Opasne igre s migrantskom krizom u BiH


Može se reći da bi se svaki pokušaj razmještanja migranata na područja s hrvatskom većinom, koja su ionako u ratu izgubila veliki broj stanovništva, moglo shvatiti kao pokušaj mijenjanja vjerske strukture. A u BiH to znači i etničke...

Foto: bhrt.ba

Foto: bhrt.ba

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Prije nekoga vremena upozorio je akademik Esad Duraković kako bi se u budućnosti problem s migrantima u Bosni i Hercegovini mogao pokazati vrlo opasnim. Govorio je o tome kako bi razočarani migranti, koji po svaku cijenu žele nastaviti put u bogate zapadne države Europe, mogli s vremenom postati i nasilni. Koliko ima pravo pokazalo se već u Grčkoj kad su migranti zapalili logor u kojem su bili smješteni, s ciljem da se s otoka prebace na kopno, te na taj način omoguće sebi lakši put prema zapadnim državama Europske unije.

Nezadovoljstvo

Nešto slično se prošlih dana dogodilo i u Bihaću. S nestrpljenjem migranata raste i nezadovoljstvo domaćega stanovništva koje želi imati mir. Pokušaj da ih se s područja Bihaća preseli u blizinu Konjica izazvao je buru nezadovoljstva među lokalnim stanovništvom. Slični prosvjedi već su se dogodili i u drugim mjestima u koja su namjeravali smjestiti migrante. A u mjestima gdje su smješteni migranti dolazi sve više do nezadovoljstva domaćega stanovništva. Najjasnije se to primjećuje u Sarajevu i Bihaću gdje je smještena većina njih. Kako dalje? Europa je zatvorila granice. Dobro organizirani pokušaji diskreditiranja hrvatske granične policije neprestanim medijskim izvještajima o njihovu nasilnom ponašanju prema migrantima, nisu urodili plodom. Hrvatska ne popušta, a ni Europska unija ne nasjeda na provokacije medijskih plaćenika. Put prema zapadnim zemljama Europe je zatvoren.

Pokušaj mijenjanja strukture

Kako stvar stoji, migranti će ostati u Bosni i Hercegovini. Možda i zauvijek. Vjerojatno je to i jedan od razloga da se sve češće čuju glasovi pojedinih bošnjačkih političara i ideologa kako bi ih trebalo ravnopravno raspodijeliti po svim županijama. Ideja bi sama po sebi bila prihvatljiva kad bi BiH bila Njemačka ili Austrija. Ali ona to nije. Bosna i Hercegovina je država u kojoj su se donedavno sukobljavala tri naroda koji imaju tri različite vjere. Čak i pobuna bošnjačkoga (muslimanskoga) stanovništva protiv prisutnosti migranata, koji uglavnom dolaze iz zemalja u kojima se prakticira konzervativni islam, ukazuje na ozbiljnost situacije. Njihova masovnija prisutnost u manjim katoličkim (hrvatskim) enklavama dovela bi do još jačega nezadovoljstva što bi moglo potaknuti neželjena događanja. Rane koje je iza sebe ostavio rat i doveo do etničke (vjerske) promjene strukture stanovništva u pojedinim područjima još uvijek su svježe.

Utoliko se može reći da bi svaki pokušaj razmještanja migranata na područja s hrvatskom većinom, koja su ionako u ratu izgubila veliki broj stanovništva, moglo shvatiti kao pokušaj mijenjanja vjerske strukture. A u BiH to znači i etničke.

Treba se nadati kako se iza prijedloga o razmještanju po svim županijama ne krije plan promjene strukture stanovništva.

Kriv je neprosvijećeni, politički islam

Da pojedini muslimanski političari u svijetu sanjaju o islamiziranju Europe nije nikakva tajna. Čudno je da akademik Duraković ne progovori nešto i o tome. U zadnjem razgovoru za medije on krivi svjetsku, moglo bi se reći zapadnu politiku zbog izazivanja ratova u državama iz kojih dolaze migranti. Koliko je meni poznato velika većina migranata, pa i onih u BiH, dolazi danas iz zemalja u kojima je jak utjecaj konzervativnoga islama, a ne zapadne politike. Prije bi se moglo reći da je za loše ekonomsko i kulturološko stanje u tim državama kriv neprosvijećeni, politički islam nego zapadna politika.

Možemo samo zamisliti kakvo bi stanje vladalo u Europi da izvršnu i zakonodavnu vlast ima kršćanska religija. Snaga papinstva danas, pa i samoga pape Franje, ne leži, nasreću, u njegovoj političkoj moći kao nekoć nego u autoritetu i pozivu na one vrijednosti bez kojih zdravo društvo ne može opstati. Religije, pa i islam, mogu biti od velike koristi ukoliko umjesto zakonodavne i izvršne vlasti posjeduju moralni autoritet.

Današnji Iran bi s obzirom na kulturu perzijskoga naroda zasigurno bio jedna od najnaprednijih država u svijetu. Nažalost, diktatura islama ga je bacila na koljena glede ljudskih prava, ekonomije i slobode. A bez slobode i ljudskih prva nema prosperiteta jedne države.

Slično stanje vlada i u mnogim arapskim državama iz kojih dolaze migranti. Nažalost, u mnogim islamskim zemljama iz kojih dolaze migranti islam utječe izravno ili neizravno na oblikovanje zakona. Posljedice toga je stanje koje tamo imamo. Zato nije čudo da mladi ljudi bježe iz tih država. Istina, ne bježe svi od konzervativnoga islama i ekonomske bijede. Jedan dio izbjeglica, a to se pokazalo u zapadnim državama, želi širiti opasni politički islam. I to je ono što je vrlo pogubno, što bi s vremenom moglo dovesti do sukoba s nesagledivim posljedicama. A tu je i ono što s pravom mnoge analitičare migrantske krize zbunjuje, a o čemu uvaženi akademik Duraković ne govori.

Zašto među migrantima nema mladih kršćana?

Nije nezanimljiva činjenica da se među migrantima - dakle ne izbjeglicama iz Sirije ili Jemena - nalaze uglavnom mladi muslimani iz siromašnih zemalja. Ostaje otvoreno pitanje zašto među njima nema mladosti iz kršćanskih zemalja Afrike. Vjerojatno zbog toga jer za dugo putovanje treba imati novac. A oni ga nemaju. Svakako nije bespredmetno i pitanje zašto bogate islamske zemlje poput Saudijske Arabije, Emirata, Katara i Kuvajta nisu prihvatile napaćene muslimanske izbjeglice iz Sirije kad se zna da im je potrebna radna snaga. Mnoge od njih su znatnim dijelom aktivne u sukobima koji se odvijaju u Siriji, Jemenu i Iraku. Imaju novce za pomaganje pojedinih ekstremnih muslimanskih grupacija, ali ne žele prihvatiti izmučene izbjeglice. Gdje je tu vjera u Alaha i njegovu pravednost? Gdje je tu strah od njegove kazne zbog nedostatka milosrđa? Na drugoj strani prihvaćaju milijune potrebnih  radnika iz kršćanskih, hinduističkih i budističkih država, ne osiguravajući im bilo kakvu vjersku slobodu izvan četiri zida. Javno manifestiranje kršćanske ili budističke vjere u tim zemljama je opasno po život.

I Dodiku ispostaviti račun

Umjesto priče o preraspodjeli migranata po svim županijama, bilo bi dobro da bošnjački ideolozi zamole braću muslimane u spomenutim državama - braću jer sestre tamo nemaju pravo glasa - da prihvate pristigle migrante u BiH, te na taj način pripomognu smirivanju situacije.

Za mnoge probleme oko migranata u BiH krivicu snose i srpski političari u BiH koji svojim ponašanje omogućavaju Srbiji da se riješi dijela migranata. Dodiku bi trebalo jasno ispostaviti račun. Kad već ne želi jaču kontrolu na granici prema Srbiji, i kad glumi državu u državi, trebalo bi mu vratiti veliki broj migranta na prostor Republike Srpske, jer većina stiže u Federaciju s prostora te problematične tvorevine.

Naravno, izuzetak su oni koji dolaze iz Pakistana s vrlo sumnjivim vizama, kako u jednom intervjuu reče bivši ministar sigurnosti Radončić. Te bi trebalo poslati Izetbegovićevoj ministrici vanjskih poslova neka se brine o njima. Svaki pokušaj raspoređivanja migranata u većinskim hrvatskim županijama izazvao bi novi val iseljavanja domicilnoga, hrvatskoga stanovništva, ili, ne daj Bože, sukobe, koji bi pogoršali i onako loše odnose unutar države BiH. U to slučaju ne bi bilo govora kako su Hrvati nezadovoljni ponašanjem migranata, nego da su nacionalisti i rasisti. Zato bi se s pravom moglo reći da je onaj bošnjački političar koji to predlaže doista potpuno apolitičan ili nedobronamjeran.