Ova bolnicaneprofitna je ustanova u Bejrutu koju je ekonomska kriza dovela na rub kolapsa. Od svog osnutka prije nekoliko desetljeća ova institucija brine se o napuštenim ljudima, ali sada je u opasnosti od zatvaranja zbog nedostatka priliva sredstava.

Smještena na visoravni Bejruta, odakle se vide posljedice eksplozije u luci, katolička bolnica dom je za 800 pacijenata koji pate od raznih psihičkih bolesti. Također, svima je potrebna posebna i stalna pomoć. To je kompleks s nekoliko zgrada i zapošljava više od 300 ljudi, uključujući liječnike, medicinske sestre i administrativno osoblje.

Bolnicu je osnovao blaženik

Ustanovu je 1952. osnovao Bl. Jacques Haddad, libanonski kapucinski svećenik koji je umro 1954., a proglašen je blaženim u Bejrutu 22. lipnja 2008. Korijeni ovoga projekta sežu u vrijeme poslije Prvog svjetskog rata o kada je o. Haddad ustanovio kuću za skrb brojnih invalida te psihički bolesnih osoba, a počesto i djece koje su napustile njihove obitelji.

Također, libanonski kapucin utemeljio je 1930. u Libanonu Kongregaciju sestara franjevki od Križa. Slijedeći stope svog utemeljitelja redovnice danas upravljaju s 25 medicinskih, socijalnih ili obrazovnih centara diljem Libanona, a psihijatrijska bolnica jedna je od njih.

Nedavno su sestre i djelatnici bolnice primili u posjet delegaciju Papinske zaklade Pomoć Crkvi u potrebi (ACN) koja  zajedno s drugim organizacijama podržava i financira projekte koji ovoj ustanovi omogućuju nastavak skrbi za pacijente. Kako je delegaciji ACN-a rekla ravnateljica sestra Jeanette gospodarska kriza je opteretila cijelo društvo koje živi "na rezervama", a bez međunarodne solidarnosti preživjelo bi tek nekoliko mjeseci.

Bolnici je očajnički potreban novac za plaćanje osoblja, prehranu pacijenata, kupnju skupih lijekova, čije su cijene više nego utrostručene zbog devalvacije libanonske funte. Osim toga tu je i nedostatak struje koje ima samo jedan sat dnevno pa su potrebni generatori koji potroše 15 tona goriva svaki tjedan, a jedna tona košta više od 700 američkih dolara.

Napuštena djeca

Nakon izbijanja koronavirusa bolnica je bila prisiljena smanjiti kapacitet s 1 000 na 800 kreveta. Prije pandemije država je doprinosila subvencijama u iznosu od dva dolara po pacijentu. Iako je svota minimalna i nedostatna, predstavljala je kakav-takav redoviti prihod. Međutim, od ljeta 2020. bolnica uopće ne dobiva javna sredstva. U tom kontekstu jedino rješenje je apel za međunarodno financiranje bez kojeg bi bolnica bila prisiljena zatvoriti svoja vrata što bi bilo katastrofalno za njezine štićenike od kojih mnogi više nemaju rođaka niti obitelji. Nažalost, roditelji ostavljaju svoju djecu dajući lažna imena i kontakte te tako ni oni najmlađi više nemaju nikoga kome bi se vratili.

Medicinsko osoblje, koje, kao i veliku većinu Libanonaca, kriza nije poštedjela, očito želi nastaviti svoj posao. Oni su često jedini kontakt pacijenata s vanjskim svijetom. Svoj posao smatraju i pozivom te odbijaju i pomisao da bi se zdanje moglo zatvoriti zbog nedostatka sredstava. Ni medicinska sestra Foutine, s kojom su razgovarali djelatnici ACN-a ni njezini kolege, od kojih su mnogi "zamjenska" obitelji djeci-štićenicima, ne mogu zamisliti da ih moraju napustiti.

Katolička Crkva svjesna je teške situacije u Libanonu. U opasnosti nije samo gospodarski i politički sustav nego i mir u ovoj zemlji. Početkom veljače na susretu s libanonskim predsjednikom Michelom Aounom, inače kršćaninom, u palači Baabda Beirutu tajnik Svete Stolice za odnose s državama nadbiskup Paul Richard Gallagher istaknuo je namjeru pape Franje da uskoro posjeti Libanon. Iako nadnevci nisu spominjani Libanon se nada pohodu Rimskog biskupa tijekom 2022.

Ž.I., KT