Kako se postaviti prema „koronavirusu“?


Problem nije u procjenama, jer se poneke stvari ne mogu predvidjeti ni u znanosti, nego u tome da su neki ljudi i danas skloni teorijama urote i pored svih zastrašujući činjenica na koje upozorava opterećeno medicinsko osoblje širom svijeta.

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Renomirani njemački psiholog Gerd Gigerenzer kaže da mnogo toga u ljudskom životu ne ovisi samo o opasnostima koje nastaju kao posljedica bolesti, pa tako i glede koronavirusa, nego velikim dijelom i o ljudskom ponašanju u kriznim vremenima.

U samom životu, pa i kod koronavirusa postoje nepredvidive stvari. Na tu nepredvidljivost upućuje i odnos našega poznatoga znanstvenika Đikića. Dok je na početku pojave spomenute pandemije tvrdio da nije opasna, danas je zagovornik uvođenja strogih mjera, još strožih nego ih je odredila Hrvatska vlada. Problem nije u procjenama, jer se poneke stvari ne mogu predvidjeti ni u znanosti. Daleko veći problem leži u tome da su neki ljudi i danas skloni teorijama urote i pored svih zastrašujući činjenica na koje upozorava opterećeno medicinsko osoblje širom svijeta.

Treba pokušati razumjeti problem

Kad su svojevremeno upozorili poznatoga fizičara Einsteina da se svijet mikrokozmosa, svijet najsitnijih čestica od kojih se sastoje sva krupna tijela, pa i ljudsko stvorenje, ne ravna prema poznatim prirodnim zakonima, nego da se ponaša poput duhova, bio je jako skeptičan. Pa ipak nije odbio tu mogućnost, jer je vjerovao da se kolege znanstvenici ne mogu i ne smiju poigravati činjenicama. Na kraju je, potpuno zbunjen, prokomentirao kako izgleda da se Stari (Bog) poigrava sa svojim svijetom. Dakle, prihvatio je, iako je bio oprezan, rezultate istraživanja kolega znanstvenika.

Poznata nobelovka Marie Curie je jednom zgodom rekla da se čovjek ničega ne treba bojati (mislila je panično), ali da treba pokušati razumjeti problem.

Imam dojam da se poneki ljudi toliko boje koronavirusa da ne žele niti pokušati razumjeti što se događa u svijetu i oko njih. Radije prihvaćaju teorije urota koje govore kako spomenuta bolest nije opasna. A dovoljno bi bilo samo malo napregnuti mozak i uvidjeti da je svjetska ekonomija zbog koronavirusa pred najvećom recesijom poslije Drugoga svjetskoga rata, da iz ekonomske krize može proizaći zlo destrukcije koje uvijek čeka svoju priliku. Zar bi doista netko riskirao ratove i glad samo zbog neke igre? Mislim da je vrijeme da napregnemo mozak i shvatimo stvari ozbiljno, ali ne i panično.

Aristotel, otac zapadne filozofije, je upozorio na to kako hrabri nisu oni nepromišljeni koji srljaju u opasnost, nego oni razumni koji su oprezni, ali ne bezuvjetno i plašljivi.

Moramo vjerovati struci

A plašljivih u odnosu na koronavirus ima mnogo među onima koji ga ignoriraju, misleći da su na taj način sigurniji, poput noja koji kad opazi opasnost zabije glavu u pijesak. A upravo to može biti opasno kao i pokušaj da se glavom razbije betonski zid. Pogotovo je opasno kad se svojim ponašanjem na to potiče i druge ljude.

Iako sam prebolio koronavirus s vrlo blagim simptomima, čak i bez liječničkoga pregleda, niti  u snu se ne bih usudio reći da je bezopasan. S kojim pravom? Bilo bi to protiv mišljenja struke. Moram vjerovati da struka zna više od mene, koji sam pročitao svega nekoliko knjiga s područja medicine. Naravno, oni koji ne pročitaju ni jednu knjigu s bilo kojega područja znanosti, znaju redovito više od struke. Svoje potvrde nalaze redovito u teorijama urote. Zapravo, ne zbog teorija urote, nego jer u njima nalaze potvrdu za ono malo znanja koje imaju.  

Tako se poneki ljudi ponašaju već tisućama godina, ali sve do onoga trenutka dok ne zatrebaju osobno pomoć struke.