Marela Jerkić Jakovljević

Kralju Nebeskom


Iz poetskog spektra poznate mostarske književnice i likovne umjetnice donosimo vam njezine stihove posvećene Kristu, zatim njezinu bratu i bratu čovjeku.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Marela Jerkić Jakovljević rođena je 26. prosinca 1956. u Mostaru, gdje trenutno i živi i bavi se pisanjem poezije, proze i slikarstvom. Do sada je objavila tri knjige pjesama Ostani šapat, Ljubav i smrt i Prođi me pjesmom. Knjiga Ljubav i smrt prevedena je i na talijanski i njemački jezik. Na talijanski jezik pjesme je preveo Giacomo Scotti koji je i urednik knjige Amore e morte, dok je na njemački jezik pjesme iste knjige prepjevao Manfred Kubowski. Pjesme Kraljica Katarina i Kralju nebeskom uvrštene su u antologiju duhovne poezije u Mostaru 1999., dok su joj 1998.u antologiju antiratne poezije u Njemačkoj  ušle pjesme Kao dvije svjetlosti, Tvoja i moja zemlja i Pođimo, a njezine četiri pjesme HKD Napredak uvrstio je u antologiju Izgubljene zvijezde Ante Zirduma objavljenu 2008. Knjige su joj predstavljene u Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i u mnogim časopisima te književnim programima u navedenim zemljama. Članica je Matice hrvatske Mostar, društva Laboemina u Njemačkoj i Društva književnika i slikara Vlaho Bukovac u Splitu. Mostarska umjetnica ističe kako podjednako voli i slikarstvo i književnost te se nikada ne bi mogla opredijeliti samo za jedno – njezina inspiracija teče dvosmjerno i često se preklapa. Kad je riječ o pjesništvu, najčešće stvara ljubavnu, refleksivnu i duhovnu poeziju. „Njezina poezija čita se u jednom dahu. Iz te letargije autorica zna bljesnuti tajanstvenim sjajem, jednostavnošću, zalediti dah svakog njezina kritika. Već više od 30 godina ustrajno zapisuje stihove iz srca iz potrebe. Zapisuje nagonski, instiktivno, diktaturom unutrašnje potrebe onako kako je to često A. Breton zahtijevao u Manifestu nadrealizma davne 1924.“, zapisao je književnik i kritičar Zdravko Kordić u recenziji Mareline knjige Ostani šapat.

 

KRALJU NEBESKOM

Natoči čašu
svojom krvlju:
ispit ću bol.

Natopi mi rupčić znojem
i protkat ću sebe cijelu
tvojim umom.

Kruhom me nahrani
da kljucam kao ptica,
bez pohlepe
da osjetim lakoću tijela.

Plavilom me osoli,
tijelo mi ohladi,
bistroću utoči u oči.

Olakšaj duši nemir!

Med grcam opori.

 

 

DUG JE MIR TVOJ

Dug je mir tvoj

i vječan.

Znao si
kad spustiš glavu u rosu
smiraj ćeš naći.

Tad neće biti više ništa,
ni straha,
ni studeni
ni vatre.

Ja kroz gustiš sjena
ne zaboravljam tvoj lik,

bljesak tvojih zjenica,
kao svjetionik.
Čelo
na kojem mi je ostao
krik i osmijeh.

Al' kao da vidim
bestjelesnu sliku.
Čujem glas tvoj:
Ne oplakuj me, sestro,
rukama svojim obgrli život
mladost moju
k'o prisegu nedovršenu.
Tamo gdje ja sam stao
ti nastavi dalje.

(bratu Željku)