Srbofilni Hrvat kojem bi i Šešelj mogao pozavidjeti

Odgovor Poskoku.info


Čovjek ima pravo sam potražiti prijatelje. Ako ih je pronašao u Srbima i Rusima, neka mu je sa srećom, ali i svima onima u politici Hrvata BiH koji slično razmišljaju.

Ivan Šušnjar, urednik Poskok.info

Ivan Šušnjar, urednik Poskok.info

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Zadnju moju kolumnu na portalima Katoličkoga tjednika i Fenixa, koju je preuzelo nekoliko medija u Hrvatskoj i BiH, komentirao je, da se poslužim njegovim stilom, neki hrvatski hercegovački portalčić Poskok. U kolumni pod naslovom Zašto Zapad gura Hrvate u srpske ruke pokušao sam upozoriti na opasnost koja dolazi od onih zapadnih političara koji ne poznaju dovoljno društvene i političke prilike u BiH, te podilaze bošnjačkim unitaristima, kako onim lijevim tako i desnim. Čitav tekst kolumne analizira uglavnom tu opasnu zapadnu politiku, ali i onu bošnjačkih unitarista.

Da se kod Bošnjaka radi o čudnoj i vrlo opasnoj sinkroniziranoj igri, pokazuje i otvoreno pismo Nedžada Latića Visokom predstavniku, čovjeka koji vrlo često oštro kritizira Izetbegovića i SDA. Latić, koji inače zastupa vrlo umjerene stavove naspram Hrvata, docira ovaj put vrlo arogantno o tome što bi Schmidt trebao učiniti. Iz njegova pisma, kao i nekih njegovih bošnjačkih ideoloških protivnika, čovjek može zaključiti kako su Hrvati jedini problem u BiH, te da bi promjena Izbornoga zakona u njihovu korist bila kraj Bosne i Hercegovine. S takvom bošnjačkom ideologijom, koja nema nikakvo uporište u onoj pravoj demokraciji, pokušao sam suočiti čitatelje na jedan pristojan način. Ne bi me začudilo da se netko od bošnjačkih unitarista osvrnuo kritički na moj tekst. Međutim, to se nije dogodilo, barem ne dosada.

Dogodilo se ipak ono što sam mogao očekivati ponajmanje. Začuđen sam da je spomenutom portalčiću, iza kojega se krije vjerojatno njegov vlasnik i poneki frustrirani političar, zasmetalo to da sam zabrinut zbog zapadne i bošnjačke politike koja svojom iracionalnim i neljudskim ponašanjem gura Hrvate BiH u srpske ruke.

Da je moj strah bio opravdan, pokazuje upravo reakcija ovoga hercegovačkoga medija.  

U redu najokorjelijih srpskih nacionalista

Ispred mojega teksta, napisao je nepotpisani autor na Poskoku litanije velikosrpskoj ideologiji, na čemu bi mogli pozavidjeti najokorjeliji srpski nacionalisti, poput Šešelja i kapetana Dragana. Pročitao sam podosta tekstova srpskih autora koji se natječu u iskrivljivanju povijesti i bezobrazluku prema hrvatskome narodu. Nažalost, ovaj komentar navodnoga Hrvata kao odgovor na moje razmišljanje, nadmašio je sve gluposti koje su Srbi do sada rekli o Hrvatima. Pa čak i one, koje i danas ponavljaju, kako su, recimo, hercegovački katolici odnarođeni Srbi. Onaj tko ne poznaje dovoljno povijest Hercegovine, mogao bi poslije ovoga komentara Poskoka pomisliti kako je to istina.

A kako i ne bi, kad gospodin pokazuje da su mu draži Srbi i Rusi nego Hrvati u Hrvatskoj. Bez obzira na silne povijesne neistine, kao što je ona da je Zagreb svojom suradnjom 1945. s nacistima upropastio Hrvate BiH, pri čemu se zaboravlja reći da je ono što nije želio prihvatiti hrvatski Hrvat Maček, jedva dočekao Hrvat Pavelić iz Bradine. Budući da je čovjek vjerno prenio moj tekst nakon svojega katastrofalnoga komentara, evo i ja dajem njegov od kojega će svakoga normalnog Hrvata zaboljeti glava. Povijesne neistine i bedastoće koje dotični gospodin iznosi u svojem tekstu, ne želim komentirati. Ne želim komentirati niti njegovu silnu privrženost Srbima i Rusima. Pa ipak jedno moram reći. Srbi su u ovom prošlom ratu u BiH, pa i u samoj Hercegovini, ubili, bolje rečeno, masakrirali, više Hrvata, nego Bošnjaci koji su se u zadnje vrijeme politički povampirili. Čovjek ima pravo sam potražiti prijatelje. Ako ih je pronašao u Srbima i Rusima, neka mu je sa srećom, ali i svima onima u politici Hrvata BiH koji slično razmišljaju. A sada evo teksta koji je gospodin, pretpostavljam glavni urednik Poskoka, napisao kao osvrt na moju kolumnu.

Što je pisao Poskok?

„Svaki put kad su BiH Hrvati slušali Zagreb i Zapad nestajali su. Svaki put kad su stali uz Srbe jačali su. Dovoljno je osvrnuti se na slom Osmanlijskog Carstva. Zagreb šuti, Zapad čini sve da Osmanlije opstanu a Hrvati i Srbi dižu povijesno najvažniji ustanak ovih prostora. I u tome im pomaže Rusija. Fratri skupa sa Zagrebom poništavaju rezultat tog ustanka te sve nade predaju u ruke Austrije. Ona saziva Berlinski kongres te BiH postaje posuđena Austriji. Na 30 godina i nakon toga treba biti vraćena Turskoj. O tome ne uče djeca u RH školama. Nakon toga ide Prvi svjetski rat. Hrvati ginu za austrijsko carstvo da bi im 1918. Srbi napravili državu. I to na poziv hrvatskih intelektualaca. I nakon dva atentata Hrvati sa Srbima proglašavaju Banovinu. 1941. Hrvati u BiH poslušali su Zagreb i naciste i gotovo su nestali. Od 1945. do 1990. najveći je porast Hrvata u BiH u povijesti. Država je to čiji je centar Beograd. 1992. slušaju Zagreb, prenose rat u BiH. Gube Posavinu od strane srpskog generala Simića. Gube Kupres. Zamalo i Tomislavgrad. 1994. zahvaljujući Srbima Hrvati u BiH brane enklave u Srednjoj Bosni. Od Daytona na ovamo Srbi ne dopuštaju ono što je Zagreb već obećao Amerikancima – tihi genocid Hrvata u BiH. Srbi su od Petritschevih amandmana na ovamo najveći zaštitnici Hrvata. Te Ruska Federacija. Hrvatska je pod erom Mesića podržavala nasilje nad Hrvatima. Nasilje koje je provodila Austrija. I sad dođe neki fratar i kaže kako je opasnost da se prepusti Hrvate u ruke Srbima i Rusima. Ne, druže fratre, opasnost je bila zamrziti te ruke. Opasnost je i glupost bila vjerovati Austriji. Ako ne vjerujete nama, čitajte memoare vašeg kolege, Grge fra Martića. Koji se pokajao što im je vjerovao na Berlinskom kongresu. Sa Srbima svakako, bez Srba nekako, a protiv Srba nikako. I prestanite plašiti narod hrvatski, narodom koji nam je donio slobodu, nakon 4 stoljeća turskog kalifata. Mi u BiH živimo sa Srbima oduvijek, od sječe glave hrvatskom kralju i srpskom despotu Stjepanu, do vremena kraja Osmanskog Carstva i genocida nad Armenicima. Mi smo drugačiji Hrvati od perec Hrvata. Mi smo duže u jednoj zemlji s Grcima i Armencima nego s Bečkim konjušarima. A za jednog fratra, trebali biste, Luka fra Markoviću, više poštivati slavni srpski rod Nemanjića. I nama je žao što tu informaciju krijete od ostalih naraštaja Hrvata u BiH. Mi nismo Srbofili. Mi smo braća Srbima. Ohanite u svojoj srbofobiji. Ili se krenite družiti s Hrvatima Lašve, Travnika i Srednje Bosne. Pitajte ih koja i čija ruka ih je spasila od sigurnih pokolja.“

Sačuvaj nas, Bože, ovakvih

Na kraju ovoga citiranoga teksta objavljenoga na Poskoku, mogu samo reći: Bog sačuvao hrvatski narod u BiH od ovakvih umova čije su emocije puno jače od razuma, a sklonost falsificiranju povijesti od istine. Sapienti sat!