Kršćani trpe posljedice poplava i progona u Chhattisgarhu


Kršćani u indijskoj državi Chhattisgarh, koji se suočavaju sa stalnim priskom hinduističkih nacionalista, sada se moraju nositi i s posljedicama nedavnih poplava.

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

Poplave su se dogodile između 24. i 27. rujna duž nemirnih obala rijeke Indravati u okrugu Bastar, koji je pogodio najgori potop u posljednjih 15 godina, javlja ICC. Poplave su uzrokovane monsunskim kišama uslijed ciklone, kao i masovnim ispuštanjem vode iz velike brane u susjednoj državi Odisha. Ispuštanje vode uzrokovalo je izlijevanje rijeke Indravati, koja protječe rubnim dijelovima grada Jagdalpura (središta okruga), čime su potopljena priobalna sela i prostrana poljoprivredna zemljišta, a tisuće obitelji su raseljene.

Prema službenim procjenama, osam osoba je poginulo, a oko 16 000 ih je spašeno iz poplavljenih područja regije Bastar. Više od 22 000 ljudi smješteno je u prihvatne centre, dok su poplave pogodile ukupno 571 selo. Značajan dio manjinskih plemenskih kršćana, koji žive sa obje strane obale rijeke Indravati, također je pogođen ovim razornim i povijesnim poplavama.

Dvostruka prijetnja: voda i gnjev

Protestantski pastor Golu Singh, koji živi u prigradskom području u blizini Jagdalpura, gledao je kako se njegova kuća ruši pod naletom obilnih kiša i bujica. Zahvalio je Bogu što mala crkvena zgrada, koja može primiti oko 20 ljudi i nalazi se odmah uz njegovu srušenu kuću, nije stradala. Singh i njegova obitelj – supruga i troje djece – sada žive u crkvi zajedno sa još pet obitelji čije su kuće poplave odnijele ili teško oštetile. Mnoge obitelji koriste cerade kao krovove dok pripremaju hranu i spavaju. Sam Singh tek se oporavljao od teškog pritiska i prijetnji po život koje su mu u kolovozu i rujnu uputili hinduistički nacionalisti, jer je stao u zaštitu vjernice koja je odbila vratiti se svojoj staroj plemenskoj religiji kako bi pokopala pokojnog supruga (problem o kojemu smo ranije pisali). Slično tome, mnogi drugi kršćani, koje su hinduistički nacionalisti tijekom monsunske sezone prisilno spriječili u uzgoju riže i drugih kultura, sada gledaju u ta ista polja koja su se pretvorila u pijesak i kamenje.

Dvostruko raseljavanje

Za kršćansku zajednicu gubitak domova, stoke, zaliha žita i obradivog zemljišta predstavlja samo polovicu muke. Već više od godinu dana ove se obitelji suočavaju sa snažnim porastom neprijateljstva. Pod pritiskom plemenskih radikala i ekstremnih hinduističkih skupina, preobraćeni kršćani iz plemenskih zajednica izloženi su velikim pritiscima da se odreknu svoje vjere kroz prisilni obred Ghar Wapsi – hinduistički ritual ponovnog preobraćenja. Čak i prije ove nepogode, mnoga seoska vijeća donijela su neustavne odluke o društvenome i gospodarskome bojkotu. Lokalnim kršćanskim obiteljima bio je zabranjen pristup seoskim bunarima, onemogućena kupnja namirnica u lokalnim trgovinama, te uskraćeno pravo na pokop milih i dragih na djedovini.

Kada su poplave dosegnule vrhunac krajem rujna, mnogi raseljeni kršćani našli su se u stanju dvostrukog raseljavanja. Iako je državna uprava poslala čamce za spašavanje i helikoptere Indijskog ratnog zrakoplovstva kako bi spasila ugrožene stanovnike, lokalni aktivisti ističu da kršćanske obitelji osjećaju duboku nesigurnost. U mnogim slučajevima, društvena izolacija kojoj su izloženi u svojim selima prati ih i u zajedničkim improviziranim skloništima, gdje na njih s podozrenjem gledaju isti oni susjedi koji su ih zlostavljali samo nekoliko tjedana ranije.

U međuvremenu, kršćanske udruge civilnog društva, poput Esai Ekta Manch (Forum kršćanskog jedinstva) i lokalni forumi, organizirali su molitve i dostavu pomoći. Djelujući kroz lokalne mreže, volonteri su dijelili prehrambene pakete, cerade, pitku vodu i komplete prve pomoći obiteljima pogođenim poplavama duž obala Indravatija. Kako se voda polako povlači, dugoročni izgledi za kršćane u Bastaru ostaju neizvjesni. Oni sada moraju iznova graditi svoje skromne domove i ponovno zasijati uništena polja pod sjenom neprijateljskog okruženja. Svaki novi početak nosi svoju cijenu – duhovnu, tjelesnu i materijalnu. Na kraju, ostaje im jedino uzdati se u Božju pomoć i vlastite snage.

Ž.I., KT