Pupovčeva moć leži u hrvatskom kompleksu manje vrijednosti


Milanovićeve riječi o Pupovcu i njegovim igračima vrlo su važne. Prvi put se može reći da je car razgolićen. A bilo je podmuklih igrica na političkoj sceni Hrvatske. Da nije tako bio bi položaj Hrvata u BiH puno povoljniji.

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Zahvaljujući temperamentu predsjednika Zorana Milanovića, koji na uvrede reagira kao osinjak kad se u njega dirne, uspjeli smo u medijima pročitati i ono o čemu većina hrvatskih političara radije šuti. Budući je i Milanović dugo vremena šutio i klanjao se Pupovcu, ne treba od njega praviti nacionalnoga junaka. Kako rekoh, reagirao je kao osinjak koji se osjeća ugroženim. A možda se osjetio i izdanim od strane Pupovca? Pa ipak, njegove izjave, koliko god bile izrečene na jedan grub način, mogu biti od koristi u ovom turbulentnom vremenu u kojem Srbija pokušava pokoriti Crnu Goru, uzeti veliki dio BiH i u svijetu opanjkati Hrvatsku. Uostalom, film Dara iz Jasenovca nije želio postići ništa drugo nego ocrniti hrvatski narod i odvrati pozornost od srpskih zločina u prošlom ratu, posebno onih u Vukovaru i Srebrenici. Upravo zbog toga su Milanovićeve riječi korisne.

Obruč servilnosti

Korisne su i zbog toga, jer živimo u svijetu velikih previranja, neiskrenosti i nacionalnih interesa. Priča o zajedništvu još je uvijek u Europi i svijetu politike, nažalost, samo lijepo upakirana ideologija. Vrijeme je da Hrvati u svojoj servilnosti shvate kako veliki narodi u Europi, za razliku od malih, još uvijek misle da imaju pravo po svaku cijenu braniti svoje nacionalne, ekonomske i političke interese. Zar nam o tome dovoljno ne govori odnos prema koroni i cjepivu unutar Europske unije?

Milanović je, bez obzira na njegove motive i način komuniciranja, iskočio na trenutak iz toga obruča servilnosti, obrušavajući se na Milorada Pupovca, koji se nikako ne uspijeva osloboditi Beograda i okrenuti Hrvatskoj i hrvatskim Srbima. Zahvaljujući Milanovićevoj predsjedničkoj funkciji, ali i tomu da je pripadnike hrvatske ljevice, mediji su vjerno prenijeli njegove vrlo oštre riječi, i to ne samo protiv Pupovca nego i protiv drugih u Hrvatskoj koji su lojalniji Beogradu nego Zagrebu.

Srbovanje u Hrvatskoj

Da Pupovac iskorištava srpsku manjinu u Hrvatskoj kako bi stekao određene privilegije, jasno je i ptičici na grani. Poznato je gotovo svim relevantnim političkim krugovima da je on igrač, kako reče Milanović, „ološa iz Beograda“ čiji novac dijeli po Banovini kako bi povećao Vučićev ugled među hrvatskim Srbima. Milanović je napokon ukazao i na to kakvim se ljudima Pupovac okružuje. Ne okuplja on oko sebe Srbe koji su branili Hrvatsku od velikosrpske agresije, nego uglavnom one koji zbog svojih nedjela nisu smjeli biti abolirani. A tu su i oni koji srbuju u Hrvatskoj kao da im plaću daje Beograd. Tko zna, možda štogod i kapne ispod ruke?!

Već duže vremena srbuje u Hrvatskoj neki Dean Jović, objavljujući i na engleskom tekstove protiv Hrvatske kako bi naštetio njezinu ugledu. Zbog izjava kako svega 10-ak % Hrvata želi samostalnost, iako ih se više od 90 % referendumom odlučilo za odvajanje od Jugoslavije, nije snosio nikakve posljedice. Taj profesorčić, kako ga naziva Milanović, nije do sada rekao niti jednu ružnu riječ o velikosrpskoj politici u Beogradu koja je utjelovljenje svirepe diktature, primitivizma i nacionalizma.

Toliko je antihrvatski orijentiran da mu smeta i hrvatska borba za ravnopravnost u BiH. Navodno je za građansku državu u BiH. Dobro je njemu poznato da će Republika Srpska, koja nepravedno zauzima veliki prostor države, ukoliko se Hrvati i Bošnjaci ne opamete, opstati i tada ako BiH bude uređena kao građanska. Važno je Joviću da Hrvati nemaju što reći u BiH. Ukoliko do toga dođe, moći će se lakše glede preraspodjele nagodit Beograd i Sarajevo.

U svijetu postoji malo ljudi koji se poput njega tako providno i ogavno služe liberalnom ideologijom kako bi naškodili državi u kojoj žive. Jadnik, da se poslužim jezikom predsjednika Milanovića, još uvijek sanja da bi Jugoslavija mogla uskrsnuti jednoga dana. Možda vidi sebe kao novoga Dobricu Ćosića? Ali to je isključeno. I to ne samo zbog toga što Jugoslavije više nikada neće biti, nego i zbog toga što je Ćosić, iako je bio srpski nacionalist, imao puno više u glavi od njega. Uostalom, čovjek se druži uglavnom s hrvatskim jugonostalgičarima. A takvih ima podosta.

Djelovanje srpskih lobista

Upravo zbog toga su Milanovićeve riječi o Pupovcu i njegovim igračima vrlo važne. Prvi put se može reći da je car razgolićen.

A bilo je podmuklih igrica na političkoj sceni Hrvatske. Dovoljno je prisjetiti se pokušaja srpskih igrača oko Pupovca da u blizini Vukovara stvore „zajednicu srpskih općina“. Sanader, kojega je više zanimao osobni profit od interesa vlastitoga naroda, i njegovi poslušnici su na to pristali. Srećom, spriječili su ih oni od kojih bi to čovjek, na prvi mah, najmanje očekivao. A da je došlo do stvaranja te zajednice, Hrvatska bi imala nešto poput Kosovske Mitrovice. I tko zna kako bi sve završilo?

Srpski lobisti, koji pokazuju na svakom koraku da ne odustaju od velike Srbije, danas su puno aktivniji od hrvatskih.

Da nije tako bio bi položaj Hrvata u BiH puno povoljniji. Nažalost, za mnoge Europljane su prava Indijanaca u Americi važnija od prava Hrvata u BiH. Zašto? Zato što zauzimanje za Indijance još uvijek donosi političke poene, a za Hrvate šteti.

Srbi su svojom propagandom desetljećima uvjeravali svijet kako su Hrvati u Drugom svjetskom ratu ubili u Jasenovcu oko milijun Srba, iako su cjelokupne srpske žrtve u tom ratu jedva prelazile tu brojku. Nažalost, uporno ponavljana laž se teško demantira.

Hrvatski političari se ponekad ponašaju tako servilno da čovjek ima dojam kako ne znaju u kojem svijetu žive.

Hrvatima trebaju odlučni političari

Upravo zbog toga Hrvatskoj i hrvatskom narodu u cjelini trebaju političari koji toliko iskreno govore da pri tome zaborave na pristojno ponašanje. S Pupovčevom klikom se i ne može drugačije. Od Milanovićeva „primitivizma“ po hrvatske interese su puno opasniji oni hrvatski političari, svejedno iz koje stranke dolazili, koji šute čak i tada kada bi trebali grmjeti. Uostalom, Milanović je ukazao jasno na to koliko je Pupovac snažan. Svi hrvatski premijeri zadnjih 20-ak godina su mu ispunjavali gotovo svaku želju. Lijepo je od Milanovića što priznaje da je i sam bio među njima. Vrijeme je da i drugi izvuku neku pouku iz dodvoravanja Pupovcu, koji budno osluškuje što Beograd poručuje. A to ne šteti samo Hrvatskoj, nego, kako kaže Milanović, i srpskoj manjini u njoj, ali i onoj demokratskoj Srbiji koju je Vučić gotovo potpuno uništio.