uto, 27. listopada 2026. 13:26
Najnovije listopadsko izdanje časopisa „Minority Concern Pakistan“ donosi potresan pregled stanja vjerskih manjina u Pakistanu. Dok pravosuđe oslobađa krivce za strašne zločine nad kršćanima, zloupotreba zakona o blasfemiji i otmice maloljetnih djevojčica ostaju svakodnevna prijetnja.
Najnovije izdanje časopisa Minority Concern Pakistan, koje uređuje novinar, aktivista i povremeni suradnik portala nedjelja.ba, Aftab Alexander Mughal, a koje pokriva događaje od srpnja do rujna 2026., donosi obiman i potresan pregled stanja u kojem se nalaze kršćani i ostale vjerske manjine u ovoj azijskoj i muslimanskoj zemlji. Kroz niz detaljnih članaka i dokumenata novo izdanje oslikava duboke sistemske nepravde, ali ujedno svjedoči o nepokolebljivoj vjeri i borbi malobrojne kršćanske zajednice za dostojanstven život.
Loše tužilaštvo
Jedna od najžalosnijih vijesti u ovom izdanju odnosi se na odluku Vrhovnog suda Pakistana od 10. srpnja. Sudsko vijeće oslobodilo je posljednju trojicu optuženih koji su bili osuđeni na smrtnu kaznu za strašno ubistvo kršćanskog bračnog para, Shahzada Masiha i njegove trudne supruge Shame Bibi, iz 2014. Nedužni supružnici, koji su radili na ciglani u Kot Radha Kishanu, bili su lažno optuženi za blasfemiju, nakon čega ih je razjarena rulja brutalno pretukla i žive spalila u peći ciglane. Odlukom suda o odbacivanju optužbe zbog „nedostatka dokaza i proceduralnih grešaka u optužnici”, ovaj stravični zločin je nakon 12 godina ostao bez pravosnažno osuđenih krivaca.
Slična nepravda pogodila je vjernike i u slučaju masovnih napada na kršćansku četvrt u Jaranwali iz kolovoza 2023., kada je spaljeno i uništeno 86 domova i 22 crkve. Anti-teroristički sud u Faisalabadu je u ljeto 2026. osudio samo jednu osobu na zatvorsku kaznu, dok su svi ostali sudionici oslobođeni. Predstavnici Katoličke Crkve otvoreno ističu da je zakazala policijska istraga te da dokazi nisu valjano prikupljeni, nego su propusti u sistemu ponovo zaštitili napadače.
Porast lažnih optužbi i trgovina „blasfemijom”
Zakon o blasfemiji i dalje predstavlja najveću prijetnju za svakodnevni život manjina. U digitalnom se izdanju navodi da je broj optužbi u posljednjih nekoliko godina skočio više desetina puta. Posebno zabrinjava zvanično priznanje policijskih i pokrajinskih dužnosnika pred parlamentarnim Odborom za ljudska prava da je većina od 300 optužbi u proteklih pet godina bila potpuno lažna.
Ističe se i pojava organiziranih kriminalnih grupa koje putem društvenih mreža namještaju lažne dokaze nedužnim kršćanima radi novčane ucjene. Mnogi optuženi, poput 61-godišnjeg kršćanina Amira Petera, i ne dočekaju kraj suđenja – on je preminuo u zatvoru u Lahoreu nakon godinu dana provedenih u pritvoru bez presude.
Otmice djevojčica i međunarodni apeli
Tekstovi stavljaju naglasak i na tragičnu sudbinu maloljetnih djevojčica koje bivaju otete, prisilno preobraćene na islam i udate za svoje otmičare. Prosječna dob žrtava u ovim slučajevima iznosi svega 12,8 godina. Iako je Europski parlament usvojio posebnu rezoluciju osuđujući otmicu 13-godišnje djevojčice Marije Shahbaz, pakistanski sudovi i dalje često odbijaju vratiti djecu roditeljima, dajući prednost „duhovnoj zrelosti” djeteta u odnosu na zakonsku dob za brak.
Također, u izvještaju Europske komisije o trgovačkim olakšicama upozorava se da Pakistan, premda ostvaruje veliku ekonomsku korist od izvoza u Europsku uniju, bilježi ozbiljno nazadovanje u domenu ljudskih prava, nezavisnosti pravosuđa i zaštite vjerskih manjina.
Svjetlo nade: Bratska solidarnost i hrabrost na djelu
Ipak, među teškim temama nalaze se i primjeri koji svjedoče da dobro i ljubav nisu nestali. U naselju Kazafi Colony u Karachiju, zajedničkom i brzom reakcijom katoličkih i muslimanskih vjerskih vođa te lokalnih vlasti, spriječen je sukob i napad na kršćanske domove nakon što su pronađeni zapaljeni vjerski spisi.
Kao svijetao primjer istaknuta je i medicinska sestra Rizia Noreen, kršćanka, koju je vlada Pakistana odlikovala visokim civilnim priznanjem Sitara-i-Khidmat (Zvijezda službe). Ona je za izbijanja požara u bolnici u Islamabadu nesebično riskirala život kako bi iz vatre spasila novorođene bebe.
Završne stranice ovog izdanja posvećene su i nastojanjima kršćanskih delegacija koje, u matičnoj zemlji i dijaspori, neumorno podsjećaju javnost na temeljna načela jednakosti i suživota. Usprkos svim iskušenjima, kršćanska zajednica u Pakistanu nastavlja svjedočiti svoju vjeru, pozivajući na mir, jednaka građanska prava i zaštitu ljudskog dostojanstva za sve.
Ž.I, KT