Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Duh Sveti u Katoličkoj Crkvi, raširenoj od istoka sunčanog do zapada, budi noćnu molitvu. U mnogim gradovima niču kapelice i crkve u kojima je izloženo Presveto i gdje se vjernici na smjene izmjenjuju na cjelonoćnu molitvu. I Krist je molio po cijele noći. I stalno je naglašavao potrebu budnosti i bdjenja u noćnoj molitvi. Čekanja pohoda Božjeg u noći. I Sv. Pavao govori o noćnim bdjenjima. S druge je strane govorio i o onima koji su od noći. U noći se opijaju i griješe. Noć doista ima moć. Moć grijeha i moć najmoćnije milosti.

Molitvom u gluhoj noći kao da se vraćamo na ono stanje prije stvaranja. „Tama je bila po svoj zemlji. Duh je lebdio nad bezdanom.“ Onda je bljesnulo svjetlo i sve je u ritmu nastajalo. Na kraju smo stvoreni i mi, ljudi. I bilo je sve sjajno i divno dok nije tama ušla u nas. Knez tame nas je zaveo i ubio. Ta je tama poništena u tami Kristova groba. Tri je dana i tri noći bio u grobu. I uskrsnuo je.

U Vazmenom hvalospjevu veliku himnu pjevamo noći Kristove pobjede nad tamom grijeha i pobjede nad knezom tame. „Ovo je noć kad si nekoć naše oce, sinove Izraelove, izveo iz Egipta i kroz More crveno po suhu proveo. Ovo je dakle noć kad je svjetlo ognjenoga stupa raspršilo tamu grijeha. Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milost i pridružuje svetima. Ovo je noć kada je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. O, zaista blažene noći, koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kada je Krist od mrtvih uskrsnuo. Ovo je noć o kojoj je pisano: I noć sjaji kao dan, i noć mi je svjetlo u radosti mojoj. Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje. O, zaista blažena noć, u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje.“

U Časoslovu za svaku noć imamo vlastiti himan. Svi su ti himni puni hvale noćnoj molitvi, ustajanju iz postelje, prekidanju sna, odgonjenju tromosti, noćnih rugoba i mračnih zasjeda što nam ih knez tame postavlja.

Jedan od najsjajnijih francuskih pjesnika Charles Péguy napisao je Himnu noći. Evo isječka: „Noći, ti si sveta, Noći, ti si velika, noći, ti si lijepa./Noći u velikom kaputu./Noći, ja te volim i ja te pozdravljam i ja te slavim i ti si moja velika kći i moje stvorenje./O, lijepa noći, noći u velikom kaputu, moja kćeri u kaputu/zvjezdanom/Ti me podsjećaš, mene podsjećaš na tu veliku/tišinu koja je bila/Prije nego što sam stvorio ustave nezahvalnosti./I ti mi naviještaš, meni samu naviještaš tu veliku/tišinu koja će biti/kad ih zatvorim./O, slatka, o, velika, o, sveta, o, lijepa noći, možda najsvetija od mojih kćeri, noći u velikoj haljini, u haljini zvjezdanoj/Ti me podsjećaš na tu veliku tišinu koja je bila u svijetu/prije početka vladavine čovjekove./Ti mi navješćuješ tu veliku tišinu koja će biti/Nakon kraja vladavine čovjekove, kad ja opet uzmem/svoje žezlo./I kad na to mislim unaprijed, jer taj čovjek čini/stvarno puno buke./No iznad svega, Noći, ti me podsjećaš na onu noć./A ja ću je se sjećati vječno./ (…)Te tri noći kad je bio mrtvac kod ljudi./Među mrtvim ljudima./Ta stoljeća i ta stoljeća kad je on hostija kod ljudi.//O, noći, koja ispireš sve rane/Samo u svježoj vodi i samo u dubokoj vodi/Na Rebekinu zdencu zagrabljenoj iz najdubljeg zdenca./Prijateljice djece, prijateljice i sestro mlade Nade/O, noći koja previjaš sve rane/Na Samarijankinu zdencu ti koja grabiš iz zdenca/najdubljeg/Molitvu najdublju.“