Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Kako prenose poznate njemačke novine „taz.de“, ovih je dana u jednom islamskom centru u Kölnu predavanje održao Abdulah Omar, jedan od visokih funkcionera talibanske vlasti u Afganistanu. Čovjek doputovao s vizom u Nizozemsku, pa zatim u Njemačku i pred 70-ak slušatelja održao afirmativni govor o talibanskoj vladavini u Afganistanu. Iznenađene su, navodno, nizozemske i njemačke vlasti.

Ne bi trebali biti iznenađeni

Nakon toliko promašaja glede nekontroliranih migracija i vrlo površnog odnosa prema radikalnom islamu, ne bi trebali biti iznenađeni. Još je čudnije da se od nastupa talibanskog ministra ograđuje i vodstvo islamskog centra, koji stoji pod kontrolom turske vjerske udruge Ditib. Nisu navodno znali da u islamskom centru imaju tako „važna“ gosta. Ne bi trebalo iznenaditi ako se sutra budu ispričali i slušatelji, jer, navodno, nisu znali tko im dolazi u goste.

Sve bi bilo smješno, da nije tragično.

U Afganistanu su na vlasti talibani koji po svojim vjerskim uvjerenjima žive još uvijek u onom vremenu u kojem su, nažalost, kršćani živjeli prije 500-tinjak godina. Riječ je o strašnoj vjerskoj diktaturi, možda čak i goroj nego što je ona u Iranu.

Čovjek dobio vizu za Nizozemsku, a time i za čitav prostor Schengena, kako bi mogao sudjelovati na nekom simpoziju. Još jedan slučaj, nakon nekolicine zadnjih dana, nad kojim bi se njemačka i europska politika trebala duboko zamisliti.

Perje humanizma

Trebala bi se zamisliti i nad tim kako su u vrijeme velikoga „humanističkoga pothvata“ Angele Merkel, nekontroliranog i neprovjerenog dovođenja izbjeglica, ušutkivani kritičari, pa čak i oni najdobronamjerniji koji su upozoravali da s ljudima dolaze i njihova politička i vjerska uvjerenja, kao i tradicija koja se neće lako uklopiti u liberalni njemački svijet. Želja poslodavaca za jeftinom radnom snagom, a ne humanizam bili su povod za „humanost“ Angele Merkel. U Njemačkoj su se u to vrijeme mnogi utrkivali u  izgradnji imidža humanista, posebno ljudi medija i politike. Perjem humanizma često su se kitili i oni koji se o humanizam nisu niti očešali.

O kakvim je podobnim medijskim i političkim kreaturama riječ, najbolje se pokazuje u današnjem prešutnom odobravanju svega onoga što Izrael radi u Gazi. Dodvarajući se javnom mišljenju, nametnutom od politike, ne razmišljaju o tome da će se stanje u njemačkom društvu, pa i u čitavom europskom, i zbog toga pogoršavati iz dana u dan. Naime, milijuni muslimanskih izbjeglica u Europi imaju simpatije s Palestincima, zanemarujući činjenicu da je Hamas izveo teroristički čin navlačeći na taj način na Palestince mržnju Izraelaca i izlažući vlastiti narod brutalnoj osveti.

Dva svijeta različita

U Njemačkoj i Europi se polagano stvaraju dva svijeta s različitim sjećanjima, oprečnim pogledom na prošlost i budućnost. Hamasov teroristički čin i zločini koje čini Izrael u Gazi, stvorit će još više jaz između domicilnog europskog stanovništva i muslimanskih pridošlica, što bi s vremenom moglo postati vrlo opasno za sve stanovnike, bez obzira na vjeru. To da arapski vladari neće vojno reagirati, napisao sam u jednom tekstu već na samom početku sukoba u Gazi. Razlog za to leži u strahu od Hamasa koji pripada Muslimanskom bratstvu koje žestoko kritizira raskošan život bogatih arapskih vladara. Štoviše, mnogi od njih potajno priželjkuju potpuni poraz Hamasa. Prosvjede i nerede u vlastitim državama brzo će primiriti, jer tamo nema demokracije i slobode mišljenja kao u zapadnom svijetu.

U Europi će se stvari odvijati nešto drugačije. Upravo će demokracija omogućiti i onim nedobronamjernim simpatizerima Palestinaca da se razmašu, koristeći trenutak na koji su čekali. Nešto o tome govore agresivne propalestinske demonstracije u nekim europskim državama, ali i drskost onih koji se usude pozvati u džamiju u Kölnu kao predavača pripadnika talibanske vlasti koja pljuje na svakom koraku protiv humanizma i ljudskih prava, koja zloupotrebljava vjeru za brutalne ciljeve terora nad nedužnim stanovništvom Afganistana.

Da se stanje otelo kontroli govori i činjenica da se za islamističke ciljeve zloupotrebljavaju islamski centri, poput ovoga u Kölnu i nedavnoga u Hamburgu. Pojedine muslimanske grupice ne boje se niti javno govoriti da su došli mijenjati zapadnu civilizaciju, pretvoriti je u onu iz koje su „pobjegli ili možda ciljano došli“.

Put koji ne vodi ka dobru

Stanje u Europi, a napose u Njemačkoj, nije nimalo ružičasto. Nemiri i politička razilaženja vodit će ka sve jačoj podijeljenosti u društvu, što će se odraziti i na ekonomsko stanje u zemlji. A ekonomsko stanje će utjecati još jače na birače da se opredijele za opasne desne stranke. Upravo u tome se i krije velika opasnost. Rigidna desnica u Europi, posebno u Njemačkoj i Francuskoj, će jačati, a s njom i broj pristalica fundamentalističkoga islama. Stvorit će se dva tabora koja mogu pretvoriti Europu u prostor trajnih demonstracija i sukoba. Da je stanje zabrinjavajuće upozorava i švedska policija, koja se ne može više nositi s kriminalcima migrantskoga porijekla. Ta nekoć mirna zemlja utonula je u kaos kriminala i ubojstava. Ukoliko ubrzo ne dođe do političkih promjena koje će zaustaviti rast rigidne desnice, ali isto tako i utjecaja ekstremnog islama, sve je moguće. Veliko je pitanje hoće li politika nakon onoga što se događa u Gazi uspjeti osigurati mir i normalan život svojim građanima, naravno i svim muslimanima koji su došli potražiti bolji život a ne islamiziranje Europe. Veliko je pitanje kako će se razvijati politička klima i u samoj europskoj Bosni i Hercegovini nakon jasne podijeljenosti glede rata u Gazi. Nade ima i za Europu i za BiH samo ukoliko emocije u prosuđivanje uključe i razum.