Pakistan
sub, 30. kolovoza 2025. 09:35
Prošlo je više od dvije godine nakon napada na kršćane u Jaranwali, a zajednica još uvijek čeka pravdu. Kako bi privukli pozornost Vlade Pakistana organiziraju prosvjedni kamp sjedenjem, koji još uvijek traje.
Autor: Aftab Alexander Mughal / KT
Dana 16. kolovoza 2023., nakon lažne optužbe za bogohuljenje protiv dvojice lokalnih kršćana, bijesna rulja napala je kršćanske četvrti u gradu Jaranwali i okolici. Prema neovisnoj Komisiji za ljudska prava Pakistana (HRCP), u jednom danu najmanje 24 crkve i deseci kapela vandalizirani su na 11 različitih lokacija. Oko 80 domova opljačkano je i zapaljeno u Jaranwali i okolnim područjima.
Još uvijek žive u strahu
Iz straha, mnoga kršćanska djeca izbjegavaju odlazak u državne škole, bojeći se neprijateljstva muslimanskih učitelja i kolega učenika. Brojni kršćani izgubili su posao, posebno oni koji su radili u trgovinama i kućanstvima gdje su im muslimani bili poslodavci.
„Atmosfera u gradu ostaje napeta, a dvije godine nakon napada u Jaranwali, kršćani još uvijek žive u strahu, jer niti jedan počinitelj nije kažnjen, a pravda ostaje nedostižna“, rekao je Anosh Anthony, socijalni radnik.
Organizacije za ljudska prava i crkveni vođe izrazili su ozbiljnu zabrinutost zbog reakcije uprave i šireg pravosudnog sustava. Iako je policija uhitila 380 osoba, od 5 213 koliko ih je izbrojano da su sudjelovali u nasilju, mnogi su pušteni uz jamčevinu, a nitko nije osuđen.
„Šokantno je da su krivci jasno vidljivi na videozapisima, a ipak slobodno hodaju“, rekla je očevidac događaja Waheeda Mukhar i dodala: „Kad idemo na bazare, ti ljudi su tamo. Gledaju nas sa samodopadnim, pobjedničkim osmijesima.“
Kršćanski odvjetnici tvrde da to postavlja ozbiljna pitanja o pravosudnom sustavu, policijskom postupanju u slučajevima manjina i slabom kaznenom progonu.
Neuspjeh pravde
Tim povodom Aqsa Kanwal izjavila je: „Kršćani su pakistanski građani. Odgovornost je države osigurati im pravdu i osjećaj sigurnosti.“ Napomenula je da su se slični incidenti dogodili u kršćanskim mjestima poput Shanti Nagara, Sangla Hilla, Gojre, Joseph Colonyja (Lahore) i drugih, s istim nedostatkom odgovornosti.
Na drugu godišnjicu napada, kršćani su obilježili dan mirnim demonstracijama u raznim gradovima diljem Punjaba, uključujući Lahore. Također su održali molitvena okupljanja, pozivajući na pravdu i mir za kršćane u Pakistanu.
U razgovoru za medije biskup Faisalabada mons. Indrias Rehmat rekao je da kršćani u Jaranwali žele „vikati i vrištati“ u frustraciji zbog neuspjeha u postizanju pravde.
Predsjednica Zaklade Cecil & Iris Chaudhry (CICF) Michelle Chaudhry primijetila je: „Tragedija u Jaranwali nije bila izolirani incident - to je sumoran podsjetnik na duboko ukorijenjenu netoleranciju i sustavnu diskriminaciju s kojom se suočavaju vjerske manjine u Pakistanu.“ Ona je kritizirala postupke rulje i policije, navodeći da oni postavljaju opasne presedane za osvetničku pravdu koji krše i Ustav i Kazneni zakon Pakistana. Naglasila je da se nijedan kršćanin u Pakistanu ne bi usudio počiniti bogohuljenje, ali ponovljena zlouporaba zakona o bogohuljenju i neuspjeh države da zaštiti svoje građane postali su tragično jasni.
„Pozivamo vladu Pakistana da osigura da se svi počinitelji ovog gnusnog zločina privedu pravdi i da preživjeli iz Jaranwale prime sveobuhvatnu rehabilitaciju, financijsku odštetu i dugoročnu podršku koja im je obećana“, rekao je Chaudhry jer „nekažnjivost za nasilje nad vjerskim manjinama mora prestati.“
Također je pozvala državu da poduzme hitne i značajne korake za reformu zakona - posebno odredbi o bogohuljenju - koje se često zlorabe za ciljanje ranjivih zajednica.
Kako bi privukli pozornost vlade, kršćani u kršćanskoj koloniji Jaranwala nastavljaju svoj prosvjed sjedenjem, zahtijevajući snažnije mjere za zaštitu kršćana - ne samo u Jaranwali već i diljem zemlje. Neki muslimani također su se obratili prosvjedu kako bi izrazili solidarnost s kršćanskom zajednicom. Vođe prosvjeda, uključujući Lalu Robin Daniel, Shakila Bhattija, Samsona Salamata i druge, pozvali su kršćane i članove civilnog društva diljem zemlje da se pridruže pokretu organiziranjem prosvjeda sjedenjem kako bi zahtijevali pravdu za žrtve.
Za kraj dodajmo o kakvoj je psihozi straha riječ među kršćanima i kakav je odgovor djece na nemile scene koje prave odrasli. Tako je jedna kršćanska djevojčica nakon nereda spavala u cipelama jer je za vrijeme prvog napada iz kuće morala bježati bosa kako bi spasila goli život.