Vjerni prijatelj fra Vjekine misije


Misiju Kivumu u Ruandi krajem siječnja i početkom veljače posjetila su četvorica svećenika iz Bosne i Hercegovine, zajedno s jednom dobročiniteljicom. Među njima je i vlč. Marinko Filipović, župnik u župi Presvetog Trojstva - Novo Sarajevo, koji kroz svoj svećenički poziv posebno njeguje brigu za misije.

Piše: Josipa Prskalo

Povod njihova pohoda misiji Kivumu, koju vodi bosanski franjevac Ivica Perić, jest obilježavanje godišnjice smrti fra Vjeke Ćurića, misionara koji je ubijen 1998., a koji ima poseban značaj za tamošnji narod. Tako su na ovogodišnjoj misi zadušnici za pok. fra Vjeku, uz vlč. Marinka, bili nazočni: fra Stipan Radić, ravnatelj Papinskih misijskih djela za Vrhbosansku nadbiskupiju i gvardijan samostana na Bistriku u Sarajevu; fra Pero Karajica, ravnatelj HKO-a Kruh Sv. Ante; fra Josip Tomas, gvardijan samostana u Kreševu, te dobročiniteljica iz Fojnice Ivanka Mijatović.

Četvorica svećenika iz Vrhbosanske nadbiskupije na grobu fra Vjeke Ćurića

Sanjao o pomaganju misiji
Vlč. Marinka smo stoga ovom prigodom upitali da nam otkrije otkad u njemu raste ljubav prema misijama. "Kao dijete iz mnogobrojne obitelji moji roditelji su me uvijek učili - svoje čuvati, ali i s potrebitima podijeliti. U svojoj svećeničkoj formaciji, uz molitvu, odgojitelji su me usmjeravali i prema konkretnoj ljubavi prema bližnjemu, a osobito prema najsiromašnijima. Konkretan poticaj za moje aktivnije djelovanje prema misijama jest fra Vjeko Ćurić, sin žepačkog kraja i 'svetac našeg doba'. Kao dijete sam slušao priče u svom puku o njegovim poduhvatima. Nikada nisam imao želju ići njegovim putom, ali sam snivao o načinu kako njemu pomoći u njegovoj misiji. Nažalost, fra Vjeko je ubijen prije nego što sam postao svećenik", otkrio je vlč. Marinko.

Potom nam je ispričao kako je nakon "potopa" u Kopanicama 2014. slučajno upoznao fra Ivicu Perića koji djeluje upravo u misiji u kojoj je djelovao i mučeničku krv prolio fra Vjeko.

Prvi posjet zajedno s kardinalom
Kazao je kako je na fra Ivičin poziv potom odlučio posjetiti Kivumu u Ruandi. "Tog 24. rujna 2016. odazvao se i naš kardinal Vinko koji je blagoslovio novoizgrađenu školu, kuhinju i blagovaonicu za siromašne učenike. Mogu posvjedočiti kako ljudi u ovoj misiji i dandanas spominju kardinalov posjet jer je to njima bila velika čast - da jedan kardinal dođe u 'malo selo' od 35 000 ljudi, tu cijelo vrijeme boravi i s njima se susreće", dočarao nam je novosarajevski župnik prisjećajući se prvog pohoda ovoj misiji.

Fra Vjekin dan
U nastavku nam je ispričao kako je ove godine u misiji Kivumu godišnjica fra Vjekine smrti obilježena 1. veljače umjesto na sam dan ubojstva. "Na svetoj misi koncelebriralo je osam svećenika, nas četvorica i četiri domaća svećenika, a predvodio ju je trenutni župnik u Kivumu fra Matias. Osim velika broja nazočna puka osobito su me se dojmila konkretna svjedočanstva osoba kojima je fra Vjeko spasio život. Iako je ove godine obljetnica obilježena na Dan heroja - kad svi moraju ići na državnu proslavu, u protivnom će zaglaviti u zatvoru, kao kod nas kad nam je 'svima bilo bolje', ipak se okupilo veliko mnoštvo u crkvi predvođeno Prijateljima oca Vjeke koji broje više od 150 članova", opisao je vlč. Marinko napominjući kako su župnikove riječi u propovijedi rekle sve: "Nakon 22 godine netko okuplja toliko mnoštvo oko Kristova oltara. Mučenička krv već sad donosi urod."

Dječica peru ruke prije jela u školi Centra Otac Vjeko

Više cijenimo!
No, vlč. Marinko nam je priznao i kako ga žalosti što mnogi drugi više cijene rad i žrtvu fra Vjeke i svih misionara i misionarki Crkve u Hrvata, nego mi sami, "a morali bismo biti ponosni na sve njih i slijediti njihov primjer u širenju Kristova evanđelja".

"Mučenička smrt i dandanas donosi plodove. Sve što je u misiji Kivumu izgrađeno jest od darova hrvatskoga naroda, BiH, RH i dijaspore, a izgrađeno je puno: škola, podzemne cisterne, kuhinja, blagovaonica, domovi za dečke i djevojke, vodovod za školu, radionice za stolare i varioce i da ne spominjem sitnije projekte. Trenutno se u misiji Kivumu radi na projektu gradnje školske sportske dvorane. Jednu posjeduje državna škola u glavnom gradu Kigaliju, a ovo bi bila druga u cijeloj Ruandi. "Oni koji žele pomoći, mogu to učiniti preko računa koji je na mrežnoj stranici Otac Vjeko, preko Misijske središnjice u Sarajevu ili poslati dobrotom izravno fra Ivici u Kivumu", napomenuo je vlč. Marinko.

Nadamo se kako će njegov primjer nadahnuti i mnoge na posebnu blizinu misijama jer - dajući drugima, nitko nikada nije postao siromašan.

Pomažući drugima, oplemenjujemo sebe

Spomenimo i kako župljani župe Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu, gdje trenutno župnikuje vlč. Marinko, imaju izgrađen osjećaj za pomoć potrebitijemu, iako i oni sami u ovim vremenima teško žive u gradskoj sredini od svojih mizernih plaća, a većinom od mirovina... "Uz karitativne i humanitarne aktivnosti nikada ne zaboravljaju ni pomoć za naše misionare. Do sada su pomagali Tanzaniju, Ganu, Ugandu, Haiti, a na poseban način su povezani s Ruandom gdje su i molitveno-financijski partneri dječjeg vrtića i škole pri Centru Otac Vjeko. Uz njihovo otvoreno srce mislim da je velik doprinos za takvo misijsko ozračje i animiranje njihovih župnika za misije, osobito bivšeg misionara don Dominka Bilića. Uvijek ostajem pozitivno iznenađen kada prikupljamo i molimo za misije, te se ljudski pitam – odakle tim ljudima volja i materijalna dobra da toliko žele pomoći, pa čak uključuju i svoje susjede koji nisu katolici za pomoć misijama. Vjernički sagledano, jasno je kako je našem vjernom puku potreban samo permanentan poticaj za konkretno implementiranje kršćanske ljubavi, a oni će uz Božju pomoć učiniti sve ostalo. Potpirujmo plamen ljubavi prema misijama u našem puku, svatko sa svojim mogućnostima, kao što to čini i Katolički tjednik interesirajući se za naše misije, misionarke i misionare, te će i naša srca biti ogrijana tim plamenom jer pomažući drugima, mi oplemenjujemo sebe", poručio je vlč. Marinko Filipović.