ned, 06. srpnja 2025. 15:28
Krist nam je rekao da uzmemo svoj križ i idemo za njim. Koji je naš križ? Koji je moj križ? Što to trebam uzeti? Trebam li uzeti sve, neodređeno, ili je to nešto određeno? Znamo da postoje neke patnje koje ne trebamo uzeti.
U križu je spas. „A ja, Bože, sačuvaj da bi se ponosio ičim drugim osim križem Gospodina našega Isusa Krista!“ Sv. Augustin kaže da se Pavao nije ponosio Kristovim čudima i propovijedanjem, nego isključivo križem. Križ je Božja dika. Bog je najveći i najdivniji upravo na križu. Križ nam ga objavljuje u najboljem svjetlu. Križ spašava nas i opravdava Boga. Nitko mu ne može reći da je bešćutan. Dalek. Hladan. Na križu je jedno s nama patnicima. S nevinim patnicima. Patnicima koji žive groznu nepravdu. Mučenicima. Sa smrtnicima. Umirućima. Zločincima.
Krist nam je rekao da uzmemo svoj križ i idemo za njim. Koji je naš križ? Koji je moj križ? Što to trebam uzeti? Trebam li uzeti sve, neodređeno, ili je to nešto određeno? Znamo da postoje neke patnje koje ne trebamo uzeti. Štoviše, moramo ih odbaciti. Izići iz njih. U svemu smo zbunjeni i zbrkani pa tako i glede križa. Često odbacujemo ono što trebamo uzeti i uzimamo ono što trebamo odbaciti. Primjera je bezbroj. Netko zapusti svoj posao i stalno pomaže drugomu u njegovu poslu. Moglo bi se reći po onoj Kristovoj: „Ovo je trebalo učiniti, a ono ne propustiti!“ Treba pomoći drugomu, ali je na prvom mjestu izvršiti svoj posao, onaj koji mi je dodijeljen.
Onima koji su u braku ili svećeništvu, redovništvu, nije teško definirati svoj križ. Upisan je u bračna obećanja s vjenčanja i u obećanja ili zavjete prigodom ređenja i zavjetovanja. „Ja N. uzimam tebe N. za svoju suprugu i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.“ Prije toga se daje obećanje da će primati djecu od Boga i odgajati ih u vjeri i vršiti sve druge bračne dužnosti. Dobro omeđen križ. Jako konkretan. Težak i lagan, gorak i sladak. Zahvaća cijeli život, od jutra do sutra. Dan i noć. Dušu i tijelo. Svu povijest.
Tako je i sa svećeništvom i redovništvom. Svećenik daje obećanja: „Hoćeš li umirati sebi da bi se suobličio Kristu i vršio pastoral po nadahnuću Duha Svetoga?“ – „Hoću“. –„Hoćeš li biti poslušan svome biskupu i poštivati ga?“ – „Hoću.“ – „Hoćeš li živjeti u celibatu, odražujući zaručničku ljubav Krista i Crkve?“ – „Hoću.“ – „Hoćeš li moliti za narod, zazivajući milosrđe nad narod?“ – „Hoću, s Božjom pomoću.“Dobar tovar. Celi bat!, kažu Zagorci. Puno muke i još više slave. Nema mrdanja. Sve je određeno.
Onima koji žive sami, bez bračnih obećanja i zavjeta, sve je određeno samoćom. Za samoću je rečeno na početku: „Nije dobro da čovjek bude sam!“ U samoći ima puno dobra, ali ima i onoga što je teško i gorko. „Ajme samcu!“ – vikao je Job.
I u one gore križeve, i u ovaj dolje križ, ulazi i bolest, siromaštvo i sto drugih nevolja koje nas neminovno pogađaju. Pri blagoslovu mladenaca govori im se da svijetu naviještaju veliku ljubav Božju i primaju siromahe i bolesnike. Ništa nije zatvoreno. Križ cijelog svijeta je naš križ. Jest Kristov križ. Barjaci kreću Kraljevi,/Otajstvo križa sjaji se,/Na kojem Život umrije/I smrću ljude òživi.
Bazilije M.