Bagdadska „Kuća mudrosti“ i kršćanski prevoditelji


U zapadno-kršćanskoj literaturi često se susrećemo s pisanjem o velikim zaslugama islama u posredovanju antičke filozofije i znanosti zapadnoj civilizaciji. No, je li to doista bilo tako?

U tom kontekstu vrlo često se uporabljuju i pojmovi kao „islamska znanost i islamski prevoditelji s grčkoga na arapski jezik“. Međutim, je li ispravno sva ta mnogobrojna prevedena djela s grčkoga na arapski pripisivati samo islamu?

Jim Al-Khalili, Iračanin s prebivalištem u Londonu, publicist i profesor za atomsku fiziku, smatra da je korektnije govoriti o arapskoj znanosti. Naime, jezik Kur'ana, koji je ujedno i arapski jezik, od VII. stoljeća je na Istoku bio uglavnom jezik znanosti i literature. Ali to ne opravdava uporabu termina „islamska znanost“ kad je riječ o cjelokupnoj arapskoj znanosti, a posebno ne opravdava pojam „islamski prevoditelji“ kad se govori o prijevodima, posredovanju grčkih spisa preko arapskog na latinski.

Jim Al-Khalili

Uloga kršćanskih prevoditelja i mutaciliti

Naime, među brojnim znanstvenicima koje je iznjedrila arapsko-islamska civilizacija bili su i mnogi koji nisu pripadali islamu kao religiji, pa često niti arapskome narodu. Među njima je bilo jako puno pripadnika drugih naroda i drugih religija.

A kad se govori o prijevodima djela grčkih filozofa i znanstvenika na arapski, nezaobilazni su brojni kršćanski prevoditelji. Čak se može sa sigurnošću ustvrditi da su upravo oni obavili najveći dio prevoditeljskoga posla jer su poznavali oba jezika i imali dobar uvid u grčku znanost. Pa ipak, velika zasluga pripada i samom islamu kao religiji jer su u to vrijeme mnogobrojnih prijevoda i znanstvenih djela na političku vlast utjecali poznati islamski teolozi mutaciliti koji su se trudili oko povezivanja vjerskog i racionalnog, kao i pokušaja da Boga Kur'ana predstave kao milosrdnoga koji više prašta, a manje sudi.

Nažalost, danas u arapsko-islamskom svijetu, kako piše al-Khalili, često dominiraju oni koji misle da je u Kur'anu rečeno sve što čovjek treba znati, pa, prema njihovu mišljenju, znanstveno istraživanje nije više niti potrebno.

O takvim i sličnim razmišljanjima može se govoriti još iz razdoblja poznatog islamskog teološkog autoriteta Al-Asha'ria koji se s vremenom udaljio od prvotnih istomišljenika mutacilita, odbacujući njihovu sliku milosrdnog Boga, stavljajući naglasak više na pravednog i strogog Boga.

Revidiranje zasluga islama

Budući da se u današnjim polemikama između muslimana i zapadnih autora često susreće argumente, s islamske strane, kako ne bi bilo niti zapadne prosvijećene civilizacije bez islamske znanosti, potrebno je uputiti na određene povijesne činjenice.

Nepobitna je činjenica da su gotovo svi značajniji prevoditelji s grčkoga na arapski bili kršćani, a i poneki Židovi, jer su znali arapski, dok su istodobno dobro poznavali grčku kulturu i jezik. Na kraju, grčka filozofija i znanost su se podučavale u Antiohiji i Aleksandriji puno prije dolaska islama

O tomu je potrebno pisati i govoriti, misli francuski filozof Remi Brague, kako bi se napokon otklonilo neznanje koje vlada kod velikih europskih slojeva društva, kad je govor o zaslugama samo islama za širenje i posredovanje znanosti. Nepobitna je činjenica da su gotovo svi značajniji prevoditelji s grčkoga na arapski bili kršćani, a i poneki Židovi, jer su znali arapski, dok su istodobno dobro poznavali grčku kulturu i jezik. Na kraju, grčka filozofija i znanost su se podučavale u Antiohiji i Aleksandriji puno prije dolaska islama. Iz tog bi se razloga moglo reći da je naslijeđe grčke kulture bila velika inspiracija za nastajanje arapske znanosti. To dolazi do izražaja ponajprije s prijevodom poznatih djela Hipokrata, Euklida, Arhimeda, Ptolomeja, Platona i Aristotela.

Procvat znanosti za vrijeme dinastije Abasida

Ovdje je važno spomenuti da stvaranje povoljnijih okolnosti za razvoj znanosti i prevoditeljstva s grčkoga na arapski dolazi s dinastijom Abasida. Pobjedom Abasida nad dinastijom Omejida, koja se uglavnom oslanjala na muslimane arapskog podrijetla, otvara se prostor djelovanja i napredovanja i za pripadnike drugih naroda, a posebno perzijskog, na koje su se Abasidi oslanjali u borbi protiv Omejida. S novom dinastijom dolazi do procvata znanosti. Čak bi se moglo govoriti i o nekoj vrsti intelektualnog zanosa u arapsko-islamskome svijetu. To je ujedno i vrijeme pojavljivanja mnogobrojnih mecena koji će financijski podržavati razvoj znanosti. Dinastija Abasida se ne zaustavlja samo na izjednačavanju svih muslimana u odnosu na položaje u kalifatu, nego otvara prostor i za djelovanje pripadnika drugih religija i naroda, što daje vjetar u leđa novijim pothvatima na području znanosti. Velike zasluge za to pripadaju kalifu al-Mansuru koji je Bagdad učinio središtem islamskoga svijeta, a posebno kalifu al-Mamunu, utemeljitelju poznate bagdadske biblioteke (825.) pod imenom Kuća mudrosti, u kojoj su kao prevoditelji radili mnogi istočni kršćani i Židovi. S prijevodima grčkih djela dolazi u Bagdadu i čitavom kalifatu do velikog zanimanja za medicinu, astronomiju, građevinarstvo, astrologiju i filozofiju.

Propast Bagdada i znanosti

Jače zanimanje za znanost potiče i sve veću potražnju za prijevodima. A to rezultira dovođenjem sve većeg broja kršćanskih prevoditelja koji su dobro poznavali grčki jezik. Neki od autora uspoređuju to vrijeme znanstvenog zanosa u Bagdadu (8. do 10. st.) sa zlatnim razdobljem Atene, za vrijeme Perikla ili Aleksandrije, u vrijeme Ptolomeja.

Bagdadska "Kuća mudrosti", ilustracija

Na drugoj strani, uzimajući sve to u obzir, može se reći da arapsko-islamska kultura i znanost duguju grčkoj onoliko zahvalnosti koliko i zapadno-kršćanska arapsko-islamskoj.

Arapsko-islamska kultura i znanost duguju grčkoj onoliko zahvalnosti koliko i zapadno-kršćanska arapsko-islamskoj. Nažalost, razaranjem Bagdada od strane Mongola 1258., prestaje taj prelijepi grad definitivno biti središtem znanosti i mudrosti, kako je to zamislio veliki kalif al-Mamun

Nažalost, razaranjem Bagdada od strane Mongola 1258., prestaje taj prelijepi grad definitivno biti središtem znanosti i mudrosti, kako je to zamislio veliki kalif al-Mamun čija je želja bila prikupiti pod istim krovom sve značajne knjige tadašnjeg poznatog svijeta, kao i dati ih prevesti kako bi se njihovom mudrošću mogli okoristiti i muslimani.

Nemuslimani koji su zadužili i muslimane i kršćane

Od mnogobrojnih znanstvenika i prevoditelja iz tog vremena, koji nisu pripadali islamskoj vjeri, ali su dobrim dijelom zadužili muslimansku i kršćansku kulturu, spomenut ćemo samo neke:

Mash'allah (VIII. st.), egipatski Židov, spada među prve astronome u arapskome svijetu. Jedan je od onih koji je sudjelovao u projektiranju Bagdada. Iako je pisao na arapskome, spisi su mu sačuvani u hebrejskom i latinskom prijevodu.

Qusta ibn Luqqa (VIII. i IX. st.), kršćanin, pripada skupini znanstvenika s velikom općom izobrazbom, te temeljitim poznavanjem medicine, filozofije i matematike. Pored mnogih djela s tog područja, bavio se i prevođenjem s grčkog.

Sahl al-Tabari (VIII. i IX. st.), židovski liječnik i astronom, koji je među prvima preveo na arapski poznato Ptolomejevo djelo Almagest.

Tahabit ibn Qurra (IX. st.), sabejskog podrijetla, matematičar i astronom koji je prevodio, ne samo s grčkog, nego i sa sirijskog na arapski.

Ali ibn Sahl (IX.st.), židovski konvertit na islam, poznat je u povijesti kao vrsni poznavatelj medicine, astronomije i filozofije. Njegova knjiga Raj mudrosti se ubraja među prve medicinske enciklopedije.

Ali ibn Isa (IX. i X. st.), kršćanin, najpoznatiji je okulist svojeg vremena. Njegova knjiga Podsjetnik za okuliste izvršit će veliki utjecaj na kasniji razvoj očne medicine.

Hunayn ibn Ishaq (IX. i X. st.) spada u red najpoznatijih prevoditelja s grčkoga na arapski. Jedno vrijeme je bio čak i upravitelj škole za prevoditelje.

Maimonides iz Cordobe (XII. i XIII. st.) pripada kasnijim naraštajima židovskih znanstvenika u arapsko-islamskom svijetu. Pa ipak, potrebno ga je spomenuti zbog njegova velikog utjecaja na kasniji razvoj filozofije.