čet, 22. prosinca 2022. 09:23
Božić je simbol Božje ljubavi, ispružene prijateljske ruke čovjeku. Na tom tragu upozorava Isus u svojim nastupima da je ljubav izvor života, ali i to da život bez ljubavi nema dublji smisao.
PIŠE: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Jedna priča iz afričke kršćanske tradicije govori na svoj način o poruci Božića. Slušajući biblijsku pripovijest o tome kako su mudraci darivali dijete u jaslicama, Afrikanac se odlučio pokloniti nešto Isusu. Kad mu se Isus ukazao, tako priča, ponudi mu ovaj svoj dragocjeni štap kojim se branio od zmija i divljih životinja. Isus odbi dar. Tužan zbog odbijanja, pokuša darovati Isusu deku kojom se štitio od hladnoće. Kad mu Isus odbi i taj dar, ponudi mu razočarani Afrikanac sebe kao slugu. A kad mu Isusu ponovno reče da ne želi dar od njega, upita ga ovaj povrijeđen: „Zašto ne želiš prihvatiti moj dar?“ Primirio se tek kad je čuo odgovor: „Nisam došao primati darove. Ja sam darovan vama ljudima kako biste se promijenili i shvatili kako biste jedni drugima trebati biti dar.“
Božić je simbol Božje ljubavi
Ako pozorno čitamo evanđeoske izvještaje o Isusu, uočit ćemo da je pun razumijevanja za ljudske slabosti. Pa ipak jednu ljudsku osobinu kontinuirano osuđuje. Jako je kritičan prema onima koji u svojoj samodopadnoj religioznosti, u kojoj djela ne stoje u suglasju s riječima, upiru prstom u druge i drže im lekciju o tome kako se ispravno vjeruje. To je razlog da je u kontinuiranom sukobu s farizejima.
Upravo bi današnji kršćani mogli izvući pouku iz toga.
Vrijeme Božića, u tom duhu, poziva svakog čovjeka, a napose kršćane i propovjednike da zavire u vlastito srce, kako im se ne bi dogodilo da ne primijete kako onoga istinskoga Isusa ljubavi nema u njihovu srcu, iako su im ga usta puna. U toj tihoj meditaciji, otkrit će možda i to da je nekim ljudima puno srce onoga što Isus simbolizira, iako vrlo malo govore o njemu.
Božić je simbol Božje ljubavi, ispružene prijateljske ruke čovjeku. Na tom tragu upozorava Isus u svojim nastupima da je ljubav izvor života, ali i to da život bez ljubavi nema dublji smisao.
U kojeg Boga vjerujemo?
Nažalost, većina religija govori o strogom, distanciranom Bogu koji izaziva strah kod vjernika. I kršćanstvo je od vremena do vremena podleglo tim devijacijama. Čudno, kad se uzme u obzir jasna poruka Božića koja kaže da je Bog iz ljubavi ispružio čovjeku ruku prijateljstva. Uostalom, Isus svojim odnosom prema ljudima govori o Bogu koji ljubi svoje stvorenje, pa čak i tada kad pogriješi.
Božić je prilika za promišljanje u kojega Boga vjerujemo: u onoga Isusova Boga ljubavi ili svojega koji je onakvim kakvim ga mi želimo. Ako je tako, krajnje je vrijeme da tu sliku promijenimo.
Skinuti blato s riječi „Bog“
O tom problemu progovorio je svojevremeno i veliki židovski filozof i teolog Martin Buber. Upozorava on kako treba prestati s manipuliranjem o slici Boga. Upozorava i kako bi riječ „Bog“ trebalo dići iz blata u kojega su ga gurnuli ljudi pripisujući mu često svoja negativna svojstva.
Mogli bismo otići i korak dalje i, u kontekstu promišljanja ovoga filozofa, reći da bi bilo dobro jedno vrijeme ne govoriti puno o Bogu, nego mu otvoriti svoje srce. Božić je najbolja prilika za to. Ukoliko nam se posreći da u božićnim danima u naše srce uđe Isusov Bog ljubavi, prestat će i naš krivi odnos prema ljudima. Bit će utemeljen na ljubavi, a ne na mržnji. Prestat će mržnje i ratovi, jer će čovjek napokon shvatiti da mu onaj drugi nije vuk, kako je uvjeravao filozof Hobbes, nego dar – brat i sestra u Isusovu duhu.