Piše: dr. fra Luka Marković

One su bile i poticaji za dualistička razmišljanja, prema kojima ljubav proizlazi iz dobroga boga, a mržnja iz zloga.

Te dvije odrednice u ljudskom životu zaokupljaju i današnjeg čovjeka. Štoviše, možda se nikada nije toliko pisalo o ljubavi i mržnji kao u XXI. stoljeću. Ta je problematika postala danas toliko intrigantna da se njome bave mnogi: učeni i neuki, oni koji ljube i oni koji vjeruju da su ispunjeni ljubavlju, ali i oni koji mrze, pronalazeći uvijek iznova nove razloge za prezir drugih ljudi.

Narav ljubavi

Ono što posebno upada u oči jest vrlo često površno pisanje o ljubavi i mržnji. Tako uočavamo i autore koji pripisuju ljubavi svojstva mržnje, a mržnji svojstva ljubavi. Naime, kako drugačije shvatiti tvrdnje da ljubav stalno nešto provjerava, nudi i očekuje znakove potvrde? Čovjek ne mora biti vjernik, niti kršćanin, da bi nakon životnog iskustva i minimalnog poznavanja: psihologije, sociologije, filozofije i teologije prihvatio razmišljanja svetog Pavla o ljubavi: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi“ (1 Kor 13,4-8).

Onaj tko je doživio majčinsku ljubav, ljubav roditelja, zna dobro koliko ona može biti bezgranična, požrtvovna i tiha, bez ikakvih pitanja. Niti iskrena ljubav partnera, pa ni ona erotska, ne pita puno, ne traži odgovor, nego se samo nudi. Iskrena ljubav nikada ne provjerava, ne traži znakove, ona se samo daje. Mnogi su prijatelji žrtvovali život za druge ljude iz ljubavi, ne tražeći obrazloženje. Koliko ljubav malo pita i ne traži obrazloženja, pokazuje i narodna mudrost koja veli da je ljubav često „slijepa“. „Slijepa“ je upravo zato jer ne traži razloge, jer ne ispituje. Istina, ljubav može biti, i često jest, iznevjerena. Pa ipak bez nje svijet ne može. Ona drži svijet na okupu, daje mu energiju za život, i nosi ga kroz burna vremena. Doduše, bez prave ljubavi čovjek ne bi doživio tolika razočaranja. Pa ipak, bez nje ne bi mogao opstati, jer ona je ona koja ga tiho, bez puno riječi vodi naprijed. Bez istinske ljubavi ne bi čovjek mogao biti onaj koji jest, putnik s uperenim pogledom gore. Bez prave, samozatajne, tihe ljubavi čovjek bi se malo razlikovao od životinja.

Zlouporabe

Nažalost, „ljubav“ može biti taktična, isprazna (puno riječi bez djela), zavodnička (koja služi samo vlastitom užitku i probitku), pričalačka (mlaćenje prazne slame). Riječ ljubav je toliko puta zlouporabljena kao i riječ „Bog“. Poznati židovski filozof Martin Buber upozorava nas (Gottesfinsternis) na to da riječ „Bog“ ne možemo u potpunosti očistiti od mnogobrojnih ljudskih zlouporaba, od one prljavštine kojom su je ljudi oblatili, ali je možemo barem podići iz kaljuže i staviti je na ono mjesto koje joj pripada.

Koliko ljubav malo pita i ne traži obrazloženja, pokazuje i narodna mudrost koja veli da je ljubav često „slijepa“. „Slijepa“ je upravo zato jer ne traži razloge, jer ne ispituje

Slično je i s riječi „ljubav“. Zablistat će puno većim sjajem kad ju dignemo iznad od onih koji o njoj puno govore, a istovremeno je gaze. I Bogu i ljubavi mogu ponekad biti puno bliži oni koji o njima ništa ne znaju reći, ali koji su im svojim djelima bliski. Pa ipak, to ne smije biti razlogom ljudima dobra i čista srca da i dalje ne ustraju i u govoru o pravoj ljubavi koja se napaja s čistog božanskog izvora, koji nikada ne presušuje.

Najteže je bez ljubavi

Na kraju gotovo sve religije svijeta promatraju ljubav kao nezasluženi božanski dar. Biblija govori o tome da je mudri Bog stvorio svijet i podario mu sjeme svoje ljubavi. Čovjek može poraditi na tome da iz sjemenja izraste čempres koji donosi hlad, ali može i satrti sjeme. Ipak, ako bude zauvijek izgubljeno sjeme ljubavi, kako će čovjek preživjeti? Naime, ljudski vijek trajanja ne ovisi samo o kruhu i vodi, o vlasti i kapitalu, nego i o djelotvornoj ljubavi. Danas u zapadnim, razvijenim društvima umire više ljudi zbog nedostatka ljubavi nego zbog nestašice vode i kruha.

Mržnja je odlika prazna srca

Nasuprot ljubavi stoji mržnja, koja unazađuje svijet, zatamnjuje dobrotu ljudskog srca, odvodi čovjeka s anđeoskog puta, koja ga ponekad truje do te mjere da ju posvuda vidi osim u vlastitu srcu i okruženju. Upravo mržnja jest ta koja stalno provjerava, traži nove razloge,  izmišlja i stvara nove neprijatelje, koja je slijepa na dobro, koja na istinsku ljubav gleda s prezirom. Mržnja je odlika prazna srca, bez ljubavi. Za razliku od ljubavi mržnja nema utočišta u dubini ljudskog bića. Ona je bolest koja se u njega ušetala poput nepoznatog uljeza. Njoj su uvijek iznova potrebni razlozi kako bi mogla opstati. Zato neprestano paranoično traži uzroke i tamo gdje ih nema. I mržnja može biti „slijepa“. Samo, za razliku od „slijepe ljubavi“, ona razara i čini svijet ružnim.

Mržnja je zla odgojiteljica

Uzroke za nju treba tražiti često u: nedoživljenoj ljubavi u djetinjstvu, krivom odgoju, narcisoidnosti, zavedenosti, poremećenoj osobnosti i paranoidnom strahu od drugog i drugačijeg. Mržnja je zla odgojiteljica koja čini čovjeka nesposobnim za život, koja pomoću čovjeka razara život, koja uči čovjeka prihvaćati samo one koji ga podupiru, koji mu ne proturječe, koji njegove neprijatelje smatraju svojim, koji mu ne stoje na putu. Mržnja odgaja čovjeka tako da samoga sebe vidi kroz svijetle naočale, a druge kroz tamne. Mržnja ne isključuje priču o ljubavi. Na taj način se pokušava prikriti, učiniti prihvatljivom i dopadljivom. Mržnja odgaja čovjeka tako da puno govori o tome kako misli na druge, dok se iza toga prikriva čista sotonska sebičnost. Ljude opčinjene mržnjom ne zanimaju drugi ljudi, iako se rado okružuju mnogima kako bi prikrili svoje namjere. Mnoge opake povijesne osobe (Neron, Hitler, Staljin, Tito) zahvaljujući lažnom osmjehu na usnama i lijepim riječima imale su mnoštvo pristalica koje su, i ne znajući, davale snagu njihovoj mržnji protiv onih koji drugačije misle, iako njihov pogled nije nikada išao dalje od vlastitih interesa i osobnog probitka.

Mrzitelji su „drugi pakao“

Ljudi mržnje rado govore o velikim i uzvišenim stvarima, a nisu u stanju svladati ni najmanje prepreke koje im sprečavaju pristup drugim ljudima. Naime, kad bi taj iskorak bio moguć, rasprsnuo bi se sjaj mržnje. Mržnja često inspirira „ljubav“ prema onima daleko, koji ne ugrožavaju zbog daljine, dok u onima u blizini redovito vidi neprijatelje. I dok ljudi ljubavi zrače poput sunca i kad kiša pada, mrzitelji i u najljepše doba dana imaju kiselo i zamišljeno lice, pa i kad se osmijehu. Mržnja je isključiva i zato predstavlja veliku opasnost za razvoj svijeta i čovjeka, jer guši svaki pokušaj ljubavi da se proširi.

Mržnja odgaja čovjeka tako da puno govori o tome kako misli na druge, dok se iza toga prikriva čista sotonska sebičnost. Ljude opčinjene mržnjom ne zanimaju drugi ljudi, iako se rado okružuju mnogima kako bi prikrili svoje namjere

Za mrzitelje važe riječi Jean Paul Sartrea, kako „su drugi pakao“, jer ih navodno ugrožavaju. I dok je ljubav dar, koji uljepšava svijet i dušu čovjeka, mržnja je zlo protiv kojeg se čovjek mora boriti čitav život. Nitko nije izuzet od napasti mržnje. Ona strpljivo čega na priliku da se uvuče u ljudsko srce, da ga učini opojnim samim sobom, da ga spriječi u susretu s drugim ljudima, pa i samim Bogom.

Tko želi pobijediti mržnju, mora se učiti ljubiti

Zato od mržnje nije nitko izuzet, pa ni „ljudi vjere“, nitko tko nije u stanju stupiti korak unazad da bi omogućio prostor i drugom čovjeku pored sebe. Čovjek koji mrzi stvara poteškoće drugima, ali i samoga sebe osuđuje na pakao, jer prezire ljubav. A život bez ljubavi jest pakao. Prema Bibliji, oholost je bila temelj za otuđenost čovjeka od Boga. A oholost i mržnja koračaju ovim svijetom redovito zagrljeni. Uništiti ih može jedino ljubav, ako ih uspije oboje prožeti svojom snagom. To je valjda i bio povod za riječi, kako ljubav zadnja umire, jer je ipak jača od svega. Zato i kažemo za Boga da je Alfa i Omega svijeta. Ljubav izvire u Bogu, a mržnja nastaje iz nedostatka ljubavi. Tko želi pobijediti mržnju, mora se učiti ljubiti, i to bez velikih riječi.