što duže moglo imati struje… Nekima nezamislivo, a kod nas stvarnost! I tako su se pratile utakmice svjetskog prvenstva. Haićani su veliki navijači Brazila i Argentine, možemo reći skoro pola-pola, ali ipak su malo više za Brazil. Njihove pobjede slavile su se na ulicama.

Maestro Luka

Za našu Hrvatsku isto se tako navijalo srcem do četvrtfinala. Ovdje svi posebno vole Luku Modrića, prate njegovu igru u Real Madridu. Znaju nabrojati sve naše igrače… pa čak i od davne 1998. Nevjerojatno je koliko nogomet čini Hrvatsku prepoznatljivom u svijetu. Haićani obožavaju igru Modrića i od milja ga komentatori zovu Maestro Luka ili Lukita... Cijene njegovu kreativnost, borbenost i stavljaju ga za primjer mladim ljudima da se može uspjeti kad se naporno radi iako uvjeti nisu favorizirajući… I komentatori na TV-u su navijali za našu dragu Hrvatsku dok nismo zaigrali s Brazilom…

U našem mjestu Petit Goaveu spontano je nastala skupina navijača za Hrvatsku iz ljubavi prema Modriću i nama sestrama Hrvaticama koje djelujemo u ovom mjestu. Zajedno smo pratili utakmice drage nam Hrvatske… Radovali se i svim srcem navijali. Lijepo nam je zajedno navijati, iščekivati golove i podržavati naše Vatrene… Radost je veća kad se dijeli. Kako smo ovo ljeto bile u Domovini, dobile smo nešto dresova i navijačkih majica koje smo podijelile našim prijateljima, pa je to bilo veliko oduševljenje i sreća. I danas nas još uvijek traže: dres, kapicu, zastavicu…

Lijepo je ovih dana biti Hrvat na svakom kraju svijeta jer nas naši Vatreni predstavljaju u najboljem svjetlu kao igrači i kao ljudi koji svjedoče svoju vjeru, pripadnost, odanost i ljubav prema Bogu i Domovini. Naši dragi prijatelji s ponosom nose dres Hrvatske reprezentacije jer ju na svjetskom prvenstvu predstavljaju hrabri i borbeni Vatreni igrači. I tako kod nas je Hrvatska postala simbol borbe, izdržljivosti, ljubavi, zajedništva, ponosa i vjere.

Luka kao joker ili brat

Prije nekoliko godina s. Liberija je s vozačem došla u zračnu luku po s. Anu koja se vraćala iz Hrvatske. Došavši na parkiralište ispred zračne luke, vozač je ušao autom na krivi ulaz. Na to se policajac jako naljutio i pozvao vozača na odgovornost, uzeo mu vozačku i krenuo pisati kaznu. U tom trenutku došla je i s. Liberija te ga srdačno pozdravila na kreolskom jeziku, a on joj nešto rekao što ona nije najbolje čula ni razumjela… Pa ju je ljutito upitao: „Jesi li ti Amerikanka ili Francuskinja, i koji jezik govoriš?“ S. Liberija mu je odgovori da govori engleski, talijanski, malo kreolski, a najbolje hrvatski. On je u tom trenutku promijenio izraz lica te rekao: „Zemlja Luke Modrića, ja jako volim Modrića i zbog njega navijam za Real Madrid.“ I na kraju je rekao da neće biti nikakve kazne vrativši vozačku našem vozaču s riječima: „Sretno vam i budite pažljivi drugi put.“

A u zadnje vrijeme s. Anu mnoga djeca pitaju je li možda sestra Luke Modrića ili neka rodica. Kad kaže da nije, odmah radoznalo upitaju – pa kako nije, a ima istu boju kose? Dok druga djeca ipak pričaju da mu jest sestra.

J.P., KT