Riječ za život
pon, 29. prosinca 2025. 09:42
Čudesne su O-antifone koje pjevamo na Večernjim u Božićnoj devetnici. Prvi stihovi tih antifona puni su divljenja (zato O!), a posljednji užasa zbog koga bolno čeznemo za Divnim.
Piše: Bazilije M., Katolički tjednik
O, Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izlaziš i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš, sve snažno, blago radeći: među nas dođi, uči nas, da pravi put nam pokažeš! Svijet je pun bespuća. Mi lutamo. Vrtimo se ukrug. Izgubljeni smo. Dođi, Putu!
O, Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, što Mojsiju ukaza se odjeven plamenom kupinom, i dade zakon sinajski: pohiti da nas izbaviš božanskom svojom desnicom. U ropstvu smo nepodnošljivom. Faraon-vrag nas nemilosrdno tlači. Ne da nam disati. Ulijeva nam strah u kosti. Iščezavamo. Dođi, Osloboditelju!
O, slavni Jesin korijene, što narodā si barjak svih, pred kojim tih će postati i glas s usta kraljevskih, kog molit svi će narodi: ne kasni, dođi, izbavi iz nevolja nas premnogih! Voda nam dolazi do grla. Gušimo se u prevelikim problemima. Niti jedan ne možemo riješiti. Samo ih umnažamo. Dođi, Spasitelju!
O, divni ključu Davidov i vladaoče roda svoga, što otvaraš i zatvaraš, i nema stvora nikakvog, što spriječit bi te mogao: dobrostiv dođi, sužnjeve iz mraka vodi tamničkog! U samici smo. Sve se više osamljujemo. I to nije dobro. Nikako nam nije dobro. Tmine nas gutaju. Izoliraju. Prestravljuju. Dođi, Svjetlosti!
O, Istoče, o, sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti Sunce pravde istinske: ograni bijedi čovjekovoj, što tumara po tminama! Prosvijetli sve što gube se u smrtnoj sjeni nemiloj! Iz ništa smo i dolazimo na ništa. Neizmjerna je naša bijeda. Izluđuje nas smrt i sama pomisao na nju. Dođi, Životvorče!
O, Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam, od ugla silni kamene, što rajski dom i zemski hram u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor, iz crnog jada spasi sâm! U duboku smo jamu upali. Paklene nas nakaze more. Zbijeni smo u gadne rupe. Razdvojeni. Grizemo sami sebe. Možda se međusobno prožderemo. Dođi, Rajniče!
Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš, ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš: o, dođi, dođi s neba, Gospodine i Bože naš, da spasenje nam vječno daš! Bolno za tobom čeznemo! Dođi, Razveselitelju svijeta!
Na Badnju večer sve se smiruje. Anitofona pjeva: Kad ograne Sunce s neba, vidjet ćete Kralja svih kraljeva, koji ishodi od Oca ka' zaručnik iz ložnice svoje! U svim bolnim čežnjama čežnja je zaručnice iz Pjesme nad pjesmama. Bolna je od ljubavi. To je naša duša koja umire od ljubavi ili umire što ne umire …