15. listopada

Živa krunica i plodovi svetosti


Tijekom misijskog mjeseca listopada, Papinska misijska unija i Papinska misijska djela odlučili su objavili niz razmišljanja o Pauline Jaricot, utemeljiteljici Papinskog misijskog djela za širenje vjere.

Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH.

Plodovi prekrasnog vrta
Treća metoda Svetog Ignacija je najjednostavnija, najlakša, ona koja prati Božja otajstva u srcu osobe koja se moli, izazivajući zadovoljstvo i duboku radost. Ova metoda, nazvana „primjena osjetila“, temelji se na potrebi povezivanja onoga što naše usne govore, glasovnih molitvi, s načinom na koji koristimo osjetila našeg tijela: vid, sluh, miris, dodir, okus. Kako nam naša osjetila dopuštaju molitvu, bolju molitvu, duhovni napredak na putu svetosti? Kako Božji darovi i vrline, cvijeće i plodovi prekrasnog vrta „uljepšavaju duše Isusa, Marije, Josipa i drugih svetih ljudi koji su u otajstvima?“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 111).

Svatko može, naglašavajući čulo vida, zamisliti „veliku sobu u Pretorijumu, u koju Pilatovi vojnici odvode Isusa Krista, nakon njegova užasnog bičevanja. Božanski Učitelj je gol, krvav i spreman primiti nove patnje. Krvnici mu pletu krunu od trnja. Kakva kruna, Gospodine!“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., Str. 112). Istaknuta je mašta i predanost srca. „Izmoljena desetica, gledajući sa suosjećanjem Isusa u njegovoj patnji, ili uzimajući na svoje srce krunu od trnja ili na bilo koji drugi, jednako pobožan i jednostavan način, smatrat će se dobrom i istinski izmoljenom krunicom“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, navedeno djelo, str. 114). Moguće je zamisliti Isusovo lice ispred ogromnog poniženja, način na koji Čovjek-Bog reagira u boli, ali i izraz njegove slatkoće, strpljenja, načina na koji On i Nebo šute. Svatko se može poučiti dok se moli Gospodinu i Mariji, koristeći svoja osjetila za razmišljanje o patnji, boli, poniznosti, poniženju, isprazniti se kako bi otkrio biće i ljubav Božju; usp. Fil 2,5-11; 1 Kor 9,15; 2 Kor 9,3) u poslušnosti; ili o otajstvima spasenja čovječanstva. „Primjena osjetila daje spoznaju o otajstvima Boga, o nježnost ljubavi“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 110).

Plodovi svetosti
Plodovi krunice su mnogobrojni, a za Paulinu svako dobro što joj je došlo je zbog toga što je molila Živu krunicu. Plodovi svetosti mogu se percipirati na duhovnoj i tjelesnoj razini. „Okorjeli grešnici, čiji je spas bio gotovo beznadan, obratili su se. Tvrdoglavi i bijesni heretici prosvijetljeni su. Cijeli gradovi, pokrajine i kraljevstva sretno su se promijenili, kako reformom običaja, tako i otklanjanjem grešaka u koje su bili uronjeni“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 115). S tjelesnog gledišta, Paulina evocira mrtve koji su dobili novi život, slijepe koji su povratili vid, gluhe – sluh; nijemi – riječ; paralizirani upotrebu udova i, sve vrste bolesnih ljudi koji su povratili zdravlje koje medicinska znanost nije mogla povratiti.

Pozivajući se na Lk 4,17-21, kako to čini Paulina, trebali bismo dodati da se Radosna vijest objavljuje siromasima i da se zatvorenici i potlačeni oslobađaju. Otvara se jubilarna godina, ne zbog Božje osvete, već radi dočeka Gospodina nježnosti i milosrđa, sporog u bijesu i velikog u ljubavi, Onoga koji dolazi spasiti svoj narod.

Isusovo spasenje dotiče svemir
Nakon čitanja proroka Izaije, evanđelist Luka kaže kako su svi prisutni u sinagogi usmjerili pogled prema Isusu koji im je rekao: „Danas se ispunilo Sveto pismo koje ste vi čuli svojim ušima.“ Svi su mu svjedočili i bili su zapanjeni riječima milosti koje su izašle iz njegovih usta i rekli: „Nije li on sin Josipov?“ (Lk 4,21-22).

Spasenje Isusa Krista dolazi do svakog muškarca i žene u svakom aspektu njihovog bića. Zato se može reći da Isusovo spasenje dotiče svemir.

Jednostavno citiramo smirene oluje, sve dobivene bitke, sve ono što je dovelo do dolaska mira, kiše dobivene zahvaljujući čitanju krunice i smanjenje velikih poplava. Spominjemo i pomoć koju su primali ljudi u bijedi, oslobađanje zatvorenika, sve blagodati koje su koristile mnogim obiteljima. Paulina primjećuje: „Mnoge su duše izvedene iz čistilišta; druge su izbjegle pakao zahvaljujući njenoj djelotvornoj vrlini“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 116). Spominjemo i različite socio-kulturalne promjene i kozmička čuda koje znanost teško može objasniti.

Također, primjećujemo kako „propagandna kampanja čini čuda. Zabilježene su sljedeće distribucije: 14 237 različitih svezaka; 11 200 Papinskih enciklika; 2 000 priručnika Žive krunice; 14 400 primjeraka Darova Duha Svetoga; 47 000 raznih molitvi; 27 000 oprosta; 350 primjeraka Isusovog primjera kršćanina; 30 335 Klanjanja Presvetom Sakramentu; 2 590 Darova sreće malog Isusa; 3 000 primjeraka Života Svetog Pavla; 3200 kružnih pisama; 6 000 Petnaestica i misterija; 21 360 slika Dobrog Pastira; 80 850 raznih slika; 15 000 krunica; 3 250 raspela; 40 676 medalja“ (Sr. Cecilia Giacovelli, Pauline Jaricot. Biographie, Pariz, Mame, 2005., str. 181-182).

Preobrazbe
Plodovi svetosti nisu mjerljivi, ali možemo spomenuti sve preobrazbe koje se događaju u srcima onih koji mole krunicu, ne samo u Europi, već i u Indiji, Americi, Africi i drugdje. „Kršćanski svijet može reći o ovoj pobožnosti ono što je Solomon rekao o Mudrosti: „Zajedno s njom došla su mi i sva dobra“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 116). U očima Sv. Franje Saleškog, krunica je vrlo korisna pobožnost za grešnike i za duhovne ljude. „On je i sam čudesno ozdravio od svojih skrupula i iskušenja očaja s kojima ga je Bog stavio na kušnju, zavjetujući se da će moliti krunicu svaki dan svog života. Također je savjetovao ljude koje je uputio da nose krunicu kao sveti znak s kojim će pokazati svoju volju da budu sluge Božje, Spasiteljeve, i njegove blažene i uvijek djevice Majke Marije“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 117). Drugi sveci, kao što su Karlo Boromejski, Vinko Ferrier i Alfonso de Liguori, s posebnom su predanošću molili krunicu kako bi častili Mariju, borili se protiv grijeha, pozvali svoje suvremenike da prihvate spasenje u Isusu Kristu i napreduju u svetosti. Neki su imali cijelu krunicu ispod odjeće ili im je visjela oko vrata kako bi je recitirali svaki dan, razmišljajući o njezinim misterijima. Kard. Bellarmine običavao je moliti krunicu za vrijeme rekreacije, hodajući, kad je prelazio s jednog posla na drugi ili dok je čekao. Gospođa čiji je muž bio bogat čovjek, koji je vodio život nedostojan kršćanina, otišla je kod Sv. Dominika „kako bi se posavjetovala o mjerama koje treba poduzeti da se njezin muž vrati na put kreposti. Naš svetac joj je savjetovao da moli krunicu dva tjedna, što je moguće predanije. Pobožna žena poslušala je i na sam dan kada je započela Bog je tako snažno dotaknuo čovjekovo srce sa strahom od pakla da je drhtavih i suznih očiju otišao do Sv. Dominika. i bio primljen u molitvi krunice“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 121).

Sv. Franjo Ksaverski štovao je blaženu Djevicu i volio ju je tijekom cijelog svog života s osjećajima punim poštovanja i nježnosti. Kako bi pokazao da joj je sluga i da se ponosio time što je to bio, obično je nosio krunicu obješenu oko vrata i, kako bi se novopečenima dopala ova pobožnost, često je koristio tu krunicu za čuda“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 118).

M.P./ J.P., KT