Riječ za život
ned, 17. svibnja 2026. 08:38
U našem se svijetu trenutačno podižu veliki obrambeni savezi. Svi osjećamo da smo sami nedostatni ako udari jaka sila. Naš je savez s Gospodinom i Životvorcem, Duhom Braniteljem, koji nas na svojim krilima nosi i pod njih nas sklanja.
Piše: Bazilije M.
Sva stvorenja imaju nekakav obrambeni sustav. Jež se brani bodljama. Pas zubima i lavežom. Miš malenošću i brzinom. Zmija bojama i gibanjem. Naš obrambeni sustav nije nam jasan i kao da dobro ne funkcionira. Zbog toga se više-manje osjećamo ugroženima, fizički i psihički, pa i duhovno. Neki su filozofi govorili da se mi osjećamo kao bačeni u svijet. Kao padobranci u ratu. Spuštamo se na neprijateljski teritorij i snalazimo kako znamo i umijemo. Kako se obraniti? Svatko pokušava izgraditi vlastiti obrambeni sustav.
Oni koji vjeruju u Krista uzdaju se u obranu koju im pruža Duh Branitelj. Ako zavirimo u Pisma, posebno u Ivanovo evanđelje, možemo vidjeti da nas Duh Branitelj najjače brani istinom. Na sudu je najbolja obrana – istinom. Istina oslobađa. Istina nas smiruje. Učvršćuje nas. U hebrejskom jeziku istina upućuje na nešto čvrsto, nerazorivo. Krist Duha Branitelja ujedno naziva i Duhom Istine. On nas uvodi u svu istinu. U duboko poznavanje samih sebe, svijeta oko nas i Božje volje u nama i u svijetu.
Obrana istinom nas na prvi pogled oslabljuje. Razgoljuje. Govori se o goloj istini. Laž čini suprotno. Ona kao da nas štiti. Skriva. Zavija tamom. Već kod drugog koraka, i dalje, događa se suprotno. Laž nas ostavlja same i nezaštićene. Štoviše, iznutra nas razara. Istina nas okuplja i učvršćuje. Čini nas neustrašivima i probojnima. Osvjetljava nas. „Duh tvoj dobri nek' nas po ravnu putu vodi“, pjeva psalmist. „Uči me putu svojemu i istinom me svojom vodi!“ „Put istine ja sam odabrao.“ U grčkom jeziku pojam istine upućuje na čistinu, proplanak, izlazak iz guste šume na sunce. Stjecanje orijentira. Širok pogled. Naš pojam istine ide prema istosti. Slaganje s onim što jest, kao kod Sv. Tome Akvinskoga. Realizam. Stvarnost. A to je nešto najčvršće. Stajanje s objema nogama na zemlji, s pogledom u nebo. Puna stvarnost. Sva istina.
Za razliku od drugih stvorenja, mi stalno učimo. Mi se dopuštamo poučiti. Duh Istine, Duh Branitelj, poučava nas u svemu i tako nas ojačava, oslobađa, uzdiže, okružuje milošću.
I onaj padobranac koji se spušta među neprijateljske redove prethodno svladava mnoge vještine da bi se snašao, obranio i osvojio područje. Duh Branitelj ne može nas obraniti bez naše suradnje. Prvi korak te suradnje je puštanje njemu da nas poučava, nadahnjuje, rasvjetljava, vodi. Nakon toga dolaze složenije lekcije. Diže se razina. Usavršava. Sve to vodi do osjećaja potpune sigurnosti. Do odmaranja u krilu Očevu kao što se dojenče nalazi spokojno na grudima svoje majke.
Duhu Branitelju najveću poteškoću pričinja ako se hoćemo braniti sami, svojim načinom i svojim sredstvima. U našem se svijetu trenutačno podižu veliki obrambeni savezi. Svi osjećamo da smo sami nedostatni ako udari jaka sila. Naš je savez s Gospodinom i Životvorcem, Duhom Braniteljem, koji nas na svojim krilima nosi i pod njih nas sklanja.
Dođi, Duše Sveti, Branitelju!