Piše: Anto Orlovac, Katolički tjednik

Mjesec je lipanj posebno posvećen pobožnosti u čast Presvetomu Srcu Isusovu. Velika je širiteljica i apostol te pobožnosti bila francuska redovnica i mističarka Sv. Marija Margareta Alacoque (1647. - 1690.). Prisjećamo se da je u našoj Bosni svakako najistaknutiji lik u širenju te pobožnosti sluga Božji nadbiskup vrhbosanski Josip Stadler, veliki štovatelj Presvetoga Srca. U vremenu kad se ljudi toliko ustručavaju i upravo boje pokazati emocije i empatiju, osjećaje svoga srca, a s druge strane toliko čeznu za toplinom i prihvaćanjem, dobro je zaustaviti se malo uz misli Sv. Marije Margarete koja je imala mistična viđenja i objave Presvetoga Isusova Srca. Ona uspoređuje Isusovo Srce s velikim, nepresušnim izvorom iz koga teku tri potoka koje On želi preliti u naša srca, pa veli:

„Iz tog Božanskog Srca neprestano teku tri potoka:

Prvi je potok milosrđa, potok za grješnike u koje teče duh pokajanja i pokore.

Drugi je potok ljubavi, potok na pomoć potrebama svih koji se trude i posebice onima koje teže za savršenstvom da bi mogli naći snage za svladavanje poteškoća.

Iz trećeg pak potoka teku ljubav i mir za njegove savršene prijatelje koje želi uza se privezati kako bi im priopćio svoje znanje i svoje zapovijedi.“          

U naše se vrijeme posredovanjem Sv. Faustine Kowalske i svetog pape Ivana Pavla II. osobito proširila pobožnost Božjemu milosrđu. Ona je postala, mogli bismo reći, top-tema suvremene Crkve. Imamo i posebnu Nedjelju Božanskoga milosrđa, na Mladi Uskrs. Isusovo je srce prepuno milosrđa koje je On spreman dati svim grješnicima koji se kaju zbog svoga grješnoga puta. Nikoga ne izuzima, pa ni najvećeg grješnika, nikoga ne želi odbiti ili izgubiti. U često bezdušnom svijetu punom nemilosrdne konkurencije i međusobne borbe, to je tako utješno znati. Vjerujemo u Boga koji svoju svemoć očituje praštanjem i milosrđem, kako molimo u jednoj crkvenoj molitvi. Iz Božjega Srca teče potok milosrđa s uvijek svježom vodom oproštenja, samo ako smo voljni napustiti svoj grješni put i dopustiti da voda Božjega milosrđa omekša naše savjesti.

Potok ljubavi posebno se prelijeva u srca onih koji nastoje što vjernije odgovoriti Isusovu pozivu i nastoje se izgrađivati kako bi bili što sličniji Isusu. Među svetcima nije malen broj onih koje je, nakon početnog grješnog puta, tako zahvatio taj božanski potok ljubavi da su iz temelja promijenili svoj život i posve se Bogu predali: od apostola Pavla, Svetog Augustina, pa Franje i Ignacija ... i dugo bismo mogli nabrajati. Takvima napasnik stavlja na put posebne poteškoće, a ovaj potok ljubavi iz Isusova Srca toliko je snažan da im može pomoći da ih sve nadvladaju i pobijede. Ako se i sami osjećamo grješnima i slabima, ima i za nas pomoći: voda iz potoka ljubavi Božanskoga Srca. A koga ona zahvati, u stanju je uhvatiti se u koštac sa svim poteškoćama.

Iz trećega pak potoka Isusova Srca teku ljubav i mir za one koji žele biti pravi Njegovi prijatelji. Isus ih želi što čvršće privezati uza se, da bi im dao još nešto veće: svoje božansko znanje i zapovijedi. Iz srca može izlaziti samo ono što se tamo nalazi, što tamo pohranjujemo. Tko u srcu nosi Božju ljubav i mir, on ih nužno širi i na svoju okolinu. Toliko su nam potrebni takvi pozitivni, sveti, Božji ljudi. Blago nama ako ih imamo u svojoj sredini. A još više blago i nama i drugima ako smo i sami takvi.

Ova tri potoka mogli bismo usporediti s tri stepenice kojima se penjemo k Bogu, k Isusovu srcu, a po njima se mogu penjati doista svi, čak i najveći grješnici, samo trebaju poći tim putem i ustrajati: od pokajanja za svoje grijehe koje im Isus u svom milosrđu oprašta, preko rastuće ljubavi prema Isusu u svom srcu do mira u srcu kojim onda Isus uzvraća i daje im nova, božanska znanja. Koga ta tri potoka natapaju, taj raste, cvate i rod donosi. A to mogu koristiti svi, štoviše, Isus na to zove baš sve ljude.