Većina Nijemaca nije tužna zbog odlaska Angele Merkel


Vrijeme će pokazati hoće li se nova njemačka vlada znati nositi s problemima koje je za sobom ostavila Angela Merkel stavljajući sve na kartu ekonomije i profita. Unatoč dobrom ekonomskom stanju, većina ne žali zbog njezina odlaska.

FOTO: AFP

FOTO: AFP

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Onaj tko želi shvatiti političko djelovanje Angele Merkel, mora se pozabaviti razmišljanjima poznatoga njemačkoga sociologa Maxa Webera o kapitalističkom duhu protestantizma. Merkel je tipičan primjer protestantskoga duha, kako ga prikazuje Weber, koji je profitabilno (kapitalistički) orijentiran, ekonomski uspješan, ali pri tome i vrlo samozatajan, čak i s crtama asketskoga karaktera. I, doista, Merkel je, pored velikoga ugleda u svijetu, ostala skromna u privatnom životu.

Naime, taj duh protestantskoga kapitalizma gleda na svijet kao prostor u kojem se pojedinac, prema Božjoj volji, mora svojim djelovanjem ostvariti u životu. Angela Merkel je, nema sumnje, uspjela, ekonomski oslabljenu Njemačku nakon ujedinjenja dići ponovno na noge, učiniti je jednom od najjačih svjetskih ekonomija. Njezinim zaslugama pripada i ugled Njemačke na globalnoj političkoj razini.

Loša kadrovska politika

Pa, ipak, taj silni uspjeh ima i onu drugu stranu medalje. Naime, Angela Merkel je uspjela svojom lukavošću potisnuti u anonimnost neke od vrlo uspješnih njemačkih političara CDU-a, kao što je Friedirch Merz, okupljajući oko sebe poslušnike. Njezin doprinos u zaustavljanju povratnika Merza da postane predsjednikom CDU-a nije zasigurno beznačajan, kao što nije beznačajan njezin utjecaj, uz Wolfganga Schäblea, da kandidat za njemačkoga kancelara ne bude Bavarac Markus Söder, nego Armin Laschet, kojemu su prognoze davale daleko manje izgleda nego spomenutom političaru.

Je li riječ o predrasudama naspram političara sestrinske stranke CSU-a ili o krivoj procjeni, teško je prosuditi. U svakom slučaju da je kandidat za kancelara bio Söder a ne Laschet, CDU i CSU bi vjerojatno danas bili u dalekoj boljoj poziciji. Unatoč brojnim prognozama koje su govorile da bi Söder s lakoćom pobijedio kandidata SPD-a, nisu ga željeli Merkel i utjecajni Schäuble kao kandidata za kancelara. Gurnuli su u već unaprijed izgubljenu utrku Armina Lascheta. Očito je da su se između dvojice katolika, koji su unutar dviju sestrinskih stranaka bili na redu za kancelara, preferirali onoga koji ne dolazi iz Bavarske.

Oni od njemačkih političara koji misle kako ono nacionalno ne bi smjelo igrati u BiH nikakvu ulogu, nego samo građansko, trebali bi pojasniti javnosti kako je to moguće da protestanti u većini glasaju za SPD, a katolici za CDU i CSU. Iako je Njemačka uzor demokratske i civilizirane zemlje, regionalno i vjersko igraju tamo još uvijek određenu ulogu. Dovoljno je baciti pogled na rezultate posljednjih izbora u federalnim jedinicama i regijama.

Gubitci zbog migrantske politike

Međutim, to nije jedina pogreška Angele Merkel. Njezin odnos prema azijskim i afričkim migrantima – uglavnom muslimanima iz zemalja s vrlo konzervativnim pogledom na islam – koje se i nisu baš najbolje integrirale u njemačko društvo, odnio je nekoliko postotaka birača CDU-a u pravcu rigidnoga AFD-a. To se posebno odnosi za nekadašnje područje DDR-a na kojem je AFD dobio više od 20% glasova. Pisanje pojedinih medija kako se radi o opasnim, rigidnim biračima nije u potpunosti opravdano. Dok bi se moglo reći da se vodstvo AFD-a ponaša nacionalistički, to se ne može sa sigurnošću reći i za sve birače, pa čak niti za onih 10-ak % na području nekadašnjega zapadnoga dijela Njemačke. Dok je u glavi stanovnika bivšega DDR-a još uvijek prisutno sjećanje na privilegirani položaj komunističkih radnika koje su tadašnji komunisti dovodili iz bivšega Sovjetskoga Saveza i drugih komunističkih zemalja, znatan dio građana u zapadnim dijelovima Njemačke je revoltiran migrantskom politikom Angele Merkel koja je naivno vjerovala kako će se pridošlice vrlo brzo integrirati u njemačko društvo, te na taj način barem djelomično zadovoljiti potrebe poslodavaca za jeftinom radnom snagom. Istina, dio pridošlica se potrudio oko integriranja, dok je drugi dio prihvatio njemačko ekonomsko blagostanje, ali ne i univerzalne vrijednosti zapadne civilizacije. O tome na svoj način govori ponašanje pojedinih migranata u zapadnim zemljama koje su ih prihvatile. U jeku najvećega migrantskoga vala upozorio je čak i liberalni filozof Peter Sloderdijk kako bi njemačko društvo trebalo biti sretno ako u budućnosti uspije s pridošlicama postići barem konsenzus oko suživota. Nažalost, do toga nije u potpunosti došlo. I upravo je to ono što danas opterećuje njemačko društvo. Iz toga bi kancelarka na odlasku mogla izvući pouku i shvatiti da kapital ne određuje sve. Nažalost, upozorenja njemačkih intelektualaca iz islamskoga svijeta na opasnosti koje dolaze s neprosvijećenim islamom nisu uzimana ozbiljno.

Problem nedostatka radne snage

Današnje društveno stanje u Njemačkoj, kolikogod izgledalo ekonomski dobro, nije bez problema. Pored sukoba s određenim islamističkim krugovima i brojnim arapskim klanovima, s kojima se policija u zadnje vrijem obračunava, tu je još uvijek i veliki nedostatak radne snage – posebno one u uslužnoj djelatnosti. Njemačka, kao i većina zapadnih zemalja, suočava se s posljedicama nekontrolirane liberalne politike koja je uspjela zanemariti važnost obitelji u društvu, ali i pojačati hiperindividualistički hedonizam koji je izgubio osjećaj odgovornosti za budućnost društva u cjelini. Upravo su to razlozi zbog kojih većina Nijemaca, svjesna problema pred kojima se društvo nalazi, i unatoč dobrom ekonomskom stanju, ne žali zbog odlaska Angele Merkel. Vrijeme će pokazati hoće li se nova njemačka vlada znati nositi s problemima koje je za sobom ostavila Angela Merkel stavljajući sve na kartu ekonomije i profita. Nijemci su vrlo racionalan narod. Svjesni su vlastitoga opterećenja iz prošlosti i nerado se odlučuju za ekstremnu desnicu. I dobro je tako. Kad bi u Njemačkoj AFD imao onoliki postotak glasova na razini države kao što ga u Francuskoj ima Front National od Marine Le Pen, uzbudili bi se svjetski duhovi. A to da AFD nema toliki broj glasova u Njemačkoj, ne znači da su ljudi sasvim zadovoljni s dosadašnjim ponašanjem politike, pogotovo u odnosu na migrantsku krizu i odnos prema obitelji kao temelju svakoga društva.