PIŠE: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Filozof Platon donosi u svom djelu Teetet (Theaetetus) zanimljivu zgodu o Talesu iz Mileta iz koje bi današnji čovjek mogao izvući pouku. Tales iz Mileta jedan je od najznačajnijih antičkih filozofa koji se također bavio i izučavanjem prirode i svemira. Gledajući s oduševljenjem nebo i zvijezde na njemu – tako anegdota – nije primijetio da se ispred njega nalazi bunar. Zbog te neopreznosti strovalio se u njega. Sluškinja koja je bila svjedok toga događaja nasmijala se ironično, iznenađena da je filozof bio toliko zainteresiran za ono gore da nije obraćao pozornost na ono što se nalazilo dolje.

Valja pogledati i prema zemlji

Priča o Talesu, bez obzira na tumačenje u kontekstu onoga vremena, govori o pozitivnoj ljudskoj radoznalosti koja je, moglo bi se reći, početak svakoga istraživačkoga rada. Svi veliki umovi, pogotovo oni na području prirodnih znanosti, zahvaljuju svoj uspjeh želji da saznaju više o svijetu i svemiru, ali i o ljudskom mjestu u njemu. Taj nagon za spoznajom, što je odlika samo ljudskoga stvorenja, što ga čini posebnim u čitavom poznatom svemiru, doveo je do mnogih otkrića na području znanosti. Mnoga od tih otkrića čine danas ljudski život podnošljivijim i dugotrajnijim. Nažalost, poneka dostignuća, pogotovo ona u službi proizvodnje biološkog, kemijskog i atomskog oružja, ne samo da zagorčavaju ljudski život, nego dovode u opasnost i opstojnost čitavog ljudskog roda.

Upravo bi to trebao biti razlog za povremeno spuštanje glave dolje, analiziranje onoga što se nalazi izravno ispred nas. U suprotnom, moglo bi se dogoditi da čovječanstvo padne u provaliju bez povratka. Tales se vjerojatno, ako se doista sve dogodilo kako opisuje priča, nekako izvukao iz bunara. Hoće li se uspjeti izvući čovječanstvo iz mogućeg pada u ponor, ukoliko se odnos prema tehnologiji i životu, prema onome gore i dolje, bude odvijao ustaljenim hodom, upitno je. Korona, za koju se pretpostavlja da je izašla iz vojnih laboratorija, bacila je čitavo čovječanstvo u veliku brigu. Nije pojačala samo onaj temeljni ljudski strah od smrti, nego je zavadila ljude, ugrožavajući istovremeno ekonomski razvoj u svijetu, čije posljedice ponajviše osjećaju oni najsiromašniji. Rat u Ukrajini se, vjerojatno, mogao izbjeći uz nešto više razboritosti i sagledavanja mogućih posljedica po mir i ekonomsko stanje u svijetu. Nažalost, ne može se isključiti niti to da zbog njega može doći i do razornih sukoba na globalnoj razini, ukoliko se pojedini politički i ekonomski svjetski lobiji ne spuste na zemlju i shvate da je krajnje vrijeme da svrnu pogled s neba profita i ideologije  na ono što se događa u konkretnom svijetu.

Čovjek će umrijeti prije nego Sunce?

Nažalost, i onaj istinski pogled prema nebu, pokušaj da se shvati što se događa tamo gore iznad nas, često je opterećen razmišljanjima o mogućem profitu. Razmišljanja o osvajanju drugih nebeskih tijela su važna, jer će ljudski život na planetu Zemlji, ionako, prema predviđanjima znanstvenika, jednoga dana biti nemoguć zbog sve jačeg zračenja Sunca. Činjenica da će, prema tim istim predviđanjima za nekoliko milijardi godina Sunce doživjeti „smrt“, a s njim i planet Zemlja, opravdavaju ljudski pogled prema nebu i zvijezdama.

Pa ipak pogled prema dolje, onomu što se događa oko nas na zemlji, je također važan. Jer se, nažalost, kraj čovjeka može dogoditi i puno prije nego „umre“ Sunce, ukoliko se čovječanstvo ne okrene stvaranju uvjeta za miran i pravedan život. Razmišljanja o Hirošimi, Nagasakiju i Černobilu trebala bi biti svakodnevna okupacija političara. Pogled prema zvijezdama i onomu što bi se moglo dogoditi u budućnosti, ne smije spriječiti odgovorne u politici i ekonomiji da razmišljaju o onom što bi se ljudskim destruktivnim djelovanjem moglo dogoditi u sadašnjosti.

Usmjerenost ka „nebu profita“

Inflacija, izazvana koronom i ratom u Ukrajini, siromaštvo, diktature i ratovi širom svijeta, pogotovo u onim najsiromašnijim državama, upozoravaju na nužnost promjena u razmišljanjima svjetskih elita, pa i onih zapadnih. Sve jači priliv migranata iz siromašnih afričkih i azijskih država upozorenje je da je zadnji trenutak za više razmišljanja o pravednosti i miru na globalnoj razni, a manje o tome na koji način sačuvati nekadašnje kolonijalne privilegije u tim zemljama. Problem pojačavaju i klimatske promjene preko kojih se priroda osvećuje čovjeku, jer se previše udaljio od nje pokušavajući je podvrgnuti sebi umjesto da živi u skladu s njom. Razorne poplave u Sloveniji, Bugarskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, BiH, kao i ona zadnja u Libiji, ukazuju na to kolika se opasnost krije u ljudskom neprijateljskom odnosu prema prirodi. Iako znanstvenici već godinama upozoravaju da će s promjenom klime, zatopljenjem, doći do katastrofičnih procesa, oči svjetskih političara i ekonomskih profitera su još uvijek uperene u nebo profita. Od silne želje za zaradom ne vide što se događa oko njih – ili se prave da ne vide. Klimatske promjene, osiromašenje stanovništva u Aziji i Africi, pokrenule su veliki val migracija, koji će s vremenom biti sve veći. Dođe li do još većih poremećaja u prirodi, međuljudskim i državnim odnosima, pojačat će se i migracije, jer će ljudi, s pravom, tražiti pogodan prostor za život. Koliko je već sada Europa opterećena migracijama, pokazuje se u sve jačem antimigrantskom raspoloženju. Ponekad i s pravom, jer se među migrantima često kriju i oni nedobronamjerni. Ali što će se dogoditi ako na put krenu stotine milijuna ugroženih koji će biti prisiljeni napustiti zavičaj zbog klimatskih promjena, ratova, vojnih i vjerskih diktatura? Ukoliko priča o miru, globalnoj ekonomiji i pravednosti bude samo u službi profita, a ne pronađe prostor u ljudskom srcu, to će se u bliskoj budućnosti i dogoditi. Što tada? Tada će svaka priča o putovanju na Mjesec, Mars i pronalaženju novih planeta na kojima je život moguć, biti nepotrebna. Ljudski pogled će ionako biti spušten dolje. Priča o čovjeku na planetu Zemlji, s obzirom na klimatske promjene, ratove i potencijal oružja, mogla bi završiti puno ranije nego to predviđa znanost. Zato bi odgovorni trebali, s obzirom na ljudsku sklonosti destrukciji, češće svrnuti pogled s neba prema zemlji kako se svijet ne bi strovalio u duboku rupu bez povratka.